Search results for: university of silesia in All Content

The state of LGBT human rights in BiH in 2011 - Pink Report

Stanje LGBT ljudskih prava u BiH u 2011. godini – Rozi izvještaj

Author(s): Lejla Huremović,Masha Durkalić,Damir Banović,Emina Bošnjak / Language(s): Bosnian

Keywords: LGBT community; human rights; BiH; report;

Publikacija Stanje LGBT ljudskih prava u BiH u 2011. godini – Rozi izvještaj je značajna kako za samu LGBT zajednicu u Bosni i Hercegovini, njeno jačanje i povećanje vidljivosti, tako i za različite društvene institucije, organizacije i pojedince/ke zainteresovane za ovu problematiku. Publikacija promoviše pozitivan stav i podizanje svijesti o značaju zaštite LGBT ljudskih prava. Rozi izvještaj se sastoji od tri dijela: prvi dio se bavi seksualnom orijentacijom i rodnim identitetom u kontekstu ljudskih prava u BiH, drugi dio je analiza medijskog izvještavanja o seksualnim manjinama u BiH dok treći dio predstavlja analizu upitnika o ugroženosti i nezaštićenosti LGBT populacije u BiH. Rozi izvještaj je dio programa Ljudska prava, kojim se Sarajevski otvoreni centar bavi i koji na ovaj način pokušava napraviti promjene u javnim institucijama i društvu. Publikacija je dio našeg javnog angažmana, te na ovaj način podstiče društveni razvoj i jačanje kapaciteta. Rozi izvještaj nije klasični izvještaj o ljudskim pravima jer ne predstavlja same slučajeve diskriminacije, zločina iz mržnje i nasilja na osnovu seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta. Sarajevski otvoreni centar gradi kapacitete vezano dokumentaciju nasilja i diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta te vjerujemo da ćemo u narednoj, 2013. godini, moći objaviti izvještaj za 2012. godinu.

E-Tools for Criminal Case Management within Selected EU Member States

E-Tools for Criminal Case Management within Selected EU Member States

Author(s): Author Not Specified / Language(s): English

In recent years, public authorities have begun to adopt several statutory reforms to incorporate ICT into everyday tasks of judicial systems’ actors. In the European sphere, the concept of e-justice has been mainly developed in justice administration. This publication provides comparative analysis of current practices of justice recordkeeping and the electronic tools for measuring the judicial system performance in Finland, Belgium, Greece, Italy, Spain, Germany, and England and Wales as well as an overview of the introduction of ICT in the judiciaries of Bulgaria and Poland.

Access to Justice in Bosnia and Herzegovina. A collection of Public Policy Analysis in the Field of Justice

Pristup Pravdi u Bosni i Hercegovini. Zbirka analiza javnih politika iz oblasti pravosuđa

Author(s): Azra Šehić,Elma Demir,Ivana Stipanović,Jasmin Jašarević,Maja Sahadžić,Maja Šoštarić,Milena Savić,Rebeka Kotlo / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; judiciary; public policy; access to justice; justice network; victim protection; witness protection; crime against humanity; genocide; civil society; NGO; Supreme court of BiH; ethnic minorities; labour relations; free legal aid; human rights;

Tokom posljednjih godina postignut je značajan napredak u reformi sektora pravde u BiH. Međutim, iako su doneseni značajni reformski zakoni i podzakonski akti, kao i mnogi strateški dokumenti i prateći akcioni planovi, sektor pravde se suočava sa nizom problema, a održivost do sada provedenih reformi je neizvjesna, ukoliko se intenzivnije ne preduzmu aktivnosti da se nadogradi ono što je do sada postignuto, kao i da se uklone slabosti koje su i dalje prisutne unutar cjelokupnog sistema pravde. Uspostava i upravljenje cjelokupnim reformskim procesom nije obaveza samo institucija vlasti. Kroz provođenje istraživanja, pripremu analiza i prikazivanje činjeničnog stanja, organizacije civilnog društva mogu dati značajan doprinos donošenju odluka i politika zasnovanih na potrebama građana, te ostvariti pozitivan uticaj na kvalitet pružanja javnih usluga. Istovremeno, kroz ovakav vid djelovanja, civilno društvo ostvaruje demokratski pritisak na predstavnike institucija vlasti za provođenje obaveza koje su preuzele te podstiču iste na usvajanje onih politika koje vode društvo ka principima koje civilno društvo zagovara. Ovakav pristup dijalogu sa predstavnicima vlasti odabrale su i nevladine organizacije koje djeluju kao članice Mreže pravde u Bosni i Hercegovini. Kroz udruženo djelovanje, članice Mreže, zagovaraju izgradnju društva zasnovanog na vladavini zakona i zaštiti ljudskih prava. Zalaganje za ove vrijednosti i interese građana u sektoru pravde, članice Mreže provode na osnovu snage sopstvenih argumenata: provođenju istraživanja i pisanja analiza. Upravo u tu svrhu, objavljena je publikacija Pristup pravdi u Bosni i Hercegovini koja okuplja nekoliko analiza koje se bave problematikom pristupa pravdi u oblasti pravosuđa s različitih aspekata. Okvirna tema je odabrana s obzirom da nivo ostvarenja pristupa pravdi jedne zemlje ukazuje na nivo poštivanja osnovnih prava i sloboda njenih građana, te da je pristup pravdi u Bosni i Hercegovini, prema mišljenju stručnjaka ali i predstavnika pravosuđa, uveliko ograničen. Sve ugrožene socijalne kategorije, kao što su nezaposleni, žene, osobe sa posebnim potrebama, izbjeglice i raseljena lica, Romi, kao i druge nacionalne manjine, su suočeni sa nizom problema zaštite svojih osnovnih prava. Činjenica da se polovina stanovništva BiH nalazi u stanju socijalne isključenosti ukazuje na obim problema o kojem je riječ. Uzroci lošeg pristupa pravdi su višestruki: kompleksnost pravosudnog i političkog sistema; nedostatak harmonizacije sudske prakse; komplikovane i dugotrajne procedure; nedostatak informacija; skupi sudski postupci; nepoznavanje prava i pravnih mehanizama njihove zaštite; korupcija, itd. Baveći se ovim problemima autori analiza koje objedinjuje publikacija Pristup pravdi u Bosni i Hercegovini nastoje dati uvid u određene reformske aktivnosti u sektoru pravde, razmatraju različite opcije i daju preporuke s prijedlogom rješenja na datu problematiku, s ciljem da podstaknu pozitivne promjene u oblasti pravosuđa i upozna javnost sa istim. Prema tome, nadamo se da će ova publikacija biti koristan izvor informacija predstavnicima pravosuđa kao uvid u određenu problematiku iz perspektive civilnog društva, te da će inicirati i razvoj interesovanja kod organizacija civilnog društva za djelovanje u oblasti pravosuđa. Koristimo ovu priliku da se zahvalimo svima koji su bili uključeni u realizaciju pripreme analiza i izradu publikacije. Posebno se zahvaljujemo Američkoj agenciji za međunarodni razvoj (USAID) koja kroz Projekat razvoja sektora pravosuđa II pruža tehničku podršku Mreži pravde u BiH i njenim članicama.

