Izbori u Bosni i Hercegovini 2014: ko je za, a ko protiv jačanja države
Elections in Bosnia and Herzegovina 2014: who is for, and who against the strengthening of the state

Author(s): Zija Dizdarević
Subject(s): Politics, Law, Constitution, Jurisprudence, Public Law, Government/Political systems, Electoral systems, Evaluation research
Published by: Fondacija Centar za javno pravo
Keywords: Public law; BiH; elections; 2014; political parties; political system; institutions; evaluation;
Summary/Abstract: Odnos prema državi Bosni i Hercegovini, njenim institucijama i ustavnoj reformi nisu bili naglašeno prisutni u izbornoj kampanji. Jedino je Milorad Dodik insistirao na odnosu entiteta Republika Srpska i države Bosne i Hercegovine. Opozicione stranke su se usredsredile na nekompetentnost i neuspjehe vladajućih garnitura, na loše ekonomsko-socijalno stanje, korupciju, klijentizam i nepotizam. Stranke koje politiku temelje na nacionalnoj retorici i ovaj put su težište stavile na ugroženost i zaštitu svojih etničkih grupacija. Moglo bi se reći da su SNSD-u i Dodiku minimalnu prevagu u nadmetanju sa Savezom za promjene donijele upravo teze o ugroženosti RS-a i Srba od centralističko-unitarističkih namjera Bošnjaka, o štetnosti bh. države po RS, neodrživosti Bosne i Hercegovine i pravu na državnu samostalnost Republike Srpske. Isto tako, s dosta sigurnosti može se ocijeniti da su HDZBiH i njegov čelnik Dragan Čović nadmoćno pobijedili HDZ 1990 i Martina Raguža, stavljanjem u prvi plan tezu o nužnosti ustavnih i zakonskih promjena koje treba da obezbjede ustavnu i političku ravnopravnost bh. Hrvata, ugroženih majoritetom druga dva naroda, a posebice bošnjačkom većinom. HDZ 1990 i njegov lider Raguž su i dobro prošli, jer su hrabro u vrh izbornih ciljeva stavili neupitnu bosanskohercegovačku i euroatlantsku orijentaciju i jačanje pozicije bh. države, zalažući se za stvaranje pozitivnog političkog ambijenta umjesto politike stalne konfrontacije. Za vjerovati je da su SDA-u glasove, uz druge elemente, donijele antibosanskohercegovačka i antibošnjačka retorika Dodika i Čovićevo insistiranje na opasnosti od bošnjačke većine, uz težnju za posebnim entitetom za Hrvate. Za izborne rezultate drugih ključnih stranaka (njihov uspjeh ili neuspjeh) nije određujući bio odnos prema državnom uređenju i ustavnoj reformi. Glasači su se prema tim strankama opredjeljivali, prije svega, polazeći od slabašnih privrednih rezultata, enormne nezaposlenosti, posebice među mladima, siromašenja sve većeg broja stanovništva, korumpirane, klijentelističke, nepotističke i socijalno bezosjećajne vlasti. Pregled stavova ključnih stranaka prema državi i njenim institucijama svjedoči o suprotnim političkim viđenjima sadašnjosti i perspektive Bosne i Hercegovine. S jedne strane, te su razlike uočavaju po kriterijumu pripadnosti entitetskoj izbornoj bazi, a s druge, sasvim različito viđenje ustavnog uređenja slijedi po načelu pripadnosti etničkoj političkoj skupini. Stranke sa sjedištem u Republici Srpskoj su izrazito monoetnički određene i zalažu se za dejtonsku strukturu BiH uz minimalne reforme Ustava BiH. Kao alternativa navodi se konfederalizacija i raspad bh. države (SNSD). Stranke koje imaju uporište u hrvatskom biračkom tijelu teže federalnoj BiH. A stranke koje zavise, prije svega, od bošnjačkih glasova zagovaraju povratak na republikansko uređenje Bosne i Hercegovine, s