Neki aspekti implementacije odluke Ustavnog suda BiH U-9/09 za Grad Mostar
Some aspects of the implementation of the decision of the Constitutional Court of BiH U-9/09 for the City of Mostar

Author(s): Damir Sadović
Subject(s): Law, Constitution, Jurisprudence, Constitutional Law, Governance, Public Law, Government/Political systems, International relations/trade, EU-Legislation
Published by: Fondacija Centar za javno pravo
Keywords: Public law; Annex Mostar; constitution; Constitutional Court; verdict; implementation; BiH; Mostar; city status; parliament; international community; local self-governance;
Summary/Abstract: Presudu Ustavnog suda BiH U-9/09 od 26. novembra 2010. godine karakterišu brojni nedostaci koji počivaju na neobrazloženim principima, kriterijima ili standardima na osnovu kojih su utvrđena „neosnovana ograničenja” iz člana 25 b Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Imajući u vidu raznolikost važećih izbornih rješenja na raznim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini nije moguće pronaći rješenje ako nema upućujućih odrednica. Pored toga, promjenu granica izbornih jedinica koje istovremeno imaju i elemente jedinica lokalne samouprave nemoguće je uraditi bez učešća lokalne zajednice, kako je to konačno i propisano Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi. Svojom Odlukom iz 2004. godine Visoki predstavnik je nametnuo rješenja za Grad Mostar i na taj način je djelovao kao zakonodavac. On je u tom svojstvu povrijedio Ustav Federacije BiH i Evropsku povelju o lokalnoj samoupravi. Izuzimajući Grad Mostar iz generalne definicije grada opisane u poglavlju VI A Ustava Federacije BiH kao grada sastavljenog od dvije i više općina, i definišući ga kao grad sa nadležnostima općine, Visoki predstavnik za BiH je direktno prouzročio posljedice presude U- 9/09 tako da on ima i najveću odgovornost za otklanjanje neustavnog stanja. Djelovanje Ustavnog suda BiH nije upitno, s obzirom da on ima nadležnosti preispitivanja odluka Visokog predstavnika za BiH u slučajevima kada ovaj svojim odlukama supstituira nadležnosti domaćih organa vlasti. Međutim, činjenica je da se odluke Visokog predstavnika ne mogu promijeniti dok ih u neizmijenjenom obliku ne usvoje domaće vlasti. Iskustva u Gradu Mostaru pokazuju da se ukidanje gradskih općina i njihove samouprave izuzetno štetno odrazilo na razvoj Mostara. Najočiglednija posljedica se ogleda u potpunoj pasivnosti lokalne zajednice koja je ostala bez mogućnosti da privuče investitora kojem nije mogla obezbijediti ni zemljište, ni građevinsku dozvolu, niti je na bilo koji način mogla sa njim pregovarati o implementaciji bilo kog projekta. S druge strane, izvršena je koncentracija cjelokupne vlasti na Gradsko vijeće, koje jedva da može može definisati zajednički interes i na gradonačelnika, koji djeluje skoro bez ikakvih ograničenja. Iz svega naprijed navedenog da se zaključiti da je izlaz iz postojeće situacije u vraćanju lokalne samouprave na lokalnu zajednicu u omjeru u kom će se povratiti interes lokalne zajednice za vlastiti napredak i prosperitet bez narušavanja nadležnosti Grada kao funkcionalne cjeline. Lokalnoj zajednici se mora omogućiti da samostalno odlučuje o pitanjima koja nisu od interesa za druge lokalne zajednice, ni za Grad kao cjelinu. Istovremeno joj se mora omogućiti i određeno djelovanje kroz institucije Grada kako bi se mogli definisati zajednički interesi lokalnih zajednica i Grada kao cjeline. Ovim bi se znatno relaksirali odnosi, a pitanje izbora gradonačelnika ne bi istovremeno bilo i pitanje individualnog i nacionalnog opstanka i prosperiteta.

• Details
• Contents