Protokol o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici
Protocol on treatment, prevention and protection from domestic violence

Author(s): Olja Stojanović, Biljana Zeković
Subject(s): Gender Studies, Criminal Law, Civil Law, Human Rights and Humanitarian Law, Security and defense, Welfare systems, State/Government and Education, Studies in violence and power, Health and medicine and law
Published by: Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Keywords: Montenegro; domestic violence; institutions; social wellfare; police; healthcare; judiciary; education;
Summary/Abstract: Nasilje u porodici je najčešći, ali i najskriveniji, vid nasilja koji postoji koliko i samo čovječanstvo. Vijekovima se smatralo da je nasilje prema članovima porodice porodična, privatna stvar, pa su samim tim njegove razmjere bile nevidljive. Razvojem svijesti o ljudskim pravima, te pravima djece, žena i starijih u porodici u posljednje četiri decenije srušeni su brojni stereotipi o idealnoj porodici, kao što su na primjer uvjerenje o djetinjstvu kao najsretnijem razdoblju života, uvjerenje da su počinitelji seksualnog zlostavljanja najčešće osobe nepoznate žrtvi, uvjerenje o dostojanstvenoj starosti u krugu najbližih. Posljednjih decenija je nasilje u porodici postalo predmet šire društvene rasprave, naučnih istraživanja, briga brojnih društvenih i državnih institucija, a naročito nevladinih organizacija koje su istakle da je porodično nasilje (u kome su žrtve najčešće žene) jedan od najdrastičnijih oblika kršenja ljudskih prava. Klinička iskustva i empirijska istraživanja su pokazala da porodica kao osnovna jedinica društva nije samo podržavajuće okruženje koje pruža emocionalnu, socijalnu i materijalnu podršku članovima, već može biti i nasilno okruženje, pa sopstveni dom za koji kažemo da je utočište od surovog spoljnjeg svijeta postaje najopasnije mjesto u kojem se na najbrutalniji način krše osnovna ljudska prava njenih članova. Nasilje u porodici možemo odrediti kao skup ponašanja čiji je cilj kontrola nad drugim osobama upotrebom sile, zastrašivanjem i manipulacijom. Takvo određenje nasilja može se primijeniti u svim oblicima porodičnog nasilja – fizičko zlostavljanje, psihičko zlostavljanje, seksualno zlostavljanje i materijalno i radno iskorišćavanje. Nasilje u porodici predstavlja model ponašanja, u kome uglavnom muškarac, ostvaruje nadmoć i kontrolu nad drugima, korišćenjem fizičke ili psihičke prisile. Nasilju u porodici mogu biti izloženi svi članovi porodice, ali su najčešće žrtve ovog nasilja žene, djeca i starije osobe. Tolerisanje nasilja u porodici ima duboke korijene u kulturnim i patrijarhalnim obrascima ponašanja, koji podrazumijevaju rodno zasnovane strukture moći, podređenu poziciju žene, upotrebu fizičke snage kao legitimnog sredstva kontrole i moći prema ženi i slabijim članovima porodice. Patrijarhalni kulturni obrasci, koji su potpuno uspostavljeni i široko rasprostranjeni, su takvog karaktera da direktno i simbolički izražavaju i odražavaju autoritet i dominaciju muške grupe nad ženskom. Svi postupci muškaraca prema ženama i djeci, prema članovima porodice iz „nižih nivoa hijerarhije“, shvataju se kao pravo i obaveza „vaspitača“ da disciplinuju i uređuju unutrašnje odnose, da kažnjavaju neprivilegovane članove. Nasilje u porodici je izuzetno ozbiljan i složen problem sa kojim se susrijeću kako same porodice, tako i obrazovne i socijalne ustanove, organi unutrašnjih poslova i institucije pravosudnog sistema, nevladine organizacije. Ali, zakonski propisi, te pojedini strateški dokumenti, koji u svojim segmentima tretiraju problem nasilja, u praksi su teško primjenjivi jer ih nije pratilo: osiguranje infrastrukture koja je pretpostavka za sprovođenje zakona, osiguranje potrebnih sredstava, edukacija kadrova, umrežavanje nadležnih subjekata za primjenu legislative, uspostavljanje jedinstvene statističke baze podataka o žrtvama nasilja u porodici.

• Details
• Contents