HUMAN RIGHTS AND JUDICIARY IN BOSNIA AND HERZEGOVINA (2013-2014) - A Report on the Implementation of the Recommendations for Justice Sector in Bosnia and Herzegovina from the Universal Periodic Review of the UN Human Rights Council

LJUDSKA PRAVA I PRAVOSUĐE U BOSNI I HERCEGOVINI (2013-2014) - Izvještaj o provedbi preporuka u sektoru pravosuđa u BiH iz Univerzalnog periodičnog pregleda Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih nacija

Author(s): Adrijana Hanušić,Amra Mehmedić,Elma Demir,Jelena Garača,Maja Sahadžić,Milena Savić,Nedim Hogić,Renata Dragić-Radić,Nina Karać / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; human rights; 2013; 2014; UN; law; judiciary; justice; Republika Srpska; constitution; discrimination; free legal aid; courts and segregation; war crimes; constitutional courts; corruption; freedom of speech; judiciary independence;

Od svog nastanka, 1948. godine, sa nastankom Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, međunarodni režim za ljudska prava zasnivao se na tradicionalnim mehanizmima zaštite prava razvijenih od strane Ujedinjenih nacija (UN), koje su dale značajnu ulogu državama. Naime, države su primarni akteri u međunarodnim procesima provedbe, ali i monitoringa ljudskih prava, odnosno države i istovremeno garantuju prava, ali i vode proces praćenja i izvještavanja. U nedostatku kapaciteta UN tijela da direktno prate stanje ljudskih prava u svim zemljama članicama, onda kada zemlje članice propuste biti dovoljno samokritične, pokazalo se da važnu ulogu igraju nevladine organizacije, čija je jedna od osnovnih uloga monitoring i izvještavanje o zaštiti ljudskih prava i zagovaranje njihove bolje zaštite kod domaćih institucija vlasti i međunarodnih organizacija. Efikasna zaštita ljudskih prava zahtijeva snažan angažman civilnog sektora i na državnom, ali i na međunarodnom nivou, jer su organizacije civilnog društva jedini subjekti koji kontinuirano prate stanje na terenu, te rade na podizanju svijesti o postojećim pravima i pozivaju donosioce odluka na odgovornost u slučaju njihovog kršenja. U tom pogledu revidiran je i proces praćenja i izvještavanja o stanju ljudskih prava od strane Ujedinjenih nacija (UN) i od 2008. godine uspostavljen je novi instrument: Univerzalni periodični pregled (UPP) od strane Generalne skupštine UN-a rezolucijom 60/251 2006. godine, koja UPP definiše kao novi međunarodni instrument u borbi za ljudska prava kojeg UN Vijeće za ljudska prava primjenjuje u procesu praćenja stanja ljudskih prava u državama članicama UN-a. Svake četiri godine, svih 192 države članice UN-a, bivaju predmetom UPP pregleda kroz koji se na univerzalan i jednoobrazan način vrši procjena ispunjavanja međunarodnih obaveza i opredjeljenja u pogledu ljudskih prava u cilju stvaranja demokratskog pritiska na vlade država da unaprijede situaciju u svojoj državi u pogledu ljudskih prava, te da se bore protiv neravnopravnosti i svih oblika diskriminacije. UPP se provodi kroz proces interaktivnog dijaloga kroz koji zemlja, čije se stanje ljudskih prava prati, prezentira svoj izvještaj, odgovara na pitanja i dobiva preporuke od drugih zemalja. Potom se neformalno usvaja izvještaj koji uključuje sve preporuke date zemlji u pregledu, a koji se ponovo zvanično usvaja na sljedećoj redovnoj sjednici Vijeća za ljudska prava. Oko 16 zemalja UN-a jesu predmet pregleda u okviru svake sjednice Vijeća, a 48 ih je predmet pregleda svake godine. Pored država, UPP pruža i mogućnost uključivanja nevladinih organizacija u ovaj proces. Naime, aktivnosti prije i nakon pregleda izvještaja ključne su za implementaciju konkretnih preporuka iz ishodnog dokumenta i tokom ovog perioda nevladine organizacije mogu ostvariti značajan uticaj kroz aktivnosti monitoringa, analize i zagovaranja. Neki od instrumenata učešća nevladinih organizacija u UPP procesu su: angažman u konsultacijama s vladom svoje države; podnošenje izvještaja interesnih grupa prema Vijeću za ljudska prava; lobiranje drugih država za davanje određenih preporuka; prisustvovanje sjednicama UPP radne grupe, kao i prisustvovanje i učestvovanje u sjednicama Vijeća za ljudska prava; te popratne aktivnosti vezane za zagovaranje za implementaciju preporuka. Prepoznavajući važnost novo-uspostavljenog mehanizma za praćenje ljudskih prava, ali i ulogu, koju su u istom dobile nevladine organizacije, Mreža pravde u BiH prihvatila je UPP kao instrument u svom radu, već u aprilu 2010. godine. Nakon konsultacija između članica, Mreža pravde se uključila u UPP proces kroz izradu UPP preporuka za BiH, koje su predstavljene od strane tročlane delegacije Mreže pravde na 14. sjednici UN Vijeća za ljudska prava, 11. juna 2010. godine u Ženevi. Pored pripreme preporuka i njihovog predstavljanja u Ženevi, u organizaciji Mreže pravde, održana je i obuka o ovom mehanizmu za predstavnike civilnog društva i sektora pravde. Također, za istu ciljanu grupu održana su dva okrugla stola u Sarajevu i Banja Luci na kojima su definisani zaključci koji naglašavaju potrebu za efikasniju primjenu UPP preporuka u pravosuđu BiH. Polazeći od ovih zaključaka, tokom strateškog planiranja Mreže pravde u 2010. godini, dogovoreno je da monitoring i izvještavanje o stanju ljudskih prava kod domaćih i međunarodnih institucija predstavlja primarni oblik djelovanja Mreže. Time je Mreža pravde - koja okuplja 64 nevladine organizacije, a čiji je osnovni cilj da pruža podršku institucijama vlasti u jačanju efikasnosti, neovisnosti i odgovornosti pravosudnog sistema Bosne i Hercegovine, kao i kvalitetnog informisanja, obrazovanja i zastupanja interesa građanki i građana u sektoru pravde - identificirala monitoring i izvještavanje o ljudskim pravima kao osnovni mehanizam pomoću kojeg nastoji realizirati svoje ciljeve. Razvoj pravosudnog sistema u BiH koji efikasno štiti ljudska prava i promiče vladavinu prava, nije moguć bez detaljne i stalne procjene rada sistema koja prati usklađenost domaćeg zakonodavstva i međunarodnih standarda. Sa ovim ciljem osnovana je i Radna grupa za izradu izvještaja „Univerzalni periodični pregled (UPP) o stanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini“ Mreže pravde, koja već od 2010. godine provodi proces monitoringa institucija sektora pravde na osnovu procjene provedbe UPP preporuka na koje se obavezala Bosna i Hercegovina u oblasti pravosuđa. Po četvrti put predstavnici nekoliko nevladinih organizacija, a ove godine predstavnici Asocijacije za demokratske inicijative, Centra za informativnopravnu pomoć Zvornik (CIPP), Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), Centra za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, Udruženja «Pravnik», Udruženja stručnih saradnika i savjetnika u sudovima i tužilaštvima u BiH, i Udruženja za međunarodno pravo - zajednički su radili na monitoringu provedbe preporuka UN Vijeća za ljudska prava u pravosuđu BiH u sektoru pravosuđa u periodu od 2013. do 2014. godine. Kao rezultat ovog monitoring rada objavljuje se već po četvrti put publikacija Ljudska prava i pravosuđe u Bosni i Hercegovini: Izvještaj o provedbi preporuka u sektoru pravosuđa u BiH iz Univerzalnog periodičnog pregleda Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih nacija (2011. – 2012.). Izvještaj Ljudska prava i pravosuđe u Bosni i Hercegovini predstavlja nastavak već započetnog rada na primjeni UPP mehanizma i istovremeno predstavlja jedinstvenu publikaciju ove vrste. Cilj objavljivanja navedene publikacije jeste uvid u proces provedbe dobivenih preporuka UN Vijeća za ljudska prava, odnosno od strane njenih država članica, a nastalih kroz proces Univerzalnog periodičnog pregleda (UPP). Monitoring procesa provedbe UPP preporuka od strane članica Mreže pravde, fokusira se na pravosudni sistem, odnosno uključuje samo one preporuke koje su identifikovane kao krucijalne za unaprjeđenje sektora pravosuđa u BiH. Pored općeg pregleda zaštite ljudskih prava kroz pravosuđe, autori su identifikovali i preporuke za donosioce odluka s ciljem da podstaknu institucije vlasti na efikasniju i ažurniju primjenu UPP preporuka u sektoru pravde i kako bi ispoštovale obaveze koje je preuzela Bosna i Hercegovina prema međunarodnoj zajednici, ali i prema svojim građanima. Nadamo se da će Izvještaj biti koristan izvor informacija, ne samo predstavnicima pravosuđa, nego i nevladinom sektoru, te da će inicirati i razvoj interesovanja za konkretne akcije kod organizacija civilnog društva za djelovanje u oblasti pravosuđa. Mreža pravde će svakako nastaviti i u budućnosti sa aktivnostima monitoringa zaštite ljudskih prava u sektoru pravde, te će nastojati razviti i daljnje aktivnosti kada je u pitanju izvještavanje u okviru Univerzalnog periodičnog pregleda (UPP) prema domaćim institucijama vlasti ali, i međunarodnim organizacijama. Uzevši kao osnovu rezultate monitoringa o stanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini navedenih u Izvještaju, Mreža pravde je provodila i prateće zagovaračke aktivnosti kako bi se jačao uticaj građanki i građana kroz organizacije civilnog društva na proces donošenja novih odluka i implementaciju postojećih propisa u oblasti pravde. Na ovaj način, Mreža pravde nastoji dati svoj doprinos u poticanju aktivnog odnosa svojih članica i civilnog društva u cjelini ka razvoju nezavisnog, efikasnog, odgovornog i zakonitog djelovanja pravosuđa u BiH. Koristimo ovu priliku da se zahvalimo svima koji su bili uključeni u realizaciju pripreme analiza i izradu publikacije. Posebno se zahvaljujemo Američkoj agenciji za međunarodni razvoj (USAID), koja kroz Projekat razvoja sektora pravosuđa II pruža tehničku podršku Mreži pravde u BiH i njenim članicama.

