Jednake šanse za sve medije u Crnoj Gori - Godišnji izvještaj za 2016.
Author(s): Ana Nenezić,Dragoljub Duško Vuković / Language(s): Montenegrine
Keywords: Montenegro; media; politics; public service broadcasting; public finances; 2016; report;
Projekat „Jednake šanse za sve medije“ ima za opšti cilj da doprinese promociji medijskih sloboda i medijskog pluralizma u Crnoj Gori, a u skladu sa propisima Evropske unije i najboljim međunarodnim praksama i standardima. Preciznije, projekat teži da pomogne proces kreiranja jasnih mehanizama raspodjele i kontrole finansiranja medija iz javnih fondova i dodjele državne pomoći medijima u Crnoj Gori, kako bi se ovaj sistem uskladio sa međunarodnim standardima i najboljim praksama koje podstiču razvoj medijskih sloboda. Projekat je okrenut i ka unaprijeđenju svijesti zainteresovane javnosti o odgovornom trošenju novca iz Budžeta Crne Gore, ukazivanjem na odnos koji javni sektor u Crnoj Gori ima prema medijima, a kroz novčana izdvajanja po različitim osnovama. Javni sektor, kao predmet istraživanja, po Zakonu o budžetu Crne Gore, obuhvata državne organe, opštine (jedinice lokalne samouprave), nezavisna regulatorna tijela, javne ustanove i privredna društva u kojima država ili opštine imaju većinski vlasnički udio, pravosuđe (sudove i tužilaštva), Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, i druge. Centar za građansko obrazovanje (CGO) je ovu temu otvorio u Crnoj Gori i pažljivo je prati, u mjeri svojih mogućnosti, već pet godina. U tom pravcu, CGO je do sada sačinio pet nacionalnih i jedan međunarodni izvještaj, koji su relevantni izvori za brojne domaće i međunarodne adrese, iako još uvijek ostaju nedovoljno korišćeni od strane crnogorskih institucija. U ovom okviru je sprovedeno i istraživanje za 2016. godinu, kroz koje su prikupljeni podaci o tome kojim su medijima, informativnim agencijama, agencijama za odnose sa javnošću, produkcijskim kućama, itd. od strane organa javnog sektora na osnovu ugovora o pružanju usluga, specijaliziranih usluga ili po drugim osnovima opredijeljena novčana sredstva. Izrađena je i analiza koja daje ažuriran i opsežan pregled raspodjele javnih sredstava na nacionalnom i na lokalnom nivou tokom 2016.godine gore navedenim subjektima. S obzirom da se već identifikuju trendovi, daje se i presjek ukupnih izdvajanja za period 2013-2016. godine. Takođe, publikacija sadrži osvrt na medijski normativni i institucionalni okvir, kao i analizu efikasnosti primjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama i Zakona o javnim nabavkama (u dijelu obaveze organa javnog sektora da svu tendersku dokumentaciju blagovremeno objavljuju na portalu javnih nabavki Uprave za javne nabavke Crne Gore). Konačno, u odnosu na predmetne teme, publikacija nudi zaključke i preporuke za unaprijeđenje postojećeg stanja, uključujući i prijedloge za izmjene i dopune shodnog zakonodavnog okvira, za koje se CGO zalaže već neko vrijeme, a kako bi ova oblast bila usklađena sa međunarodnim standardima u sferi slobode izražavanja i nezavisnosti medija, konkurencije, dodjele državne pomoći i javnih nabavki. Nalazi prethodnih pet nacionalnih izvještaja i jednog međunarodnog ukazali su da postoje brojne nejasnoće i nedorečenosti kada je u pitanju finansiranje medija i vezanih subjekata iz Budžeta Crne Gore, kao i potreba da se ova oblast adekvatno uredi. Uočena je tendencija organa javnog sektora da zadrže svoj uticaj na medije kroz selektivno i netransparentno finansiranje, čime se direktno ugrožavaju tržišni uslovi i konkurencija, ali i vrši indirektan