Zločini bez sudskog epiloga: propuštene prilike za priznanje patnje i izgradnju povjerenja
Crimes Without a Judicial Epilogue: Missed Opportunities for Acknowledgement of Suffering and Trust Building

Author(s): Vesna Teršelič
Subject(s): Law, Constitution, Jurisprudence, Criminal Law, Law and Transitional Justice, Recent History (1900 till today), Studies in violence and power, Transformation Period (1990 - 2010), Present Times (2010 - today), Wars in Jugoslavia, Court case
Published by: Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću
Keywords: Croatia; 90s; war crimes; trials; judicial epilogue; acknowledgement of suffering; trust building; ethnic cleansing; killings; disappearances; prisons; camps; evictions; deportations; employment loss;
Summary/Abstract: Sugovornici iz medija često pitaju koliko je ratnih zločina procesuirano. Možemo ponuditi različite odgovore iz različitih izvora, od najrelevantnijeg podatka iz baze Državnog odvjetništva do informacija koje prikupljaju različite organizacije civilnog društva. Podaci neizbježno ovise o razumijevanju što su ratni zločini, a što teške povrede ljudskih prava i nisu konačni. Nastavkom istraga i terenskih istraživanja organizacija za ljudska prava neki će krimeni, koji danas podliježu zastari, možda biti okvalificirani kao ratni zločini. Čak ako se to i ne dogodi, vrijedi imati na umu da nepravde i povrede ljudskih prava ostavljaju dubok trag. Posljedice za žrtve, njihove zajednice i društvo nisu tako drastične kao kod ratnih zločina, ali povrede kao što su deportacije, deložacije, miniranja kuća i gubitak posla svojim dugoročnim posljedicama obvezuju na reakciju institucija i društva. U recima koji slijede dat ću kratak prikaz nekih nedjela počinjenih tijekom rata i poraća 90-ih, koja su ostala bez sudskog epiloga. Neka među njima još uvijek nisu kvalificirana kao ratni zločini. Kad pravosudno procesuiranje izostane ili je presporo, stradali i njihovi najbliži često sami kreću u borbu za priznanje patnje, a katkad i uspijevaju pokrenuti nadležne institucije. U dugoj i neizvjesnoj pravnoj bitci podrška su im odvjetnici, mediji i organizacije za ljudska prava. Teške povrede ljudskih prava nikada nisu bile nevidljive. U javnosti se za većinu zločina počinjenih od 1991. - 1995. saznalo ubrzo nakon počinjenja jer su o njima izvještavali neovisni mediji, civilne inicijative i organizacije za ljudska prava. No s prolaskom vremena, sjećanja na neugodne činjenice su blijedjela pa su se zločinima krajem devedesetih bavile prije svega obitelji žrtava i organizacije za ljudska prava, a ne nadležne institucije. Obitelji ubijenih, nestalih i ranjenih, oni koji su preživjeli silovanje i druge oblike seksualnog zlostavljanja u ratu ili su tijekom ili nakon rata umrli od posljedica rata, žrtve teških kršenja ljudskih prava, izbjeglice i prognanici, kao i društvo u cjelini, još uvijek očekuju pravdu.

• Details
• Contents