Hungary Turns its Back on Europe. Dismantling Culture, Education, Science and the Media in Hungary 2010-2010

Háttal Európának. A kultúra, az oktatás, a tudomány és a média leépítése Magyarországon 2010-2019

Author(s): / Language(s): Hungarian

Keywords: democratic deficit; autocratic power; illiberal state; culture; education; science; media; Autonomy; civil society, intellectuals; European values

This report has been prepared by independent Hungarian intellectuals who wish to inform the Hungarian and international public as well as European institutions about the severe harm that the Orbán regime governing Hungary since 2010 has caused in the fields of education, science, culture, and the media. The reason for preparing the present report is that the acts of the successive Orbán governments consistently run counter to and consciously violate the fundamental principles, values, and norms of the European Union, not only as regards the rule of law and political and social rights, but also in the case of the cultural areas discussed here. In Hungary, important European values are being jeopardised, including cultural diversity, scientific and artistic autonomy, the respect for human dignity, access to education and culture, conditions for social mobility, the integration of disadvantaged social groups, the protection of cultural heritage, and the right to balanced information, as well as democratic norms like ensuring social dialogue, transparency and subsidiarity. By presenting the activities of the Orbán regime in the fields of culture, education, research, and the media, we provide information about areas little known to the international public. With our report, we wish to draw attention to the fact that an autocratic system has been constructed and consolidated in Hungary with the money of EU taxpayers and with the financial and political support of EU institutions. This system creates a worrying democratic deficit and severe social problems, while it also causes irreparable harm in the fields of education, science, and culture. The authors of the report are leading researchers, lecturers, and acknowledged experts, including several academicians, professors, heads of departments, and a former Minister of Culture. The undertaking was initiated and coordinated by the Hungarian Network of Academics

TOWARDS A MORE FINANCIALLY ACCOUNTABLE GOVERNMENT IN SERBIA: Implementation of Recommendations and Measures of the Serbian State Audit Institution

TOWARDS A MORE FINANCIALLY ACCOUNTABLE GOVERNMENT IN SERBIA: Implementation of Recommendations and Measures of the Serbian State Audit Institution

Author(s): Author Not Specified / Language(s): English

Keywords: state-audit; government-audit; accountability of government;

This analysis was produced in the framework of the project “Determining conditions for the improvement of work of the State Audit Institution in Serbia,“ jointly implemented by the European Project Center and European Policy Centre, supported by the United States Agency for International Development (USAID) under the Judicial Reform and Government Accountability project (JRGA). This analysis, and the research conducted for its purposes, has the goal to determine how auditees act upon SAI's recommendations, how they perceive external audit system in Serbia and how important it is to insist on the external follow-up on implementation of SAI's recommendations and measures in the future. Engagement of civil society organisations so far in the follow-up work on implementation of SAI's measures is also discussed.In correspondence with existing comparative experience (best practices) and certain international guidelines, it strives to provide recommendations for future role these organisations can have in the establishment of financially accountable government in Serbia. This analysis also places the external audit system into a broader context of reform and integration processes in Serbia, in order to highlight the importance of this area and its correlation with other reform areas.

THE MONTH. Year VII 1955 Issue 81

DER MONAT. 07. Jahrgang 1955 Nummer 81

Author(s): Fritz René Allemann,Joachim G. Leithäuser,Herbert Lüthy,Hans Meyerhoff,Emil Preetorius,Albert Vigoleis Thelen,Rudolf Hagelstange,Golo Mann,Franz Borkenau,Hellmut Jaesrich / Language(s): German

Please download/open the Introduction-PDF which you find below to see en détail what you can find in this issue. Thank you.

The Hungarians from Transylvania in the Hungarian and Romanian political space

Maghiarii din Transilvania în spaţiul politic maghiar şi românesc

Author(s): Tamás Kiss,Gergő Barna / Language(s): Romanian

Keywords: Hungarians from Transylvania; Hungarian and Romanian political space; citizenship; Hungarian parliamentary elections; European Union;

Between 18 May and 8 June, 2013 the authors have collected data from a representative sample of 1,232 Hungarians from Transylvania with the purpose to examine the political behavior of the aforementioned community within the political spaces of both Hungary and Romania. While closely related to a research project (entitled 'Ethnic parties, voting behavior') carried out within the Romanian Institute for Research on National Minorities, the present research has extended its focus to Transylvanian Hungarians'voting behavior outside Romania. This change of perspective has been necessary because on 26 May 2010 the Hungarian Parliament adopted the amendment to the 1993 Law on Hungarian citizenship by introducing the simplified naturalization procedure, thus enabling Hungarians from the neighboring countries of Hungary to obtain Hungarian citizenship without residency. Moreover, the new Hungarian election law adopted in November 2011 allows Hungarian citizens without residency in Hungary to vote in the Hungarian Parliamentary elections (on candidates from national party lists). As a consequence, the political, or voting behavior of Hungarians from Transylvania needs to be analyzed by taking into account this perspective as well.

Subsistence strategies in a settlement situated along the Kis-Küküllő (Târnava Mică) Rive

Strategii de subzistenţă într-o localitate de lângă Târnava Mică

Author(s): Lehel Peti / Language(s): English,Romanian

Keywords: Subsistence strategies; Economic and social changes; social stratifications; Farms; Horticultures; Day-labourers; Quasi-agricultural enterprise experiments;

The study attempts to present the economic strategies of a settlement, in which employment in state companies built upon a specific environmental resource (natural gas extraction) as well as the success of an independent enterprise has significantly transformed the livelihood strategies based on agriculture, resulting in a change in lifestyle as well. The studied settlement represents the opposite model of the villages re-peasantised after the regime change, described in the Transylvanian scholarly literature. The study analyses the economic behaviour modes, as well as the changes in the livelihood strategies observed in a settlement along the Kis-Küküllő (Târnava Mică) River, aiming to present the stratification of the rural society based on economic strategies. The author outlines the way in which in this multiethnic (inhabited by Hungarians, Romanians and Romani) small settlement, the bakery which used to function as a cooperative during socialism became a well-established company employing a significant part of the village's population, being present in important segments of the national markets, connecting the previously isolated small settlement with new regional and national networks. He also presents the significance of the natural gas extraction activities from the point of view of livelihood strategies, after which he presents the economic strategies built upon agricultural activities.

Recent economic reform experience from central Europe: inspirations and suggestions for Ukraine

Recent economic reform experience from central Europe: inspirations and suggestions for Ukraine

Author(s): Miroslav Beblavý,Eugen Jurzyca,Peter Goliaš,Lajos Bokros,Maciej Grabowski,Jan Mladek,Peter Goliaš,Robert Kicina / Language(s): English

This publication consists of articles written by experts from Visegrad countries (CzechRepublic, Hungary, Poland, and Slovakia) and features these countries’ experience in economic reforms on their strategic paths to EU accession. This publication was prepared as part of the “Transferring Slovak Economic Reform Know-How during Pre-Election and Post-Election Debates in Ukraine” project, a joint initiative of the Institute for Economic and Social Reforms INEKO (Bratislava, Slovakia) and the International Centre for Policy Studies (Kyiv, Ukraine). The main goal of this project is to promote further economic growth and alleviate poverty in Ukraine through improved economic reform policy design and implementation.

