Neustavnost Odluke o vršenju provjere tačnosti i istinitosti podataka prilikom prijave prebivališta na teritoriji Republike Srpske (Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 10/14)
Unconstitutionality of the Decision on the Verification of Accuracy and Veracity of Data When Registering for a Residence in the Territory of Republika Srpska (Decision of the Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina No. U 10/14)

Author(s): Ena Gotovuša
Subject(s): Law, Constitution, Jurisprudence, Constitutional Law, Public Law, Evaluation research
Published by: Fondacija Centar za javno pravo
Keywords: Public law; constitution; constitutionality; Constitutional Court; 2014; verdict; BiH; RS; residence;
Summary/Abstract: Odluka u predmetu U 10/14 je značajna zbog toga što Ustavni sud BiH prvi put eksplicitno konstatuje da može zasnovati nadležnost i odlučiti o ustavnom sporu u kojem se tvrdi da je nenadležni organ donio podzakonski akt za koji nije imao nadležnost prema Ustavu Bosne i Hercegovine. Iz ovoga proizlazi da će svi podzakonski akti organa izvršne vlasti ili upravnih organa moći biti predmetom kontrole pred Ustavnim sudom ukoliko regulišu materiju koja spade u nadležnost državnog nivoa vlasti. Na ovaj način bit će osigurano poštivanje odredbi o podjeli nadležnosti iz člana III Ustava BiH i ustavnog principa vladavine prava (pravne države). Tako će se onemogućiti preuzimanje državnih nadležnosti putem pravnih akata entitetskih organa koji su u pogledu svoga dejstva jednaki zakonima, iako su formalno nominirani kao podzakonski akti. Analiza odluka Ustavnog suda u dosadašnjim predmetima preispitivanja ustavnosti akata niže pravne snage od zakona ukazuje da je Ustavni sud zauzeo kontradiktorne stavove o dopustivosti zahtjeva. Zbog toga u zahtjevima za ocjenu ustavnosti podzakonskih akata praksa Ustavnog suda služi kao pro i contra argument. Strane se pozivaju na pojedine stavove iz odluka Ustavnog suda BiH, koji naravno važe u pojedinačnom slučaju, te je Ustavnom sudu ostavljena mogućnost da izvede drugačiji zaključak o dopustivosti zahtjeva nego u predmetu na koji se referira. Ovim se ne podstiče ujednačena sudska praksa, što opet po sebi nije doprinos pravnoj sigurnosti. Na kraju, mišljenja sam da bi Ustavni sud trebao kroz svoje odluke razraditi dodatne i precizne kriterije provjere ustavnosti podzakonskih akata koji će biti primjenjivani u svakom pojedinačnom slučaju. U prilog potrebi da se uspostave dodatni kriterijumi govori i činjenica da su sve odluke u predmetima koje spominjem u ovom radu bile predmet političke pažnje i političkih izjava. Upravo zbog toga, Ustavni sud treba ujednačiti svoju praksu i uspostaviti jasne kriterije kako bi u stručnoj i političkoj javnosti osigurao status najviše, nezavisne i neutralne pravosudne institucije u BiH. Ne smatram da će Ustavni sud osigurati ovakav status ako se iz formalnih razloga ne bude upuštao u odlučivanje u meritumu (iako je, čini se, riječ o namjernom izbjegavanju donošenja odluke), kao što mi je jednako neprihvatljivo da Ustavni sud rješava probleme na koje odgovor moraju naći institucije entiteta i BiH.

• Details
• Contents