Nešto novo, nešto staro, nešto posuđen - pregled novog hrvatskog Zakona o javnoj nabavi
Something new, something old, something borrowed - a review of the new Croatian Law on Public Procurement

Author(s): Ivan Šprajc
Subject(s): Law, Constitution, Jurisprudence, Constitutional Law, Public Law, Evaluation research, Law on Economics, EU-Legislation
Published by: Fondacija Centar za javno pravo
Keywords: Public law; constitution; Constitutional Court; ZOJN; corruption; Law on Public Procurement; Republic of Croatia; evaluation;
Summary/Abstract: Pregled i uvodna analiza novog hrvatskog ZOJN-a ukazuju na sljedeće: ZOJN je propis koji predstavlja mješavinu normi i instituta. Neke norme i instituti dio su ZOJN-a zbog obveze hrvatskog zakonodavca da u svoj pravni sustav prenese nove EU-propise, druge predstavljaju izvoran doprinos hrvatskog zakonodavca pravu javne nabave, a posljednju grupu čine norme i instituti koji su preuzeti iz prethodnog zakona. U dijelu u kojem je ZOJN svojevrsni normativni transponder EU-prava, hrvatski je zakonodavac slijedio europskog praktički doslovce, uz manje nepreciznosti i nejasnoće . Kako novo pravo EU u području javne nabave želi pojednostaviti javnu nabavu i učiniti je lakše dostupnom malim i srednjim poduzećima, te istodobno spriječiti i sankcionirati koruptivne radnje, odgovarajuće norme i instituti s takvim ciljevima sada su ušli u ZOJN. Međutim, izbori koje je u tom smislu europski zakonodavac ostavio državama-članicama nisu uvijek učinjeni na nedvosmislen način (kako to pokazuje primjer opsega primjene ESPD-a), što u budućoj primjeni može uzrokovati nepotrebne probleme. Ipak, u cjelini ZOJN je relevantno europsko zakonodavstvo prihvatljivo transponirao u hrvatski pravni sustav. Međutim, najsporniji sloj ZOJN-a čine norme koje predstavljaju istinski normativni novum. To su norme koje svoju egzistenciju ne duguju potrebi implementacije stečevine EU, već su izraz volje isključivo našeg zakonodavca. Nažalost, riječ je o normama i institutima koji najčešće pate od podnormiranosti i/ili nepotrebne složenosti i/ili su takvog sadržaja koji je dvojbeno – po mom mišljenju negdje i nedvojbeno – (ne)suglasan sa višim pravnim izvorima. Primjer u tom smislu pruža analizirana odredba o odbacivanju žalbe zbog neplaćanja ili nedokazivanja plaćanja žalbene naknade. Suspektnom se pokazuje i norma koja ograničava upravnosudsku zaštitu isključivo na jedan stupanj. Oba primjera predstavljaju, po mom mišljenju, neprihvatljiva sužavanja opsega i sadržaja pravne zaštite u postupcima javne nabave i u upravnom sporu, što je od iznimne važnosti za osiguranje zakonitosti u ovim postupcima ali i za realizaciju protukoruptivnih učinaka ZOJN-a. Uvjeren sam da će ustavnosudska kontrola neke od ovih odredbi eliminirati iz ZOJN-a i na taj način osloboditi ovaj zakonski akt nepotrebnog normativnog balasta. ZOJN čine i norme i instituti koji su preuzeti iz prethodnog teksta ovog zakona uz manje, a ponekad i bez ikakve izmjene. Norme i instituti u pitanju su simbol zakonodavnog kontinuiteta koji osigurava lakšu primjenu i omogućava jednostavniju i efikasniju javnu nabavu. Naposlijetku, valja upozoriti i na okolnost da ZOJN prilikom stupanja na snagu nije pratio niti jedan novodoneseni podzakonski akt. Doduše, korištenje podzakonskih akata donesenih uz prethodni zakon nije neuobičajena pojava, no lako je zaključiti da bi zakon, uključivao sve novitete koje sadrži, bilo lakše primjenjivati uz na vrijeme pripremljene i donesene podzakonske akte. Institut prethodnog savjetovanja sa zainteresiranim gospodarskim subjektima to zorno pokazuje. Stoga ne čudi zamjetna suzdržanost naručitelja u objavi novih nadmetanja u prvim mjesecima važenja ZOJN-a. Zbog svih primjedbi kao i njihova značenja, ne možemo ne zaključiti da su u novi ZOJN, uz nešto više truda i barem još jednu redakciju zakonskog teksta, lagano moglo izbjeći postojeće prigovore i konstataciju prema kojoj, baš kao po tradiciji, sadrži i nešto plavo (engl. „blue“) .

• Details
• Contents