Normativni okvir radnih odnosa zaposlenih u institucijama Bosne i Hercegovine
Normative framework of employment relationships in the institutions of Bosnia and Herzegovina

Author(s): Jasminka Gradaščević-Sijerčić
Subject(s): Law, Constitution, Jurisprudence, Constitutional Law, Public Law, Labor relations, Evaluation research, EU-Legislation
Published by: Fondacija Centar za javno pravo
Keywords: Public law; constitution; labour law; normative framework; institutions; BiH; international standards; european standards;
Summary/Abstract: 1. Polazište razvoja normativnog okvira radnog zakonodavstva u institucijama BiH predstavljaju obaveze iz ustavnog uređenja BiH, zatim ispunjavanje obaveza iz prihvaćenih međunarodnih ugovora, te stvarne potrebe uređenja radnopravnog statusa fizičkih osoba koje obavljaju poslove kod poslodavaca koji se podvode pod pojam institucija BiH. Donošenje propisa iz oblasti radnih odnosa u BiH vezano je za podjelu nadležnosti izvršenu između BiH i njenih sastavnih dijelova/entiteta. Naime, iz odredbi o isključivoj nadležnosti institucija BiH proizilazi da su entiteti isključivo nadležni u oblasti radnih i socijalnih odnosa (član III/1 Ustava BiH). Prema članu III/3a) Ustava BiH sve vladine funkcije i ovlaštenja koja nisu ovim Ustavom izričito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima. Pravni osnov za donošenje zakona kojima se reguliraju prava na radu i u vezi s radom u institucijama BiH vezan je za član IV/4a) Ustava BiH u kome je utvrđeno da je Parlamentarna skupština nadležna za „donošenje zakona koji su potrebni za provođenje odluka Predsjedništva ili za vršenje funkcija Skupštine po ovom Ustavu.“ Intenzivna normativna aktivnost započela je donošenjem Zakona o državnoj službi u institucijama BiH 2002. i odvijala se u fazama sve do danas. Donošenjem zakona i provedbenih propisa u proteklom periodu uspostavljen je pravni okvir za radno zakonodavstvo. Pri tome, donošenjem općih i posebnih zakona ratione materae i ratione persone, te niza provedbenih propisa uspostavljen je složen sistem, ne uvijek jasnih i preciznih pravnih pravila kojima je uređen radnopravni status zaposlenih u instucijama BiH. Brojne izmjene i dopune zakona koji uređuju prava na radu i u vezi s radom imaju za posljedicu, najblaže rečeno, stihijski pristup koji vodi do nepregledne, neprecizne, dvosmislene i nejasne regulative odnosno formalne i praktične nestabilnosti sistema uvjetovane stalnim promjenama. Sistemi radnih odnosa svih kategorija osoba u radnom odnosu u institucijama BiH: državnih službenika, zaposlenika, policijskih službenika, vojnih osoba, ali i izabranih i imenovanih osoba su povezani i međusobno ovisni. Konkretnije, uprkos postojanju i općih i posebnih sistema radnih odnosa u postojećem normativnom okviru radnog zakonodavstva u institucijama BiH radi se o uzajamno značajno međuovisnim sistemima. Ta međuovisnost se očituje kroz ostvarivanje temeljnog prava na radu i u vezi s radom, prava na plaću te dubini krize koja zahvata sve radne odnose u kontekstu plaćenosti rada, nezadovoljstva uposlenih i poslodavaca postojećim sistemom radnih odnosa te nerazvijenosti kolektivnih radnih odnosa. U razmatranjima bilo kojeg aspekta i općeg i posebnih sistema treba imati u vidu da na radu, kao i u vršenju raznih službi ili funkcija, nastaju mnogobrojni odnosi koji se često u praksi i široj javnosti poistovjećuju sa radnim odnosom. Jedan dio tih odnosa, ne smatra se radnim odnosom u smislu pozitivnog radnog prava, jer pravne norme koje pretežno ili u cjelini reguliraju te odnose tj. status osoba koje obavljaju određen rad, službu, funkciju, ne ulaze u korpus pravnih izvora radnog prava. Drugim riječima, u njihovom statusu nedostaju neki od bitnih elemenata iz pojma radnog odnosa (izabrani na političke funkcije, sudije). Međutim, iz postojanja pojedinih elemenata koji su karakteristični za radni odnos, pod određenim uvjetima segmenti radnog, a posebno socijalnog prava primjenjuju se po principu supsidijariteta i na pojedine grupe osoba koje vrše razne funkcije, a nisu u radnom odnosu. U cjelini, u institucijama BiH još uvjek ne postoji koherentan, cjelovit i dosljedan sistem radnih odnosa. S normativnog aspekta nužno je utvrditi sve prečišćene tekstove zakona. Korisno bi bilo izraditi Zakon o javnim službenicima koji bi utvrdio osnovne vrijednosti javne službe te postavio temeljna i jedinstvena načela djelovanja za sve javne službenike. Konačno, ma koliko da je istrošeno mora se zbog istinitosti stalno ponavljati: zaposleni su najznačajniji potencijal i ključni faktor svake organizacije pa tako i institucija BiH u kontekstu efikasnog vršenja poslova koji su predviđeni za određenu instituciju.

• Details
• Contents