Istraživanje etnonacionalističkog ekstremizma u Bosni i Hercegovini
Research on ethno-nationalist extremism in Bosnia and Herzegovina

Author(s): Nejra Veljan, Majda Halilović
Contributor(s): Senada Kreso (Translator)
Subject(s): Government/Political systems, Nationalism Studies, Radical sociology , Inter-Ethnic Relations, Asylum, Refugees, Migration as Policy-fields
Published by: Atlantska inicijativa: Udruženje za promicanje euroatlantskih integracija BiH
Keywords: BiH; extremism; nationalism; migrations; state institutions;
Summary/Abstract: Ovaj rad predstavlja rezultate istraživanja o etnonacionalističkom ekstremizmu u Bosni i Hercegovini. Premda otkriva neke zabrinjavajuće trendove karakteristične za sve rodne i dobne kategorije, istraživanje naglašava i neke prilike. Iskazivanje ekstremnih etnonacionalističkih gledišta kreće se u rasponu od spremnosti učesnika i učesnica da podrže svoje “ideale” samo na retoričkom nivou do spremnosti da se opravdavaju i direktno podržavaju ili počine nasilni akti. Međutim, istraživanje, u kojem su lokalni istraživači i njihovo iskustvo imali veliku ulogu, također ukazuje na to gdje postoji potencijal za izgradnju otpornosti prema ekstremizmu. Postoje jake naznake da su ispitanici koji su imali više interakcija s ljudima iz drugih etničkih/identitetskih grupa bili mnogo manje skloni podržati nasilje, mada imaju veoma izražene etnonacionalističke stavove i prepoznati su kao ekstremisti u svojim zajednicama. Također, ovo istraživanje ukazuje na to da bosanskohercegovačke političke stranke koje promoviraju nacionalizam pružaju “glavni koncept” i “glavni okvir” za etnonacionalistički ekstremizam. Ovo istraživanje ukazuje i na neke paradokse i tendencije razvijanja iliberalne demokratije u kojoj se iskazuje veće povjerenje prema jakom liderstvu s jedne strane, dok istovremeno s druge strane slabi povjerenje u formalne institucije države. Ovaj spomenuti trend, uz konsenzus većine ispitanika da korupcija, organizirani kriminal i političari predstavljaju najozbiljniju sigurnosnu prijetnju u Bosni i Hercegovini, predstavljaju najalarmantniji dio nalaza ove studije koji zahtijevaju širu društvenu akciju i uključivanje svih unutrašnjih sektora društva, od političara, intelektualaca, javnih ličnosti do medija, ali i međunarodnih organizacija kako bi se očuvale najvažnije vrijednosti pluralizma i demokratije. K tome, iako su ranija istraživanja zanemarivala važnu ulogu religije u sagledavanjima ovakvih društvenih kretanja, ovo istraživanje uzima u obzir najnovije studije koje sugeriraju da religija, a posebno njena zloupotreba i radikalna tumačenja pojačavaju etnonacionalizam i doprinose ekstremizmu. Naime, to u ovom istraživanju dodatno potvrđuju procenti iskazivanja predanosti religiji, pri čemu su gotovo svi ispitanici odgovorili kako religija igra značajnu ulogu u njihovim životima, dok je tri četvrtine ispitanika (74%) kazalo da prihvata sva učenja i zahtjeve svoje religije. Analiza rezultata koja je ovdje uključena predstavlja odmak od prethodnog istraživanja ekstremizma u Bosni i Hercegovini iz dva razloga. Prvo, zato što su prethodna istraživanja uglavnom bila fokusirana na sirijske borce i selefijske zajednice. Drugo, ovaj rad otkriva zajedničke crte etnonacionalističkih ekstremista koje se protežu širom njihovih bošnjačkih, srpskih i hrvatskih identiteta. Iako priznaju da se njihove ideologije zasnivaju na međusobnom suprotstavljanju, analiza pokazuje da stavovi i svjetonazori etnonacionalističkih ekstremista iz svih triju bosanskohercegovačkih zajednica sadrže više zajedničkih crta nego razlika. U jednom složenom političkom i društvenom okviru u kojem je etnonacionalizam u porastu ovo istraživanje doprinosi našem razumijevanju načina kako se krajnje desne i ekstremno desne ideje iznose u Bosni i Hercegovini te kako regionalni i međunarodni kontekst tome