Borbe kod Guče Gore. Požar crkve i samostana
Battles at Guča Gora. Fire at the church and monastery

Author(s): Miroslav Džaja
Subject(s): Christian Theology and Religion, History of Church(es), WW II and following years (1940 - 1949)
Published by: Franjevačka teologija Sarajevo
Keywords: Guča Gora; battle; fire; monastery; church; WWII;
Summary/Abstract: Borbe oko Guče Gore počele su u drugoj polovini g. 1942. kao i po drugim selima obližnje okolice Travnika, a sve su bile dio plana za osvajanje toga grada. Jedinice NOV-e pojavile su se prvi put u Gučoj Gori 15. pros. 1942. navečer. Polazeći od Vlašića i Gorčevice, prethodno su zauzeti Mehurići, gdje je zapaljena škola, iz koje su protivnički oružnici davali otpor. Popodne spomenutog dana NOV je zauzela Brajkoviće, a predvečer Maljine. Trojica su svećenika, koji su se tada desili u samo stanu, mirno večerali, ne očekujući ništa izvanredno, kad je nastala uzbuna u selu i čuli se povici: “Maljine gore”! Izašavši pred samostan svećenici su opazili žar vatre i ljude, gdje panično bježe iz Maljina. U Gučoj Gori je odmah nastao metež, jer je to bio prvi dolazak partizana, o kojima se samo zlo čulo. Narod se spremao na bijeg, a svećenici također, zajedno sa službom, prepuštajući samostan njegovoj sudbini. Gvardijan fra Ivo Marković s vikarom fra Franjom Strukarom krenuo je cestom prema Travniku, a fra Putnik Brković, kapelan, odvojio se od njih i krenuo niz selo prijekim putem na Gostunj, te nesmetano došao u Dolac. Kako je NOV presjekla put u Mosoru, gučogorski su bjegunci pohvatani, te natrag vraćeni. Iz Guče Gore svećenici su odvedeni u Ma ljine, pa u Dub i konačno u Gluhu Bukovicu, gdje je bio štab komande. Tu su zatekli brajkovićkog župnika o. Zorislava Čolića, u čijem su župskom stanu, prije dolaska partizana, boravili ustaše, koji su iznenađeni naglo pobjegli, ostavivši iza sebe na stolu dva revolvera, 10 bombi i sanduk puščanih metaka. Zato je Zorislav poveden na ratni sud, a kuća mu zapaljena, ali su susjedi složnim radom vatru brzo ugasili, pa nije bilo znatnije štete. Zorko je triput suđen, ali se vješto branio. Kad je pušten i krenuo kući, sustigao je prije puštene svećenike kod Duba, ali je kurir na konju dotrčao i ponovno ga povratio. Sutradan je definitivno pušten, dok su 4 oružnika iz Guče Gore, koji su davali otpor (kasarna im je bila u kući Rajić-Cakalina, koja je tada izgorjela), kao i gučogorski trgovac Edo Vučer i još jedan musliman - strijeljani. Kad su se vratili kući 18. prosinca svećenici su zatekli u samostanu njemačku vojsku, koja je napravila pravu pustoš u samostanu, pa tek na gvardijanov protest, stavljena je straža na obijeni podrum, da se spasi barem nešto od hrane i deponiranih samostanskih stvari. Dva dana iza toga povukli su se Nijemci, a i NOV je krenula prema Vlašiću i Korićanima, pa božićni mir te godine nije pomućen, a izostala je i ratna kontribucija nametnuta samostanu.

• Details
• Contents