Početak provedbe reforme upravnog spora u Hrvatskoj
The beginning of implementation of the administrative dispute reform in Croatia

Author(s): Alen Rajko
Subject(s): Law, Constitution, Jurisprudence, Constitutional Law, Public Law
Published by: Fondacija Centar za javno pravo
Keywords: Public law; constitution; Constitutional Court; administrative dispute; reform; Republic of Croatia; ZUP; ZUS;
Summary/Abstract: Generalno, smatram da je prvom noveliranju ZUSa pristupljeno preuranjeno. Početak provedbe reforme upravnog spora postupno ukazuje na više pitanja koje bi bilo korisno dodatno ili drukčije urediti. Međutim, mišljenja sam da je svrhovitije noveliranju pristupiti nakon proteka razdoblja u kojem se potpunije i kvalitetnije mogu uočiti potrebe za izmjenama i dopunama ZUSa. Zakašnjele pripreme za početak provedbe reforme upravnog spora, a osobito imenovanje višestruko manjeg broja sudaca upravnih sudova negoli je potrebno, bitno utječu na početak primjene ZUSa, prijeteći ozbiljnom kompromitacijom cjelokupne reforme. Pritom kao stvarno rješenje problema ne mogu poslužiti mjere poput ukidanja odlučivanja u vijećima radi smanjivanja zaostataka u broju riješenih predmeta, već zbiljsko otklanjanje uzroka postojećeg stanja, bez istodobnog ugrožavanja ključnih ciljeva reforme. Prije svega, riječ je o potrebi imenovanja dovoljnog broja sudaca, te dodatne edukacije sudačkog sastava (postojećega i budućeg). Dvojbenoj soluciji ukidanja odlučivanja u vijeću prirodano je jednako sporno ukidanje naknade troškova spora razmjerno uspjehu u sporu. Kako protiv većine odluka četiriju prvostupanjskih upravnih sudova žalba nije dopuštena, javlja se pitanje usklađivanja sudske prakse. Za to zasad postoje tek parcijalni instrumenti: praksa VUSa (izražena u odlukama u malom broju sporova koji se vode u dva stupnja, odnosno u načelnim zaključcima sjednice svih sudaca ili pojedinih odjela VUSa), praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom izvanrednoga pravnog lijeka izvanrednog preispitivanja zakonitosti pravomoćne presude (čl. 78 ZUSa), te praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske povodom ustavnih tužbi protiv presuda upravnih sudova. Odredba čl. 19 st. 2 Ustava jamči sudsku zaštitu u odnosu na sve pojedinačne odluke javnopravnih tijela. Pored toga, Zakonom u sudskim pristojbama normiran je znatan broj personalnih i predmetnih oslobođenja od plaćanja pristojbe, koja se u upravnom sporu – za razliku od ostalih sudskih postupaka – plaća samo u slučaju odbijanja ili odbacivanja tužbenog zahtjeva. U takvoj situaciji, znatan dio tužitelja pokreće upravne sporove i kada racionalna procjena izgleda za uspjeh spora nimalo ne ide u prilog daljnjem osporavanju pojedinačne odluke, postupajući po sistemu „idem dalje dokle god piše neka uputa o pravnom lijeku“. Stoga nezanemariv broj tužbi, kod kojih je posve izvjesno da će u njima sadržani tužbeni zahtjevi biti odbijeni, opterećuju rad upravnih sudova, nužno smanjujući brzinu i kvalitetu rješavanja sporova u kojima postoji stvarna dvojba o zakonitosti osporene odluke. S obzirom na ustavnopravnu nedopuštenost uvođenja ograničenja pristupa upravnom sudu po kriteriju predmeta i(li) vrijednosti spora, kao jedna od mjera za svođenje broja upravnih sporova u relevantne okvire može biti smanjivanje mogućnosti besplatnog sudovanja, uz zadržavanje odredbe o plaćanju pristojbe samo u slučaju neuspjeha u sporu. Kao dodatni instrument može biti uveden neki oblik ovlasti suda da odmah po zaprimanju tužbe upozori tužitelja da npr. ustaljena sudska praksa ne ide u prilog izgleda za usvajanje tužbenog zahtjeva. Ni jedan od kritičkih osvrta sadržanih u ovom radu ne treba razumijevati kao skepsu u pogledu potrebe reforme upravnog spora. Upravo suprotno, smatram da je ta reforma bila neophodna, da je u osnovi koncepcijski dobro postavljena, ali i da uspjeh reforme uvelike ovisi upravo o početnoj fazi njene provedbe. Pri tome je važno i dosljedno razlikovati normativni cilj ZUSa (usp. čl. 2 toga Zakona, vezano za čl. 19 st. 2 Ustava Republike Hrvatske), od instrumenata za ostvarivanje navedenog cilja, poput usmene rasprave, reformacijskog odlučivanja, kontradiktornosti spora, jednakosti procesnih sredstava i dr .

• Details
• Contents