doprinosi. Istraživanje je identificiralo probleme slične onima u ostatku Evrope: antiimigracijski i antiislamski narativi i osjećaji; suprotstavljanje rodnoj ravnopravnosti; promoviranje teorija zavjera i manipulacija krizom izazvanom pandemijom COVID-19. Konzervativni vjerski diskurs je također u porastu i čini se da se na njega ne odgovara adekvatno. U Bosni i Hercegovini ovaj krajnje desni narativ uključuje i odražava etnonacionalizam koji dolazi od političkih stranaka. Aktivnosti ovih grupa u lokalnim zajednicama i online prostoru prenose ove narative i dalje ih razvijaju kroz jezik o drugome, kroz strah od imigranata, afektivnu socijalnu distancu, te podrivanjem prava žena i nastojanja na izgradnji mira. Neki ključni nalazi su: Ispitanice i ispitanici su bili skloniji prihvatiti nasilje ako imaju niži nivo obrazovanja ili su nezadovoljni svojim prihodom, porodičnim životom i životnom perspektivom. Postoji direktna veza između stavova ispitanika o rodnoj ravnopravnosti i njihove podrške nasilju, pri čemu oni koji odbacuju rodnu ravnopravnost i zagovaraju “tradicionalne vrijednosti” izražavaju veću podršku nasilju. Ispitanici koji su pokazali manje otpora prema ideji pomirenja s drugim etničkim/identitetskim grupama – koji su razumjeli da je slavljenje ratnih zločinaca iz svoje grupe uvredljivo za druge etničke grupe i koji se nisu snažno protivili ideji mješovitih brakova, prijateljstvu s ljudima izvan svoje etničke grupe ili da im oni budu njihovi građanski predstavnici/e, ljekari/ke i učitelji/ce – također su bili manje skloni prihvatanju ili podržavanju nasilja. Ispitanici koji su izrazili manje neprijateljstva prema migrantima također su manje bili skloni podržavati ili opravdavati nasilje. Povjerenje u demokratiju snažno je povezano s manjom podrškom nasilju. Međutim, većina ispitanika (61%) odgovorila je da je jak vođa važniji od demokratije. Žene pokazuju najmanje simpatija za nasilni ekstremizam , te u većoj mjeri podržavaju rodnu ravnopravnost. Mlađi ispitanici (18-35) u većoj mjeri podržavaju nasilni ekstremizam. Većina ispitanika vjeruje da korupcija, organizirani kriminal i političari predstavljaju najozbiljniju sigurnosnu prijetnju u Bosni i Hercegovini. Vjerovanje u bosansku tradiciju zajedničkog života iskazuje se na različite i nekada neočekivane načine čak i među pojedincima koji imaju ekstremna etnonacionalistička stajališta. Također, analiza je zapanjujuće jasno pokazala da je stepen zajedničkih karakteristika među ekstremistima daleko viši od stepena njihovih razlika. Postoji snažna korelacija između ispitanika koji tvrde da su veoma religiozni i onih koji smatraju da je nasilje opravdano kao osveta ili da bi se odbranila njihova etnička i vjerska grupa. Ovo istraživanje pokazalo je da zloupotreba religije djeluje kao pojačivač ekstremnog etnonacionalizma i izaziva daljnju podjelu. Među posebno zanimljivim nalazima istraživanja su i podaci koji ukazuju na povezanost imovinskog statusa, odnosno zaposlenja ili nezaposlenja, s podrškom etnonacionalističkim stajalištima i krajnjim desničarskim organizacijama. Uočljivo je da su stalno zaposleni bili blisko povezani s vladajućim političkim partijama – ili kao članovi ili kao aktivisti (69%), i ovaj odnos i sprega s vladajućim etnonacionalističkim strankama se ne prikriva – dok su nezaposleni (31%) bili pripadnici ekstremno desnih organizacija i nogometnih huliganskih grupa. Kada se radi o “migriranju” između entiteta unutar Bosne i Hercegovine radi mogućnosti zaposlenja ili boljeg školovanja, gotovo polovica ispitanika je rekla da bi se najvjerovatnije odlučili na preseljenje zbog prilike za bolje zaposlenje ili bolje obrazovanje za njih ili njihovu djecu. U slučaju rata, većina ispitanika (51%) izabrala bi napustiti Bosnu i Hercegovinu i, unatoč svojim ekstremnim etnonacionalističkim gledištima, odbila bi uzeti oružje.

• Details
• Contents