Zapis o Ursuli K. Le Guin i njezinoj deklaraciji o nezavisnosti umjetnosti od kapitalizma
A Record of Ursula K. Guin and her Declaration of Independence of Art from Capitalism

Author(s): Darko Suvin
Contributor(s): Irena Dajić (Translator)
Subject(s): Theory of Literature
Published by: Kontrast
Summary/Abstract: Ursula K[roeber] Le Guin, rođena 21. listopada 1929, američka je autorica prvenstveno poznata i slavna po svojoj književnoj prozi, uglavnom u žanrovima fantastike, naučne fantastike i književnosti za djecu i mlade. Napisala je i izvanredne eseje i deset zbirki osjećajnih stihova, po mome mišljenju nedovoljno zapaženih, koje ovdje moram zanemariti kako bih ponajviše govorio o njenom djelu u području naučne fantastike i fantastič- ke književnosti. U djelu Ursule Le Guin postoji snažno zanimanje za alternativne svjeto ve s drukčijom politikom, prirodnim okruženjem, rodom, religijom, spolno- šću, i(li) etnografi jom. U fantastičkoj prozi i naučnoj fantastici ona pripada „mekoj struji“ koja se zasniva na antropološkim znanostima i odbacivanju neupitnih vladajućih uvjerenja. Jedan od njezinih kritičara to je dobro opi sao kao „određivanje sada dominantnog američkog društveno-političkog sustava kao problematičnog i destruktivnog po zdravlje i život prirodnog svijeta i čovječanstva i njihovih međusobnih odnosa“ (E. McDowell). Od njenih brojnih naučnofantastičnih djela najpoznatiji su romani Left Hand of Darkness (Lijeva ruka tame, 1969), za koji s ponosom kažem da sam ga u jednome prikazu proglasio najboljim ZF-tekstom te izvanredno plodne godine, i The Dispossessed (Čovjek praznih šaka, 1974) koji je po mome mišljenju – kako sam obrazložio u jednom podužem eseju – vrhunac i svo jevrstan kraj Zlatnoga doba naučne fantastike 1960–74. Njezin je najkom pleksniji roman Always Coming Home (Uvijek se vraćajući kući, 1985), a mislim da joj je taj i osobno najdraži. Napisala je i neke sjajne kratke priče od kojih mi se najviše sviđa Nova Atlantida; o njoj sam pisao kao o kodiranoj paraboli našega doba, a reći da se to odnosi na sva njezina djela, dakako na različite načine i u različitoj mjeri, najveća je pohvala koju mogu zamisliti. Njeni brojni izleti u fantastičku prozu dosegnuli su vrhunac u nizu Earthsea (Zemljomorje), šest romana koji po mome sudu čine dvije „trilogije“ od kojih je jedna objavljena 1968-72, a druga 1991-2001; u toj drugoj ona zauzima womanist stajalište (feminističko, a koje ne isključuje muškarce) kako bi uvelike opozvala prethodnu. Kada su je pitali što misli o romanima o Harryju Potteru, na sebi svojstven način rekla je da joj prva knjiga djeluje kao „križanac maštarije živahnog djeteta i ‘školskog romana’“, ali i da je smatra „stilski običnom, stvaralački neoriginalnom, a etički prilično opakom“. Netko je prokomentirao da „Rowling zna tipkati, ali Le Guin zna pisati“.

• Details
• Contents