Model for public watch over healthcare spending

Model for public watch over healthcare spending

Author(s): Oksana Remiga,Oleksandr Tatarevsky,Anastasiia Melnyk,Yordanka Gancheva,Meruert Makhmutova / Language(s): English

In Ukraine today, the environment for a dialog between the state and citizens on public control over public healthcare spending is almost entirely lacking. The reason for this is the absence of the necessary mechanisms, institutions, procedures and practices for public participation in the decision-making process within authorities. But extending democratic principles to healthcare is one way to improve publicpolicy in this area and raise the health of Ukrainian society in general. The development and institution of public control over public healthcare spending should be a reform priority. This, in turn, requires a set of clear, understandable and transparent rules and procedures. This manual presents a practical model for public control over public healthcare spending. The main requirements attached to this model are described in terms of legal and institutional arrangements for public control, the dissemination of information and the participation of NGOs in mobilizing the general public. Jointly prepared by specialists from the Euro-Balkan Institute (Macedonia), the Public Policy Research Center (Kazakhstan), and the International Centre for Policy Studies (Ukraine), the uniqueness of this publication lies in the fact that, during its preparation, public policy tools used in the European Union, Central Europe and Central Asia were examined.

National Security & Defence, № 033 (2002 - 09)

National Security & Defence, № 033 (2002 - 09)

Author(s): Ria Kemper,Norbert Jousten,Mykola Martynenko,Roman Shpek,O. M. Sukhodolya,Vira Matvieieva,Ruslan Dubas,Valeriy Tsaplin,Oksana Kyshko / Language(s): English

UKRAINE'S ENERGY SECTOR: READINESS FOR EUROPEAN INTEGRATION // 1. THE EU ENERGY POLICY IN THE CONTEXT OF ITS ENLARGEMENT // 2. THE EU REQUIREMENTS FOR THE ENERGY SECTORS OF THE CANDIDATE COUNTRIES: THE ESSENCE, MECHANISMS, EXPERIENCE AND PROBLEMS OF IMPLEMENTATION // 3. THE UKRAINIAN AND EU ENERGY SECTORS: FROM CO-OPERATION TO INTEGRATION // 4. CONCLUSIONS AND PROPOSALS // THE EXPERIENCE OF THE CANDIDATE COUNTRIES FOR EU EMBERSHIP AT COMPLYING WITH THE ENERGY ACQUIS // SECURITY OF ENERGY TRANSIT — A MULTILATERAL APPROACH // NEW EFFORTS AND SIGNIFICANT FUNDING ARE NECESSARY // THE KEY TO SUCCESS LIES IN JOINT ENERGY PROJECTS IN THE EU-UKRAINE-RUSSIA TRIANGLE // APPROXIMATION OF ENERGY LEGISLATION IN THE CANDIDATE COUNTRIES FOR EU MEMBERSHIP: THE STATE AND PROBLEMS // APPROXIMATION OF UKRAINE’S LEGISLATION TO THE EU NORMS IN THE SPHERE OF ENERGY CONSERVATION // ESTABLISHMENT OF THE FREE NATURAL GAS MARKET: THE LEGISLATIVE BASIS // ENERGY REGULATION: THE EUROPEAN PROSPECTS AND THE UKRAINIAN REALITY // LICENSING OF ACTIVITY RELATED TO THE USE OF OIL AND GAS BEARING ROCKS

National Security & Defence, № 061 (2005 - 01)

National Security & Defence, № 061 (2005 - 01)

Author(s): Not Specified Author / Language(s): English

SALARIES IN UKRAINE: STATE AND PROSPECTS FOR REFORMS // 1. SALARIES IN UKRAINE: FORMATION OF THE POLICY OF CHEAP LABOUR // 2. THE SOCIO-ECONOMIC EFFECTS OF CHEAP LABOUR POLICY // 3. ACTION PLAN // REFORMING THE SALARY PAYMENT SYSTEM IN UKRAINE: A JUMP ACROSS THE SOCIAL ABYSS? // SOCIAL INSURANCE CONTRIBUTIONS ARE NOT A FISCAL TAX BUT THE COST OF PROTECTING THE LABOUR FORCE AND ENSURING SOCIAL PEACE // THE MAIN TASK IS TO DO AWAY WITH DUAL MORALITY AND IMPLEMENT A NORMAL REGULATORY POLICY // RAISING WAGES WOULD BE THE MOST PROFITABLE INVESTMENT INTO THE UKRAINIAN ECONOMY // DECENT WORK MEANS FREELY CHOSEN, PRODUCTIVE, AND HIGHLY PAID EMPLOYMENT // THE PROBLEM OF LABOUR REMUNERATION REQUIRES A COMPREHENSIVE APPROACH // PRACTICAL SUPPORT FOR SMALL BUSINESS IS A WAY TO OVERCOME UNEMPLOYMENT AND POVERTY // LOW WAGES IN THE SOCIAL SPHERE IS A THREAT FOR THE FUTURE // BRING ORDER TO THE ADMINISTRATIVE MECHANISM CHARGED WITH PROVIDING SERVICES TO BUSINESS // BRIDGE THE GAP BETWEEN LABOUR REMUNERATION AND CONSUMPTION OF SOCIAL FUNDS AND THEN TALK ABOUT RAISING LABOUR PRODUCTIVITY

National Security & Defence, № 066 (2005 - 06)

National Security & Defence, № 066 (2005 - 06)

Author(s): Not Specified Author / Language(s): English

NUCLEAR POWER IN UKRAINE: SAFETY AND DEVELOPMENT // 1. NUCLEAR POWER: UKRAINE IN THE WORLD OF THE GLOBAL TRENDS // 2. UKRAINE’S NUCLEAR SAFETY: STATE AND PROBLEMS // 3. PROSPECTS OF THE DEVELOPMENT OF UKRAINE’S NUCLEAR POWER SECTOR: DECISION-MAKING ISSUES // 4. CONCLUSIONS AND PROPOSALS // NUCLEAR POWER INDUSTRY IN UKRAINE: THE PROBLEMS OF DEVELOPMENT // ENVIRONMENTAL SAFETY AND SOCIAL ELIGIBILITY OF NUCLEAR POWER // ON IMPROVEMENT OF THE LEGISLATIVE AND REGULATORY BASE FOR NPP SAFETY // DEVELOPMENT OF NUCLEAR POWER ENGINEERING IN UKRAINE: THE NEED, DEFICIENCIES, AND ADVANTAGES // ON THE STATE AND THE MAIN PROBLEMS OF NUCLEAR POWER INDUSTRY // THE AUTHORITIES AND SOCIETY: ESTABLISHING CO-OPERATION FOR THE SAFE DEVELOPMENT OF NUCLEAR POWER INDUSTRY

Judicial Protection from Discrimination in Bosnia and Herzegovina - Analysis of Legislative Solutions and Practice in Light of the First Cases in this Field

Sudska zaštita od diskriminacije u Bosni i Hercegovini - Analiza zakonskih rješenja i prakse u svjetlu prvih predmeta u ovoj oblasti

Author(s): Adrijana Hanušić / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; discrimination; judicial protection; laws; practices; cases;