pritisak na uređivačku politiku. Nedovoljna transparentnosti ovog procesa i (ne)postojanje preciznih i obavezujućih kriterijuma za raspodjelu sredstava, uz neizveden zakonodavni okvir dodatno negativno utiče na sve lošije stanje u crnogorskim medijima. Imajući u vidu da je procijenjeno marketinško tržište u Crnoj Gori 9,5-10 miliona EUR godišnje, iznosi koji se iz javnih fondova uplaćuju medijima i vezanim subjektima vode zaključku da država ostaje pojedinačno jedan od ključnih faktora koji može oblikovati ovo tržište na štetu ili na korist pojedinih medija, a samim tim i njihovu održivost. U prosjeku, po dostupnim podacima CGO-a, koji se uglavnom odnose na informacije dobijene od 66% ili 67% organa javnog sektora, iz javnih fondova se u medije i vezane subjekte godišnje ulaže oko 2.5 miliona eura, a što ne uključuje još oko 30% onih organa koji odbijaju dostaviti te informacije. To znači da se radi o minimalnoj realnoj cifri, za koju se osnovano može pretpostaviti da je značajno, ako ne i duplo, veća. Dodatno, to ne uključuje ni izdvajanja za javni servis RTCG, kao ni za lokalne javne servise, čijim dodavanjem bi došli do najmanje 17 miliona eura godišnje. Nastavak insistiranja na nejasnim mehanizmima za dodjelu budžetskih sredstava medijima, vodiće daljim devijacijama na medijskom tržištu i ugroziti funkcionisanje jednih ili unaprijediti poslovanje drugih medija na diskriminatornoj osnovi i suprotno politici konkurencije EU. A građani i građanke, kao poreski obveznici, imaju pravo da znaju kako se i na bazi kojih kriterijuma troše javna sredstva, kao i da li način raspodjele tih sredstava utiče na nepristrasno izvještavanje medija o državnim organima i donosiocima odluka, odnosno u kojoj mjeri ta raspodjela (ne)podržava pluralizam medija i pomaže ili odmaže razvoj pravovremenog, objektivnog i nepristrasnog izvještavanja. Važna posljedica neuređenosti ove oblasti je i sve prisutnija prikrivena cenzura, koja ubrzava urušavanje nezavisnosti medija u Crnoj Gori. Dodatno, učvršćuje se autocenzura i inače snažno izražena polarizacija medija, ali i loš kvalitet novinarstva koje kao takvo ne može adekvatno doprinijeti javnoj debati o važnim pitanjima demokratizacije i evropeizacije crnogorskog društva jer nerijetko zanemaruje novinarski kodeks i profesionalne standarde. Uzroke treba tražiti u činjenici da su mediji bili i ostali presudno važni akteri rasvijetljavanja brojnih zloupotreba od strane vlasti. Nije mali broj primjera u Crnoj Gori kada su mediji, kroz istraživačko novinarstvo, pokretali pitanja iz različitih sfera o kojima javnost u suprotnom ne bi bila informisana. Ti slučajevi privlače veliku pažnju ne samo domaće, već i međunarodne javnosti, pokazujući koliko su mediji značajan instrument u borbi protiv korupcije, zloupotrebe političke moći, ali i svih oblika ugrožavanja ljudskih prava. Međutim, da bi mediji mogli vršiti svoju nadzornu ulogu, moraju biti politički i ekonomski nezavisni u svom radu, poslovati pod precizno utvrđenim zakonskim normama i biti lišeni neprimjerenih političkih uticaja. A bez jasnog mehanizma i kriterijuma raspodjele novca poreskih obveznika otvara se opasan prostor za intervencije vlasti na medijskom tržištu. Ovaj izvještaj ukazuje na puteve kojima se može vršiti kontrola i pritisak na medije i nudi preporuke kojima bi se prekinula takva loša praksa, koja građanima Crne Gore uskraćuje pravo na slobodne i nezavisne medije, koji tačno i nepristrasno izvještavaju o aktivnostima vlasti, političkih partija, drugih institucija, kao i o ostalim pitanjima od javnog značaja.
More...
