Sukob mišljenja institucija zaštite kulturnog naslijeđa (na primjeru rekonstrukcije/rehabilitacije Saračevića kuće u Jajcu)
Conflicts of institutions opinions on protection of cultural heritage (on the example of reconstruction / rehabilitation of Saračević house in Jajce)

Author(s): Bedrudin Nurikić
Subject(s): Law, Constitution, Jurisprudence, Museology & Heritage Studies, Constitutional Law, Public Law
Published by: Fondacija Centar za javno pravo
Keywords: Public law; constitution; protection of monuments; heritage; jurisdiction; BiH; Jajce;
Summary/Abstract: U skladu sa članom 4 Konvencije o zaštiti arhitektonskog naslijeđa Evrope, koji je temeljem člana VII (3) Ustava Federacije sastavni, odnosno primarni izvor zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine, izvođenje bilo kakvih zahvata na ili u neposrednoj blizini spomenika kulture nije dozvoljeno bez saglasnosti nadležne institucije za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa. U odnosu na predmetnu odredbu Konvencije evidentna su odstupanja člana 7 Zakona o provedbi odluka Komisije u FBiH kako u pogledu vrsta zahvata za koje je nužno ishodovati saglasnost, tako i u pogledu terminologije poređenih normi. Konkretno, član 4 Konvencije propisuje ishodovanje saglasnosti, a član 7 Zakona o provedbi odluka Komisije FBiH, zahtijeva stručno mišljenje. U navedenoj situaciji član VII (3) Ustava Federacije, u kojem je artikuliran opći princip pravne hijerarhije, nalaže da se stručnom mišljenju Zavoda pripiše pravna snaga saglasnosti od kojeg Ministarstvo, u postupku rješavanja zahtjeva za građenjem u granicama nacionalnog spomenika, ne može odstupiti ako je predmetna saglasnost u skladu sa Odlukom Komisije i drugim važećim propisima višeg ranga. U skladu sa članom 7 Zakona o provedbi odluka Komisije u FBiH i članom 202 Zakona o upravnom postupku pribavljanje stručnog mišljenja Zavoda za zaštitu spomenika je zakonom propisana obaveza čije neispunjavanje u provođenju postupka rješavanja zahtjeva za građenjem u granicama nacionalnih spomenika predstavlja bitnu povredu upravnog postupka, odnosno osnov za poništenje rješenja. Za razliku od prethodno navedenog, pribavljanje mišljenja Komisije nije propisano zakonom, te shodno tome nepribavljanje njenog mišljenja ne proizvodi pravne posljedice koje proizilaze iz nepribavljanja stručnog mišljenja Zavoda. Pravna snaga mišljenja Komisije, ukoliko je pribavljeno na zahtjev voditelja postupka, se mjeri, u svakom pojedničnom slučaju, u skladu sa načelom slobodne ocjene dokaza, na osnovu uvjerljivosti datih obrazloženja. U konkretnom slučaju, Komisija nije obrazložila zauzeti stav po kojem je predloženi projekat u potpunosti u suprotnosti sa mjerama zaštite. Predmetnim stavom se sugerira da je zabranjeno izvođenje bilo kakvih zahvata na predmetnom prostoru što je neodrživo u kontektu mjera zaštite utvrđenih Odlukom Komisije prema kojima je, između ostalog, dozvoljena rekonstrukcija (rehabilitacija) porušenih objekata u njihovom izvornom obliku. U pogledu utvrđivanja činjeničnog stanja izvornog izgleda Saračevića kuće, u postupku koji se vodio pred Ministarstvom 2014. godine, izostalo je brižljivo ispitivanje svih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, navođenja logičnih i objektivnih razloga kojima se Ministarstvo rukovodilo, te razloge zbog kojih je određene dokaze odbacio ili ih nije razmatrao prilikom donošenja rješenja. Na temelju sadržaja obrazloženja Rješenja, Ministarstvo, u konkretnom slučaju nije, na temelju pribavljenih dokaza, razmotrilo osnovanost izvedenog zaključka Zavoda za zaštitu spomenika o tome da se Saračevića kuća „mijenjala, dograđivala, pa i na kraju degradirala, te pred devastaciju dobila oblik ravničarskog objekta“, niti je dalo razloge za njegovo odbacivanje. Dato obrazloženje se usmjerilo na sadržaj propisanih mjera zaštite. Pri tom je propuštena obaveza na ocjenu grafičkih priloga i tehničkog opisa projekta na koje se poziva Zavod za zaštitu spomenika, njihove relevatnosti sa aspekta sadržaja, njihove dokazne snage, osnovanosti i odnosa sa arhivskom fotografijom Saračevića kuće, odnosno činjeničnog stanja na koje treba primijeniti pravnu normu. Prema tome, činjenično stanje u pogledu izvornog izgleda Saračevića kuće ostalo je neadekvatno raspravljeno i razjašnjeno u okviru zahtjeva koje postavlja načelo slobodne ocjene dokaza. Pored navedenog, predmetna rješenja Ministarstva kao zbirni upravni akti nisu u skladu sa članom 205 stav 2 Zakona o upravnom FBiH postupku jer se u uvodu rješenja ne navode podaci o pribavljenim stručnim mišljenjima.

• Details
• Contents