Bosna i Hercegovina je usvajanjem Zakona o zabrani diskriminacije 2009. godine napravila veliki korak na zacrtanom putu unapređenja zaštite ljudskih prava. Tri godine od dana stvaranja normativne pretpostavke za zaštitu od diskriminacije, međutim, sudska praksa po ovom pitanju ostaje još uvijek izuzetno oskudna. Statistika organizacije Vaša prava, koja se, pored ostalog, bavi i pravnim zastupanjem žrtava diskriminacije i strateškim parničenjem, svakako je indikativna. U periodu finaliziranja ovog izvještaja, u decembru 2012. godine, poznata su samo tri tužbena zahtjeva koja su usvojena primjenom Zakona o zabrani diskriminacije BiH (u daljnjem tekstu: ZZDBiH) – pravosnažna presuda Općinskog suda u Mostaru, nepravosnažna presuda Općinskog suda u Livnu , te nepravosnažna presuda Općinskog suda u Mostaru. Istovremeno, pet tužbenih zahtjeva je odbijeno, a u dva predmeta tužba je odbačena. S obzirom na navedeno, u ovom je momentu teško izvući čvrsto utemeljene zaključke o primjeni mnogih pravnih instituta i inovacija koje Zakon predviđa, kao i o problemima koji se s tim u vezi mogu pojaviti u daljnjoj sudskoj praksi. Pravosuđu Bosne i Hercegovine tek predstoji važan i izazovan zadatak njihovog tumačenja i pravilne primjene. U nedostatku razvijene sudske prakse, kako ističe sudija Općinskog suda u Livnu, koja je postupala u jednom od ovih predmeta, i sudije se bore “svoje nedoumice riješiti sukladno stečenom iskustvu i praksi iz drugih vrsta postupaka, a sve u duhu i smislu zakonskih odredbi”. U međuvremenu, upravo iz tog razloga vrijedi izvršiti analizu, prvenstveno, proceduralnih pravnih instituta specifičnih za sudsku zaštitu od diskriminacije uvedenih Zakonom o zabrani diskriminacije BiH, sa posebnim fokusom na one čija se primjena već pokazala ili bi se, pak, na osnovu komparativnih iskustava i prirode procesnih pravila u ovoj oblasti u Bosni i Hercegovini, tek mogla pokazati problematičnom. U ovom izvještaju, ključni antidiskriminacijski procesni instituti i njihova primjena u Bosni i Hercegovini razmatraju se iz perspektive relevantnih standarda uspostavljenih kroz praksu Evropskog suda za ljudska prava i standarda Evropske unije, te zakonskih rješenja i iskustava iz drugih država. Osnovna je ideja tako postavljenog analitičkog okvira ponuditi orijentir za eventualno unapređenje i pravilno tretiranje pojedinih specifičnosti koje ZZDBiH uvodi u pravni sistem Bosne i Hercegovine, a sve u cilju osiguranja ostvarivanja njihove svrhe – privilegirane zaštite pojedinca koji se nađe u poziciji žrtve diskriminacije. Polazimo od pretpostavke da se iz analize zakonskog okvira i početnih primjera sudske prakse već mogu izvući zaključci o nekim od ključnih izazova koji mogu biti prepreka efikasnoj sudskoj zaštiti pojedinaca od diskriminacije. Izvještaj je zasnovan na analizi specifičnosti ZZDBiH, raspoloživim podacima o situaciji u području borbe protiv diskriminacije u praksi u Bosni i Hercegovini (kao što su rele vantna statistika, te informacije o toku i ishodu pojedinih sudskih predmeta), na analizi relevantnih sudskih presuda, te na intervjuima sa nekoliko kompetentnih sagovornika. Važno je istaći da je obavljeno i komparativno istraživanje koje je imalo za cilj da identificira primjere dobre prakse po pojedinim problemskim oblastima i identificiranim preprekama za efikasnu implementaciju ZZDBiH iz perspektive sudske zaštite. Zemlje koje su uključene u komparativno istraživanje prije svega su zemlje Evropske unije i zemlje regiona koje dijele naše probleme. Dodatni zanimljivi slučajevi su također uključeni ukoliko je to zahtijevala analiza specifičnih pitanja obuhvaćenih ovom studijom. Na osnovu identifikacije i analize izazova i problema koji su se već pojavili u procesuiranju slučajeva diskriminacije pred sudovima u Bosni i Hercegovini, te na osnovu kontekstualizirane analize aktualnih zakonskih rješenja u Bosni i Hercegovini i komparativnih iskustava, nastojali smo doći do preporuka o tome kako unaprijediti efikasnost sudske zaštite žrtava diskriminacije u Bosni i Hercegovini. Ovaj izvještaj svakako nije iscrpan i sveobuhvatan, ali jeste fokusiran na ključne probleme koje smo, na osnovu dostupnih izvora – a prije svega prvih antidiskriminacijskih sudskih predmeta – identificirali u ovoj oblasti u Bosni i Hercegovini. Naravno, nadamo se da će naredna istraživanja posvetiti dužnu pažnju i onim aspektima sudske zaštite od diskriminacije kojima se, zbog konceptualnih i tehničkih ograničenja, nismo mogli baviti u ovoj studiji. Analizu smo koncipirali i prezentirali u skladu sa pojedinim stadijima postupka – od prepoznavanja i prijave diskriminacije do pravosnažne presude. Nakon uvodnih razmatranja o sudskoj zaštiti od diskriminacije u Bosni i Hercegovini, izvještaj se bavi analizom pojedinih specifičnih elemenata ovog vida zaštite i s njima povezanim karakterističnim problemima, te završava zaključnim razmatranjima i preporukama usmjerenim ka njihovom eliminiranju.

Public Legal Education in Bosnia and Herzegovina: Overview of Needs, Opportunities, and Capacities

Obrazovanje javnosti o pravnom sistemu u Bosni i Hercegovini: Pregled potreba, mogućnosti i kapaciteta

Author(s): Dženana Hrlović / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; education; public legal education; law; needs; opportunities; capacities;

