NATO od sigurnosnog saveza do savremenih Izazova
NATO from a Security Alliance to Modern Challenges

Author(s): Bisera Turković
Subject(s): Politics, Military history, Political history, Recent History (1900 till today), Security and defense, Military policy, Management and complex organizations, Transformation Period (1990 - 2010)
Published by: Centar za Sigurnosne Studije
Keywords: NATO; security; alliance; modern times; challenges; BiH;
Summary/Abstract: U vremenu kada Bosna i Hercegovina teži ostvarivanju svojih vanjskopolitičkih ciljeva usmjerenih ka unapređenju trajnog mira, sigurnosti i stabilnog demokratskog razvoja, veoma je značajno institucionalno uključivanje naše zemlje u savremene sigurnosne integracione tokove. Aktivnosti vezane za evroatlantske sigurnosne strukture, sa krajnjim ciljem institucionaliziranja odnosa sa Sjevernoatlantskim vojnim savezom, zvanično su započele 2001. godine iskazivanjem namjere najviših zvaničnika naše zemlje za priključivanje ovoj organizaciji i aktivnostima prvenstveno usmjerenim ka uključivanju Bosne i Hercegovine u NATO program Partnerstvo za mir. Priključivanje sistemima kolektivne odbrane zahtijeva određeni nivo znanja o funkcionisanju struktura u koje se želimo integrisati i stoga je neophodno biti detaljno upoznat sa historijskim razvojem, načinom djelovanja i procesom donošenja odluka. Ova publikacija predstavlja NATO i njegovu politiku u zemljama partnerima kako bi zainteresiranoj audijenciji ponudila detaljnije informacije o NATO-u sa ciljem bržeg i lakšeg integrisanja u ovu odbrambenu strukturu. Jedan od motiva za izdavanje ove publikacije nalazi se u hroničnom nedostatku informacija o ovoj materiji dostupnih na jezicima naroda u Bosni i Hercegovini. Priručnik je nastao kao kompilacija dijelova dostupnih zvaničnih NATO publikacija, te kao takav predstavlja najrelevantniji izvor podataka o ovoj Sjevernoatlantskoj alijansi na bosanskom jeziku. Uspostava NATO-a 1949. godine jamčila je mir i demokratiju u Zapadnoj Evropi i postavila Sjedinjene Države na mjesto garanta globalne sigurnosti. U prvom desetljeću od raspada Sovjetskog saveza, NATO je ostao usredotočen na sigurnost Evrope da bi se potom težište pomaklo s kolektivne odbrane na ekonomsku i političku reintegraciju nekadašnje komunističke istočne Evrope. Ipak, kolektivna odbrana zemalja članica i dalje ostaje osnovna svrha postojanja Alijanse. NATO je međudržavna organizacija koja nema vlastite oružane snage. Većina snaga koja je na raspolaganju NATO-u u potpunosti ostaje pod nacionalnim zapovjedništvom i kontrolom, sve dok države članice ne pozovu na izvršenje zadatka. Najvažnije tijelo za donošenje odluka u NATO-u je Sjevernoatlantsko vijeće sastavljano od stalnih predstavnika u rangu ambasadora zemalja članica. Dvadeset šest država – članica NATO-a - zajednički raspravlja o sigurnosnim pitanjima, održava zajedničke vježbe i zajednički poduzima operacije održavanja mira. Kako bi se kreiralo što sigurnije okruženje, NATO gradi sve bliže i bolje odnose kako sa međunarodnim organizacijama poput Evropske unije, Ujedinjenih nacija, tako i sa državama nečlanicama u evroatlantskom području, ali i u široj mediteranskoj regiji. Vlade NATO članica jasno su dale do znanja da proširenje NATO-saveza nije samo sebi svrha, nego da se sigurnost koju pruža NATO proširi dalje, te da Evropa kao jedna cjelina postane stabilnija. Budući da sama perspektiva članstva služi kao poticaj potencijalnim članicama da riješe nesuglasice sa svojim susjedima, te da brže provedu reforme i demokratizaciju, sam proces proširenja pomoći će da se izbjegnu eventualni budući sukobi. Transformacija NATO-a, koja je u toku, dio je osmišljenog procesa kako bi se poboljšala sigurnost država članica Saveza te postigla buduća stabilnost i prosperitet cjelokupnog evroatlantskog prostora. Danas je NATO prevazišao svoju početnu funkciju čisto odbrambene institucije, te postao integracioni sprovoditelj sigurnosti, ne samo kao vojna sila već i u svojstvu kreatora preventivne sigurnosti. NATO-ova različita polja djelovanja i njihova struktura veoma su važna ne samo za nacionalne već i za regionalne sigurnosne strukture. U namjeri da nosiocima zakonodavne i izvršne vlasti, akademskim građanima, nevladinim organizacijama, medijima i ostalim zainteresovanim predstavnicima civilnog društva u Bosni i Hercegovini olakšamo njihov odgovoran posao vezan za približavanje BiH standardima tradicionalnih demokratskih država i ispunenje postavljenih uvjeta za integrisanje u evroatlantske strukture, odlučili smo objaviti ovaj priručnik. Tokom završnih priprema na izradi ove publikacije zatekla nas je pozitivna vijest sa Samita NATO-a u Rigi vezana za Odluku zemalja članica NATO-a o upućivanju poziva Bosni i Hercegovini da pristupi članstvu u NATO programu Partnerstvo za mir. Ovaj dugo očekivani poziv predstavlja značajno priznanje vlastima Bosne i Hercegovine za dosadašnje uspješno provedene reforme u sektoru odbrane i trasira željeni put ka euroatlanskim integracionim procesima. Članstvo u ovom programu, koji neki nazivaju i čekaonica za punopravno članstvo u NATO-u, za Bosnu i Heregovinu predstavlja početni korak na putu koji će iziskivati dodatne napore s ciljem dostizanja vrijednosti i načela koji su sadržani u osnovnim dokumentima Partnerstva za mir i Euro-Atlanskog partnerskog vijeća. U tu svrhu u završnu verziju publikacije uključili smo i prevode ova dva zvanična dokumenta koja definišu osnove partnerskog odnosa i zahtevaju ispunjavane određenih obaveza što će u slučaju Bosne i Hercegovine značiti i poboljšanje saradnje sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju u Hagu. 8 Stoga se nadamo se da će pružiti korisne informacije i smjernice kako zvaničnicima tako i svim građanima Bosne i Hercegovine, s ciljem razvoja demokratskih vrijednosti na kojima počiva NATO-savez kako bi Bosna i Hercegovina ubrzala svoj put ka evroatlantskim integracijama.

• Details
• Contents