Okolina jezika
The Environment of Language

Author(s): Svetlana Slapšak
Contributor(s): Neda Radulović-Viswanatha (Photographer)
Subject(s): Politics, Geography, Regional studies, Recent History (1900 till today), Nationalism Studies, Transformation Period (1990 - 2010), Present Times (2010 - today), Politics and Identity, Identity of Collectives
Published by: Peščanik NVO
Keywords: Yugoslavia; identity; common language; Declaration; politics; nationalism;
Summary/Abstract: Verovatno se nikada ne bih odlučila da potpisujem neku izjavu ili peticiju o jeziku i jezicima, jer sam po osnovnom akademskom usavršavanju lingvista: u ovome slučaju, praksa mi je pokazala da je potpisivanje neophodno kao politički i građanski čin, pa sam tako i uradila. Reč je o Deklaraciji o zajedničkom jeziku, o kojoj ćete u hrvatskoj Wikipediji moći pročitati samo da je oštro napadnuta, i zatim dugi niz imena onih koji su je napali: dato je vrlo malo podataka o tome ko ju je inicirao i kako je nastala. Zvuči kao nedvosmislena denuncijacija. Već to bi bio dovoljan razlog, ali imala sam i svoj. Nedavno sam jedan svoj tekst priređivala za hrvatsko izdanje, odnosno kroatizirala. Kako nisam bila sigurna u nekim formulacijama, napravila sam eksperiment i pustila fragment teksta na „srpskom“ kroz Google Translate, da bih dobila prevod na „hrvatskom“. U tekstu je bilo i ime Vuka Karadžića, koje je takođe „prevedeno“ – u Dinka (Dominka) Zlatarića, velikog dubrovačkog filologa, pesnika i prevodioca. To je bio najjasniji znak da je dara prevršila meru, odnosno da je proces ideološkog kasapljenja, posle naivnog menjanja i izmišljanja termina i usiljenog nacionalizovanja jezika, došao i do druge faze, kulturnog izolacionizma. Potpisivanje Deklaracije postalo je neophodni moralni čin, kao što je jugoslovenstvo danas, po Viktoru Ivančiću, političko i moralno opredeljenje.

• Details
• Contents