Brojne zemlje u svijetu pokrenule su različite programe usmjerene na obrazovanje javnosti o pravnom sistemu (OJPS), koje se može definirati kao sistemsko i kontinuirano pružanje informacija o pravnom sistemu s ciljem njegovog boljeg razumijevanja od strane građana, stjecanja povjerenja u pravosudne institucije, te boljeg snalaženja građana u labirintima pravnih akata, prava i obaveza. Obrazovanje šire javnosti o pravnom sistemu nudi potencijalno važan doprinos rješavanju brojnih društvenih problema, a naročito poboljšanju položaja različitih marginaliziranih i rizičnih grupa. Tako se, npr., u izvještaju generalnog sekretara UN-a iz 2009. godine posebno naglašava značaj pravnog obrazovanja siromašnih kao jedan od uvjeta neophodnih za kreiranje održive egzistencije i iskorjenjivanje siromaštva. Ova studija, realizirana u periodu septembar – decembar 2011. godine, potvrđuje da postoji značajna potreba za provođenjem ovakvih obrazovnih programa u Bosni i Hercegovini. Neki od temeljnih razloga za posebnu relevantnost programa OJPS-a u Bosni i Hercegovini su postkonfliktni, tranzicijski i reformski kontekst obilježen mnoštvom novih pravnih instituta i propisa, kao i komplicirana mreža pravosudnih i drugih relevantnih institucija, te često nejasne nadležnosti na različitim nivoima organizacije vlasti u Bosni i Hercegovini. Kreiranje odgovarajućih programa obrazovanja javnosti o pravnom sistemu posebno je značajno za mlade ljude, koji najčešće ne poznaju zakonske propise koji se na njih odnose, kao ni mehanizme za ostvarivanje njihovih prava. Istraživanja u drugim zemljama pokazuju kako upravo za mlade ljude postoji veća vjerovatnoća da će biti suočeni sa nekim pravnim problemom. Pored toga, važno je imati na umu i činjenicu da je organiziranje ovakvih programa posebno pogodno za grupu mladih ljudi s obzirom na to da se u tu svrhu može koristiti sistem formalnog obrazovanja, kojim je velika većina obuhvaćena. Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti prirodu i obim trenutnih aktivnosti na obrazovanju javnosti o pravnom sistemu, sa posebnim fokusom na mlade, ali i potrebe i kapacitete za njihov razvoj u specifičnom kontekstu Bosne i Hercegovine. U nastojanju da se taj cilj ostvari, izvršena je komparativna analiza programa OJPS-a, uglavnom zasnovana na sekundarnim izvorima informacija o programima i aktivnostima u ovom području obrazovanja javnosti u Bosni i Hercegovini, zemljama regiona, Evrope, ali i šire. Od posebnog značaja u tom kontekstu bila su iskustva iz Kanade, Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva, kao zemalja u kojima su ovi programi najbolje razvijeni. Također, podaci za procjenu prikupljeni su i primarnim istraživanjem, koje je obuhvatilo ukupno 14 intervjua sa predstavnicima nadležnih ministarstava i drugih državnih institucija, ali i međunarodnih i domaćih organizacija koje se, barem u određenoj mjeri, bave ovim pitanjima. Kada je riječ o aktuelnoj situaciji u domenu OJPS-a, najprije treba istaći da je većina dosadašnjih nastojanja u Bosni i Hercegovini bila usmjerena na educiranje o ljudskim pravima, sa neznatnim angažmanom na podizanju svijesti, te pružanju informacija i znanja o pojedinim pravosudnim institucijama i funkcijama, njihovim nadležnostima i ulogama koje imaju u funkcioniranju društva, kao i zakonskim pravima i obavezama građana. Rezultati analize pokazuju i da trenutna nastojanja usmjerena na obrazovanje bosanskohercegovačke javnosti o pravnom sistemu nisu dovoljna, te da se Bosna i Hercegovina može ubrojati u red zemalja u kojima su programi OJPS-a slabo razvijeni, iako postoji nezanemariv broj inicijativa u ovoj oblasti. Neki od najznačajnijih problema u ovom domenu jesu slaba saradnja između ključnih aktera, naročito vladinog i nevladinog sektora, te činjenica da projektima u ovoj oblasti nisu dovoljno obuhvaćeni značajni aspekti prava i pravnog sistema, poput porodičnog prava, prava iz oblasti zapošljavanja i radnih odnosa, prava iz oblasti socijalne zaštite, ali i dostupnih mehanizama za zaštitu prava. Problem predstavlja i nepostojanje odgovarajućih platformi za strateška partnerstva nevladinog sektora i pravosudnih i drugih državnih institucija u ovoj oblasti, kao i nedovoljno uključivanje segmenta OJPS-a u strateške dokumente u sektoru pravosuđa i drugim sektorima relevantnim za pojedine ciljne grupe (kao što su, npr., strategije za mlade na različitim nivoima vlasti). Osim navedenog, problem je i nedovoljno prisustvo OJPS-a u formalnom obrazovanju, gdje u pravilu nedostaju trajno institucionalno rješenje, kontinuitet obrazovanja i stručni edukatori u ovoj oblasti. Većina naših sagovornika značajnim problemom smatra i nedostatak finansijskih sredstava i ljudskih kapaciteta kako za organizaciju i koordinaciju, tako i za samo provođenje aktivnosti usmjerenih na informiranje i obrazovanje javnosti o pravnom sistemu. Provođenje ovakvih obrazovnih programa za opću je populaciju u svim sredinama složen zadatak s obzirom na to da on zahtijeva uključivanje većeg broja aktera i kanala komunikacije kako bi se programom obuhvatila što šira populacija. Ipak, prema relevantnim komparativnim iskustvima i literaturi, programi OJPS-a, da bi ispunili svoju svrhu, trebaju reflektirati pet ključnih principa: dostupnost (informacije trebaju biti napisane jednostavnim jezikom, te pristupačne svima bez obzira na prepreke poput kulturalnih razlika, života u izoliranom području itd.), decentralizaciju (formiranjem mreža i partnerstava pružalaca usluga OJPS-a na nivou cijele države unapređuje se efikasnost i obuhvata veći dio populacije), koordinaciju, kontinuitet i održivo finansiranje. Naravno, različite ciljne grupe nude i različite mogućnosti za provođenje programa OJPS-a. U tom smislu, procjenjuje se da je ove obrazovne programe posebno jednostavno organizirati za grupu mladih ljudi s obzirom na njihovu laku dostupnost kroz obrazovne institucije, ali i zbog činjenice da su, usljed neiskustva, izloženi dodatnim rizicima. Mogućnosti za razvoj i institucionalizaciju programa OJPS-a za mlade ponajprije se ogledaju u proširivanju postojećih elemenata OJPS-a unutar obrazovnog sistema (odnosno, prvenstveno, predmeta građansko obrazovanje) s ciljem obuhvatanja što većeg broja mladih ljudi, a obrazovanje u ovoj oblasti realiziralo bi se i prije nego se oni počnu susretati sa konkretnim pravnim problemima. U tom kontekstu, posebno je važno obratiti pažnju na uvođenje sadržaja koji bi razvijali kompetencije, ali i na kreiranje zanimljivih edukativnih programa koji bi izazvali interes ove populacije. Ipak, ne treba zanemariti ni opcije za realizaciju programa OJPS-a za opću populaciju, poput aktivnosti predviđenih različitim strateškim dokumentima nadležnih institucija, prije svega onih u oblasti pravosuđa, ili pak potencijal koji u domenu OJPS-a mogu ponuditi službe za besplatnu pravnu pomoć, te koordinirane aktivnosti nevladinih organizacija. Neka od mogućih rješenja su i intenziviranje aktivnosti relevantnih odjela različitih, prvenstveno pravosudnih, institucija (npr. službi za odnose sa javnošću) u domenu OJPS-a ili dugoročni programi OJPSa realizirani putem medija, ali i korištenje različitih mehanizama edukacije poput seminara, štampanih materijala, besplatnih informativnih linija itd. Primjeri najbolje prakse u svijetu poslužili su nam kao okvir za analizu, ali i kao izvor inspiracije za formuliranje prijedloga mogućih daljnjih koraka u domenu OJPS-a u Bosni i Hercegovini. U takvom komparativnom okviru, a na osnovu analize dostupnih izvora i praksi, te procjene potreba i mogućnosti za snažniji razvoj i institucionalizaciju programa OJPS-a u Bosni i Hercegovini, formulirane su slijedeće preporuke: 1. Potrebno je kreirati odgovarajući okvir, odnosno strateške dokumente, za provođenje OJPS-a u Bosni i Hercegovini. Oni bi trebali uvažavati i reflektirati pet identificiranih ključnih principa OJPS-a, a to su: dostupnost, decentralizacija, koordinacija, kontinuitet i održivo finansiranje. 2. Potrebno je kreirati detaljne i dugoročne programe OJPS-a za mlade u Bosni i Hercegovini, sa širokim rasponom tema, te ispitati opcije za njihovu institucionalizaciju. Sastavni dio tih programa trebali bi biti i sistemi kontinuirane evaluacije, kojima bi se osiguralo da sadržaji prate iskazane potrebe, ali i promjene u pravnom sistemu. 3. Potrebno je poduzeti neophodne korake u pravcu uspostavljanja mreže ili partnerstva organizacija i institucija koje bi aktivno bile uključene u provođenje programa OJPS-a. 4. Potrebno je kreirati odgovarajući resursni centar, u kojem će pravni profesionalci, ali i edukatori iz drugih profesija moći dobiti potrebne informacije, treninge, materijale i sve što im je potrebno za provođenje različitih aktivnosti i programa OJPS-a. 5. Nedostatak ljudskih kapaciteta i resursa za provođenje programa OJPS-a mogao bi se prevazići uspostavljanjem institucionalnih mehanizama kojima bi se pravosudni profesionalci motivirali za volonterski rad u ovom području. Moguće je rješenje i to da se edukacija posebno usmjeri na buduće edukatore u ovoj oblasti, poput nastavnika u osnovnim i srednjim školama, aktivista različitih nevladinih organizacija ili da se u realizaciji programa OJPS-a na volonterskoj osnovi angažira i jedan broj nezaposlenih pravnika ili studenata pravnih fakulteta u Bosni i Hercegovini.

Political Participation of National Minorities in Local Governance in Bosnia and Herzegovina: State of the Art, Prospects and Ways Forward

Politička participacija nacionalnih manjina u lokalnoj vlasti u BiH: aktuelno stanje, perspektive i putevi napretka

Author(s): Edin Hodžić / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; political participation; minorities; Constitution; representation of minorities;

