Ranjivost, prekarnost i ambivalentne intervencije empatičke brige
Vulnerability, Precariousness and Ambivalent Empathic Care Interventions

Author(s): Vrinda Dalmiya
Subject(s): Ethics / Practical Philosophy, Labor relations, Political economy, Socio-Economic Research
Published by: Transkulturna Psihosocijalna Obrazovna Fondacija (TPO Foundation)
Keywords: ethics; vulnerability; precariousness; ambivalent empathic care; interventions;
Summary/Abstract: Koncept ranjivosti bitno se razlikuje od koncepta prekarnosti, iako oba u prvi plan stavljaju ideje fragilnosti. Ranjivost se konceptualizira u smislu slabosti povezanih sa ljudskim utjelovljenjem. Etika brige se stoga može nazvati etikom ranjivosti jer je odgovaranje na “neizbježne zavisnosti” starosti, bolesti i smrti njen normativni temelj. Moralno preoblikovanje u pravcu brige, naposljetku, događa se “kada na ranjivost zavisnosti, a ne na uplitanje drugih u naše živote, gledamo kao na glavnu moralnu brigu” (Kittay, Jennings i Wasunna 2005, 454; kurziv moj). Unutar izrazito relacijskog okvira brige, ono što dugujemo drugima i zašto to dugujemo motivirano je potrebama koje proizilaze iz činjenice da smo ljudsko biće sa tijelom. Ali, u tom slučaju, može li se etika utemeljena na univerzalnim tjelesnim zavisnostima baviti situacijskim patnjama koje ne dijelimo? Ideja prekarnosti, za razliku od ranjivosti, signalizira isključive političke poretke i ideologije koje neke osobe čine ranjivijima od drugih. Svi se, na primjer, razbolijevamo, ali mnogi nemaju pristup zdravstvenoj zaštiti i njihova je patnja nesrazmjerno veća zbog siromaštva. Dakle, postoji jaz između ontoloških uslova fragilnosti koji zahtijevaju “brigu” i političkih uslova prekarnosti koji zahtijevaju ideološke i društvene promjene. Estelle Ferrarese (2016) stoga razlikuje ranjivost kao “stanje” i prekarnost kao “proces” kreiran politikama isključivanja koje se često poistovjećuju sa neoliberalnim agendama.

• Details
• Contents