Presuda Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine, Konkretne posljedice – prvi pregled
Verdict Sejdić and Finci versus Bosnia and Herzegovina, Concrete Consequences - First Review

Author(s): Nedim Kulenović, Inja Hadžialić-Bubalo, Mirza Korajlić
Subject(s): Law, Constitution, Jurisprudence, Constitutional Law, Human Rights and Humanitarian Law, Public Law, Government/Political systems, Ethnic Minorities Studies, EU-Legislation
Published by: Fondacija Centar za javno pravo
Keywords: Public law; constitution; Constitutional Court; BiH; Sejdić-Finci; verdict; consequences; review; parliament; presidency; verdict implementation; models; human rights; European court for human rights;
Summary/Abstract: Odluka Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine , a u kojoj je Sud odredio da postoji kršenje člana 14 u vezi s članom 3 Protokola br. 1 Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (u daljem tekstu: „Evropska konvencija“) koji se odnosi na nemogućnost aplikanata da se kandidiraju na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine, te da postoji povreda člana 1 Protokola br. 12 zbog nemogućnosti aplikanata da se kandidiraju na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine značajna je iz najmanje tri razloga. Najprije, to je prvi predmet u kojem se Sud očitovao o povredi Protokola br. 12 u meritumu. Zatim, Sud je iskoristio priliku da potvrdi temeljno pravilo međunarodnog prava da obaveze preuzete na međunarodnom nivou ne mogu biti izbjegnute pozivanjem na suprotne norme unutrašnjeg prava, pa bile one i odredbe samog ustava države, a u kontekstu Bosne i Hercegovine (post facto) odgovornost države i za odredbe oktroiranog Ustava, a koja se temelji u održavanju na snazi takvih odredbi. Konačno, značaj Presude nije samo u obavezi prilagođavanja određenih jasno definisanih odredbi Ustava BiH Evropskoj konvenciji, već i povod za analizu više aspekata ustavnog sistema Bosne i Hercegovine u kojem etnokratski elementi u procedurama političkog odlučivanja isključuju ili ograničavaju efektivno učešće ne-konstitutivnih naroda u BiH, ili općenito, apstraktnog građanina. Na taj se način podrivaju općeprihvaćeni elementi pravne državnosti. Suprotno apokaliptičnom predviđanju malteškog sudije Bonella, sama presuda ESLJP u konkretnom predmetu, nije za posljedicu imala „Armagedon“ i „rijeke krvi“. Naprotiv, letargična politička situacija i održavanje statusa quo, i pored prvobitnih naznaka „dobre volje“, ni ovoga puta nije iznevjerila. Sve je konačnu potvrdu dobilo i u odbijanju Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine da presudi u korist bilo kakvog neposrednog učinka. Treba spomenuti da sama presuda Evropskog suda za ljudska prava ne nudi detaljne smjernice, niti posebne rokove za njeno izvršenje. Zato ovo nije pilotska presuda u kojoj Sud pomaže tuženoj Državi da ispravi prepoznate probleme proizišle iz široko rasprostranjenih ili sistematskih manjkavosti, tako da bi se osiguralo efektivno rješavanje budućih slučajeva koji se tiču istog problema. Međutim, analizom same presude moguće je uvidjeti da postoji minimalna razina intervencije u pravni sistem BiH, kojom se izbjegavaju buduće povrede Konvencije i njenih Protokola. U nastavku donosimo najprije osnovni pregled propisa koji se moraju izmijeniti, a zatim pregled konkretnih modaliteta (mogućeg) provođenja presude Evropskog suda za ljudska prava, prije svega u pogledu Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, ali i u pogedu svih drugih odredbi u Ustavima entiteta ili njihovom drugom zakonodavstvu. Ovi propisi sadrže norme neposredne i posredne diskriminacije, ili naprosto norme koje nisu kompatibilne sa konceptom moderne pravne države. U tom smislu, analiza se ne ograničava samo na striktno neophodne mjere, prema zahtjevu iz same presude Evropskog suda za ljudska prava, već ukazuje na sve odredbe čije su modifikacije neophodne.

• Details
• Contents