Pitanje participacije pripadnika nacionalnih manjina, kao dijela ustavne kategorije ’ostalih’, u političkom i javnom životu Bosne i Hercegovine (BiH), redovno izaziva zabrinutost međunarodnih organizacija i institucija. Kako ovi međunarodni akteri rječito navode, etnička raspodjela vlasti kroz složene mehanizme kolektivne političke jednakosti tri dominantne etničke grupe u državi (Srba, Hrvata i Bošnjaka – koji se u Ustavu nazivaju konstitutivnim narodima) jedna je od glavnih prepreka za ravnopravnu participaciju u javnim poslovima pripadnika nacionalnih manjina i drugih osoba koje ne pripadaju konstitutivnim narodima. Diskriminacija i isključenost heterogene ustavne kategorije ’ostalih’ u BiH, koja uključuje i pripadnike nacionalnih manjina, zaista su evidentni u različitim institucijama i oblastima. Primjer isključenosti manjinskih etnokulturnih grupa iz javnih poslova koji se najčešće spominje jeste ekskluzivno etnički koncipiran Ustav Bosne i Hercegovine, koji, između ostalog, sprječava izbor pripadnika manjina u tročlano Predsjedništvo BiH i njihovo delegiranje u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. Međutim, čini se da su ove izričite mehanizme isključenosti koji su ugrađeni u Ustav potpuno zasjenili složeniji i suptilniji mehanizmi na nivou zakona i politika koji se odnose na postupke donošenja odluka na lokalnom, općinskom nivou. Iako takva isključenost ’ostalih’ zasigurno predstavlja diskriminaciju, isključenost iz političkog života jedne kategorije iz ove heterogene grupe – kategorije nacionalnih manjina – predstavlja kršenje drugog važnog prava – prava pripadnika nacionalnih manjina da učestvuju u političkom životu, u skladu s novijim međunarodnim instrumentima manjinskih prava. Naime, tokom posljednje decenije prošlog vijeka, doneseni su novi međunarodni instrumenti grupnih i manjinskih prava, kojima se priznaje i potvrđuje identitet i status manjina u nacionalnim ustavnim i političkim sistemima. Iznimno važna, čak prijelomna osobina ovih novih međunarodnih pravnih standarda jest izričito priznanje prava manjina da učestvuju u javnim poslovima. Ovaj novi standard političke participacije manjina formuliran je kao njihovo pravo da se očituju o javnim „pitanjima koja ih se tiču”. Na osnovu ovih novih standarda, regionalne institucije za ljudska prava, među njima prvenstveno Savjetodavni odbor (u daljnjem tekstu: SO) za Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina (u daljnjem tekstu: Okvirna konvencija), su interpretirali pravo manjina na kolektivnu političku participaciju kao prilično „snažno” pravo, koje su stoga počele primjenjivati bezuvjetno, prenoseći manjinski kulturni identitet direktno u domen politike. Ovo je donekle iznenađujuće, jer su čak i optimističniji stručnjaci isprva bili skeptični u pogledu mogućnosti i dometa Okvirne konvencije, između ostalog, zbog njenog statusa okvirnog međunarodnog instrumenta. Međutim, kako tvrde pojedini utjecajni komentatori, SO za Okvirnu konvenciju pokazao se veoma uspješnim u osiguranju kolektivne političke participacije manjina u skladu sa odgovarajućim odredbama ovog instrumenta. Državni izvještaji i mišljenja SO u kontekstu okvirne konvencije, kao i razni drugi politički dokumenti evropskih institucija, sugeriraju da se koncept političke participacije manjina već duboko ukorijenio u panevropski političko-pravni poredak. Efikasna participacija manjina u javnim poslovima širok je koncept. Prvo, ona se može tumačiti kao participacija u užem smislu, kao postojanje predstavnika u izabranim tijelima na različitim nivoima vlasti, u izvršnim organima, ili u savjetodavnim tijelima, odborima i javnim vijećima. Participacija također može značiti članstvo u „poludržavnim tijelima, kao što su privredne i industrijske komore, u tijelima koja predstavljaju privredu i rad, u tijelima socijalnog osiguranja, u sindikatima, udruženjima poslodavaca i tripartitnim tijelima, te u odborima javnih radiotelevizijskih preduzeća”. Pored toga, participacija u javnim poslovima može obuhvatati različite oblike autonomije – od teritorijalnih i federalnih aranžmana do kulturne autonomije. Praksa SO za Okvirnu konvenciju, međutim, pokazuje da je pažnja ponajviše usmjerena na predstavljanje manjina u izabranim tijelima i u različitim oblicima konsultacija, dok su mehanizmi participacije u izvršnoj vlasti, u javnoj upravi, te u pravosudnim i drugim organima gotovo zanemareni. U svom posljednjem Mišljenju o Bosni i Hercegovini, Savjetodavni odbor za Okvirnu konvenciju potvrdio je da ovaj dvostruki mehanizam predstavljanja i konsultacija s manjinama na različitim nivoima vlasti nije na odgovarajući način zaživio u političkom sistemu i praksi u Bosni i Hercegovini. U ovom istraživačkom projektu upravo se istražuje koliko se ovo važno pravo koje se razvija provodi u složenom pravnom sistemu Bosne i Hercegovine i u podjednako složenoj praksi odlučivanja u državi, s fokusom na lokalni nivo vlasti. Drugim riječima, u ovoj studiji se istražuju mehanizmi isključenosti i uključenosti manjina u postupke odlučivanja na nivou općinskih vlasti. Važno je istaći da se čak i pripadnici konstitutivnih naroda u određenom kontekstu (tj. u pojedinim dijelovima države) mogu nalaziti u situaciji manjine i da se kao takvi mogu smatrati manjinama u smislu međunarodnih instrumenata manjinskih prava. Međutim, prema Zakonu o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina BiH, manjina je definirana kao „dio stanovništva – državljana BiH koji ne pripadaju nijednom od tri konstitutivna naroda, a sačinjavaju je ljudi istog ili sličnog etničkog porijekla, iste ili slične tradicije, običaja, vjerovanja, jezika, kulture i duhovnosti i bliske ili srodne povijesti i drugih obilježja”. Ovaj istraživački projekat bavi se nacionalnim manjinama samo u ovom drugom smislu. U strukturi ove studije, najprije je ukratko izložen konceptualni i međunarodnopravni okvir. Nakon ovih uvodnih razmatranja, istražujemo pravni okvir, kao i praksu participacije pripadnika manjina u odlučivanju na lokalnom nivou u BiH. Iako su političko predstavljanje i mehanizmi konsultacija analizirani odvojeno, i u različitim poglavljima, svjesni smo međusobne povezanosti ova dva mehanizma, koji se prepliću kroz cijelu studiju.

Local Communities in Bosnia and Herzegovina: Challenges and Prospects for Institutional Development

Mjesne zajednice u Bosni i Hercegovini - Izazovi i perspektive institucionalnog razvoja

Author(s): Mirna Jusić / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; local communities; institutional development; governance;

Mjesne zajednice u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: BiH) već dugo se smatraju ostavštinom iz jugoslovenske prošlosti. Ove podopćinske jedinice, koje su u bivšoj Jugoslaviji osnovane kao centri mjesne samouprave, bile su prostori za učešće građana u rješavanju problema u zajednici. Nakon pada bivšeg socijalističkog sistema i rata od 1992. do 1995. godine, došlo je do novog političkog ustroja, a mjesne zajednice su zanemarene. U posljednje vrijeme, mjesnim zajednicama (u daljnjem tekstu: MZ) sve veću pažnju posebno posvećuju međunarodne i nevladine organizacije. Vjeruje se da kao zakonski priznate podopćinske jedinice, MZ imaju potencijal da podstaknu učešće građana. Anketa koju su 2012. godine proveli Centri civilnih inicijativa (CCI) u 14 općina u BiH pokazala je da su ispitanici, među različitim vidovima učešća na lokalnom nivou, bili najbolje upoznati sa mogućnosti učešća kroz MZ (74,6%) i da je MZ među najčešće korištenim participatornim mehanizmima (33,2%). Iako podaci ankete iz 20 općina, objavljeni u studiji Svjetske banke iz 2009. godine, ukazuju na to da većina građana nije imala iskustvo učešća u aktivnostima svoje zajednice, a od ispitanika koji su imali to iskustvo 81% opisalo je sastanke savjeta MZ-a kao najkorisniji vid učešća na lokalnom nivou. Stoga ne iznenađuje da su brojni projekti koje su do sada implementirale različite organizacije usmjereni na jačanje MZ-a. Neke su inicijative tražile izmjenu pravnog statusa i zagovarale minimum standarda u funkcioniranju MZ-a kroz lokalne akte, dok su druge bile usmjerene na jačanje kapaciteta mjesnih zajednica. Ipak, i dalje su prisutne brojne prepreke funkcioniranju MZ-a. Neki autori kao izazove navode, između ostalog, nedostatak formalnih nadležnosti ovih tijela, nedostatak finansijske nezavisnosti i nekonzistentne budžetske alokacije općina prema MZ-u, kao i utjecaj političkih partija na izbore članova savjeta i predsjednika MZ-a. Studija Svjetske banke pokazala je velike razlike u poznavanju aktivnosti MZ-a, kao i u praksama učešća u njima među lokalnim respondentima u različitim općinama: drugim riječima, MZ mogu biti manje ili više aktivne ili mogu obnašati različite uloge u zavisnosti od lokacije. Studija o komunalnim uslugama u Gradu Sarajevu iz 2013. godine govori o potencijalu urbanih MZ-a da budu spona između stanovništva i vlasti, ali ukazuje i na nezadovoljstvo radom MZ-a koje su stanovnici izrazili. To nezadovoljstvo proizlazi iz percepcije nedostatka efikasnosti MZ-a, kao i njihove nesposobnosti da pomognu građanima da svoje probleme komuniciraju prema višim nivoima vlasti. Razumijevanje funkcioniranja MZ-a u BiH, kao i konteksta u kojem ove institucije rade, otežano je zbog nedostatka sveobuhvatnih istraživanja u ovoj oblasti. Dosadašnja istraživanja o MZ-u ponudila su parcijalni uvid u različite aspekte rada MZ-a u praksi. Nedostaju osnovni podaci o MZ-u, uključujući pouzdane podatke o njihovom broju. Generalno, ne postoje službeni podaci ili procjene o broju MZ-a u BiH i takve podatke ne prikupljaju statistički uredi. Rijetke su empirijske studije o ovoj temi, a dosadašnje analize njihovog rada uglavnom su bile fokusirane na zakonski okvir koji regulira rad MZ-a. Istraživanje prezentirano u ovoj studiji urađeno je kako bi se na sistematičan način upoznali sa praksama MZ-a širom BiH i na osnovu toga ponudile preporuke za unapređenje njihova rada. Imajući u vidu nedostatak osnovnih podataka, analizirati rad MZ-a u BiH i na smislen način postaviti hipoteze o kontekstualnim faktorima koji utječu na njihov rad predstavlja izazov. Zbog navedenih poteškoća, istraživanje je uglavnom eksploratorno. Ono nastoji dati uvid u rad MZ-a i opisati njihovo funkcioniranje. Studija je strukturirana na sljedeći način: U sljedećem, drugom, poglavlju, prezentiran je pregled koncepata koji se odnose na podopćinsku upravu ili upravu na nivou susjedstva, a slijedi ga poglavlje o komparativnim praksama mjesnih zajednica u zemljama bivše Jugoslavije. Četvrto i peto poglavlje sadrže analitički okvir i dizajn istraživanja. U šestom poglavlju prezentirani su nalazi istraživanja, strukturirani prema ključnim aspektima funkcioniranja mjesnih zajednica. Nakon toga slijedi zaključak i preporuke.