decentralizacijom vlasti na pokrajine i lokalnu samoupravu. Bitni su i stranački stavovi o integraciji bh. države u Evropsku uniju i NATO, što je od sudbinske važnosti za budućnost zemlje. Može se govoriti o konsenzusu kada je riječ o pristupanju EU, uz uslov stranaka iz RS-a da to ne povlači dalje snaženje državne vlasti na račun entiteta. Oko NATO-a su opredjeljenja sasvim suprostavljena. Stranke sa sjedištem u Sarajevu i Mostaru su bezrezervno za što brži ulazak u Sjevernoatlantski pakt, a one stacionirane u Banjoj Luci uslovljavaju priključenje NATO-u opredjeljenjem Srbije, pa, čak traže i demilitarizaciju Bosne i Hercegovine (SDS). U Predsjedništvu BiH su nakon izbora uslijedile dvije bitne izmjene. Umjesto člana iz SDP-a (kasnije osnivača i lidera DF-a) Željka Komšića, sada je čelnik HDZ BiH Dragan Čović, a umjesto Nebojše Radmanovića iz SNSD-a predsjednik PDP-a i kandidat Saveza za promjene Mladen Ivanić. S obzirom na ingerencije Predsjedništva ovakve promjene su važne. Bitno je da su u Predsjedništvu tri lidera koalicije koja treba da čini okosnicu buduće državne vlasti (SDA, HDZBiH, Savez za promjene). U Predstavničkom domu nisu više Stranka za BiH i Narodna stranka Radom za boljitak. Umjesto njih, tu su Demokratska fronta, Bosanskohercegovačka patriotska stranka i, iznenađenje, ASDA. Demokratska fronta je preuzela većim dijelom poziciju SDP-a, a moglo bi se reći da je Stranka za bolju budućnost zauzela mjesto nekad snažne Stranke za BiH. Sve u svemu, osnovne pozicije u nadmetanju opcija za ustavno uređenje države Bosne i Hercegovine nisu izmijenjene. Izvjesnu najavu promjena u međustranačkim odnosima i poboljšanju političkog ambijenta u zemlji, donosi dokument „Programski principi za djelovanje zakonodavne i izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini u mandatnom periodu 2014-2018. godina“ koji su potpisali SDA, DF i članice Saveza za promjene (SDS, PDP i NDS). Uz ostalo, stranke su se obavezale na „provođenje konkretnih političkih, institucionalnih, socijalnih i ekonomskih reformi na svim nivoima, koje će vlast učiniti funkcionalnom, stabilizirati ekonomiju i osigurati uslove za razvoj“. Takođe, stranke su opredjeljene za deblokiranje evroatlantskog integracijskog procesa (čime su stranke Saveza za promjene relativizirale svoje rezerve prema NATO-u), smanjenje javne potrošnje, oporavak i rast privrede i zapošljavanje, za efikasnu borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Evropsku dimenziju koaliciji na razini BiH daje i činjenica da su u njoj četiri stranke (SDA, HDZBiH, SDS, PDP) koje su potpisale Zajedničku izjavu stranaka bliskih Evropskoj narodnoj stranci u Bosni i Hercegovini o evropskim vrijednostima, identitetu, socijalno-tržišnoj privredi i pravnoj državi, pod patronatom ENS-a. Naredni izborni mandat mogao bi biti odlučujući za sudbinu države Bosne i Hercegovine. Suprotstavljene strateške stranačke intencije govore da će biti vrlo teško dolaziti do političkih rješenja koja bi bh. državu učinila više demokratskom, bezbjednijom, funkcionalnijom, pravno sigurnijom, odgovornijom, prosperitetnom i poželjnom za internacionalne integracije. Značajan pomak, dakako, nije moguć bez aktivnog učešća međunarodnih autoriteta. Ohrabruje utvrđivanje novog političko-ekonomskog pristupa Evropske unije Bosni i Hercegovini i regionu i, posebno, angažman Njemačke, u vezi s tim.

• Details
• Contents