Bosansko-humske srednjovjekovne isprave i Pavo Anđelić
Bosnian-Humic medieval documents and Pavo Anđelić

Author(s): Milko Brkovic
Subject(s): Archaeology, Middle Ages
Published by: Franjevačka teologija Sarajevo
Keywords: Bosnia; Bosnian-Humic; medieval Bosnia; documents; Pavo Anđelić;
Summary/Abstract: Pavo Anđelić (1920.-1985.) je, uz ostalo, bio i jedan od vrsnih bosansko-hercegovačkih diplomatičara. Iz toga su mu područja najznačajniji radovi: Povelja bosanskog kralja Stjepana Dabiše u britanskom muzeju; Originalni dijelovi dviju bosanskih povelja u falsifikatima Ivana Tomke Marnavića; Svjedoci u bosanskim poveljama te Povelja kralja Dabiše Čubranovićima i velikaški rod Hlivljana, ali i drugi. Ponajviše na temelju isprava, Anđelić je dokazao da je toponim Bosna do početka XV. st. podjednako označavao i područje bosanske države i uže područje okolice Visokog. O tom je pitanju današnja historiografija otišla puno dalje, ali joj je temelje udario Pavo Anđelić sa svojim istraživanjem bosansko-humskih srednjovjekovnih isprava i drugih izvora. Analizom triju falsificiranih isprava, povelje kralja Dabiše od 2. travnja 1394., povelje kralja Tvrtka II. Tvrtkovića od 7. listopada 1426. i njezinog dodatka, isprave djeda Crkve bosanske iz 1427. godine, koje je Ivan Tonko Mrnavić prvi put objavio u svome djelu pod naslovom “Indicia vetustatis et nobilitatis familiae Martiae, vulgo Marnavitiae Nissensis, Rim, 1632. i njihovom usporedbom s drugim izvorima, Anđelić je dokazao da ej Mrnavić koristio originale za izradbu falsifikata. Diplomatičko-povijesnu analizu dijela isprave, nepoznate datacije, kralja Dabiše livanjskim velmožama Čubranovićima, osobito njezinu formulu svjedoka, Anđelić je kao i za prethodne isprave detaljno sastavio u svome radu “Povelja kralja Dabiše Čubranovićima i velikaški rod Hlivljana”. Dio te isprave donio je učeni dubrovački benediktinac Mavro Orbini u svome djelu Il regno de gli Slavi, a sadrži, osim prezimena destinatarova roda i popis jedanaestorice bosanskih velmoža Dabišina vremena. Taj su izvod pojedinci smatrali falsifikatom, a neki pak originalom. Anđelić se svrstao na stranu potonjih i donio povijesnu analizu velmoža koji se spominju u izvodu navedene isprave. Vrhunac Anđelićeve analize navedenog dijela te Dabišine isprave je dokaz da su splitski patriciji de Ciprianis i hrvatski knezovi Čubranići iz Livna isti vlastelinski rod, koji se još do početka XIII. stoljeća zvao rod Hlivljana. Na temelju isprava i ostalog diplomatičkog materijala, Anđelić je sastavio kratku povijest srednjovjekovne Usore, jedne od srednjovjekovnih državica koje su postale osnovne sastavnice kasnije višejedinične srednjovjekovne Bosne. Prije toga isto je to učinio još detaljnije za Bobovac i Kraljevu Sutjesku. Slično je uradio za srednjovjekovne gradove na Neretvi, zatim za srednjovjekovnu župu Večerić, administrativnu jedinicu Trebotić, srednjovjekovnu župu Kamenicu, za Bišće i Blagaj, za srednjovjekovnu župu Primorje, za srednjovjekovnu župu Popovo, za srednjovjekovnu humsku župu Žaba i za druge. Kralj Dabiša, Tvrtkov nasljednik na bosanskom prijestolju, izdao je 15. travnja 1392. u svojoj kraljevskoj kuriji u Sutjesci povelju kojom vojvodi, duxu, Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću dodjeluje selo Kakanj u župi Trstivica i selo Hrast u župi Lažane na “vječna vremena” sa svim dobrima koja pripadaju tim selima, za zasluge stečene u borbi protiv Turaka koji su zimi 1391. na 1392. godinu provalili u Bosnu. Na temelju te isprave Anđelić je dokazao, između ostaloga, da je župa Trstivica, u kojoj se nalazilo navedeno selo Kakanj, dobila naziv po istoimenoj rijeci, a obuhvaćala je otprilike područje današnje općine Kakanj. U svom je kratkom radu pod naslovom “Povelja bosanskog kralja Stjepana Dabiše u Britanskom muzeju” Anđelić obradio ćirilsku darovnicu izdanu 17. svibnja 1395. velmožama braći Semkovićima, kojom im taj kralj dariva u feud selo Kolo kod današnjeg Duvna, s egdotičkog, paleografskog i općenito diplomatičko-povjesničarskog stajališta. Prije njega tu je ispravu objavio Pavao Solarić. Njezino ponovno objavljivanje je opravdano iz razloga što je Solarićevo izdanje rijetkost i što nije izdano po suvremenim normama egdotike. Kratko rečeno, dobar dio Anđelićeva znanstvenog opusa temeljen je na bosansko-humskih srednjovjekovnim ispravama.

• Details
• Contents