Assessment of Budget Transparency in Municipalities of Bosnia and Herzegovina

Procjena budžetske transparentnosti u općinama u Bosni i Hercegovini

Author(s): Mirna Jusić / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; municipalities; budget; transparency;

Uzimajući u obzir važnost koncepta budžetske transparentnosti na lokalnom nivou, ali i angažmana građana u budžetskom procesu, koji se ističe u međunarodnoj literaturi, ova studija imala je za cilj odgovoriti na pitanje da li je i u kojoj mjeri lokalna uprava u BiH stvorila podsticajno okruženje za građansko učešće u budžetskom procesu kroz institucionalizaciju procedura, formata i mehanizama budžetske transparentnosti. Preciznije, pokušali smo pružiti odgovor na pitanja da li su budžeti na lokalnom nivou transparentni i da li je lokalni budžetski proces otvoren u smislu da dozvoljava nadzor i učešće građana. Kako bi se odgovorilo na spomenuta pitanja, u okviru istraživanja primijenjeni su međunarodni kriteriji ili standardi dobre prakse iz međunarodne literature o budžetskoj transparentnosti, poput za lokalni nivo modificiranog Upitnika otvorenog budžeta (Open Budget Questionnaire) International Budget Partnershipa (IBP), koji definira kriterije za otvorenost budžeta. Na osnovu tih kriterija analiziran je domaći zakonski okvir relevantan za budžetski proces, ali i prakse na lokalnom nivou u BiH. Studijom su tako obuhvaćeni različiti aspekti budžetske transparentnosti, te ona ukazuje na interdisciplinarnu prirodu ovog popularnog koncepta. U okviru istraživanja, primijenjen je pristup studije tipičnih slučajeva na šest odabranih općina iz oba entiteta u BiH. Za svaku od općina analiziran je sadržaj izvještaja o izvršenju budžeta za 2009. i usvojenog godišnjeg budžeta za 2010. Osim toga, analiziran je i sam budžetski proces, koji podrazumijeva četiri koraka: pripremu, usvajanje, izvršenje i nadzor budžeta. Također, u skladu sa entitetskim zakonima o slobodi pristupa informacijama, u sve 141 općine u BiH poslani su zahtjevi koji su se odnosili na godišnji plan izvršenja budžeta općina. Službeni web-sajtovi svih bosanskohercegovačkih općina analizirani su kako bi se ocijenilo u kojoj mjeri općine objavljuju budžetske dokumente na internetu. Istraživanje je pokazalo da je transparentnost u odnosu na pristup budžetskim dokumentima u BiH donekle zadovoljavajuća. Kada je u pitanju poštivanje Zakona o slobodi pristupa informacijama, oko 82% bosanskohercegovačkih općina odgovorilo je na zahtjev poslan u okviru istraživanja do ili nakon zakonskog roka, a oko 18% općina nije odgovorilo na zahtjev. Studije slučajeva pokazale su da su skoro svi analizirani budžetski dokumenti objavljeni ili dostupni na zahtjev u šest općina. S druge strane, analiza zakonskog okvira pokazala je da relevantni entitetski zakoni ne propisuju u potpunosti pripremu svih relevantnih dokumenata, kao ni njihovo pravovremeno objavljivanje, što je svakako neophodno za lakši pristup dokumentima. Bilo bi posebno važno propisati obavezu pripreme i pravovremenog objavljivanja budžetskih informacija koje su prilagođene građanima, poput građanskih budžeta. Analiza službenih web-sajtova općina ukazuje na to da su općine počele koristiti internet kao sredstvo za informiranje javnosti o budžetskom procesu. Ipak, općine uglavnom ne koriste prednosti interneta kako bi budžetske dokumente učinile dostupnim: samo 26% bosansko-hercegovačkih općina objavilo je budžet za 2010. i izvještaj o izvršenju za 2009. na službenom web-sajtu; 32% na sajtu je objavilo samo budžet; 30% općina koje imaju sajt nije objavilo ove budžetske dokumente, a 11% je općina koje nemaju funkcionalan sajt. Obaveza objavljivanja budžetskih dokumenata na službenim web-sajtovima treba biti propisana relevantnim zakonima i propraćena izgradnjom kapaciteta na lokalnom nivou u oblasti e-uprave i podrške općinama na razvoju i upravljanju sajtovima prilagođenim korisnicima. Trenutno izostaje transparentnost budžetskog sadržaja, a sam sadržaj budžetskih dokumenata nije prilagođen građanima. Neprecizan zakonski okvir ne osigurava zadovoljavajući obim informacija koje bi budžet učinile razumljivijim i sveobuhvatnijim kada je u pitanju ono što lokalna vlast planira uraditi ili je već uradila. Informacije o učinku i informacije usmjerene ka građanima trenutno nisu zakonska obaveza niti dio lokalne prakse. Pored toga, u praksi se često ne poštuje u potpunosti relevantan zakonski okvir, što dodatno otežava razumijevanje dokumenata. Zakon o budžetskom sistemu RS-a mora preciznije definirati sadržaj budžeta i sadržaj izvještaja o izvršenju, koji se dostavljaju SO, a oba entitetska zakona i relevantni pravilnici trebaju biti detaljniji u pogledu narativnog dijela budžeta i izvještaja o izvršenju budžeta, u skladu sa međunarodnom dobrom praksom. Entitetski zakoni o budžetima/budžetskom sistemu trebaju propisati obavezu uspostavljanja veze između lokalnih politika i prihoda i rashoda u budžetskim dokumentima i u godišnjim izvještajima o izvršenju. Zakon o budžetima FBiH trebao bi biti eksplicitniji u pogledu toga da li su programske informacije kao dio budžetskih dokumenata obavezne ili ne. Potencijalnom uvođenju programskog budžetiranja treba prethoditi zakonski propisana programska klasifikacija. Budući da programsko budžetiranje i budžetiranje zasnovano na učinku podrazumijevaju niz promjena na lokalnom nivou u pogledu ljudskih, materijalnih resursa, strateškog razmišljanja i političke i administrativne volje, neophodne su analize modaliteta za uvođenje ovih reformi na lokalnom nivou. Između ostalog, trebalo bi analizirati provedivost takvih reformi, uzimajući u obzir faktore poput kapaciteta, troška, smjernica viših nivoa vlasti i slično. Transparentnost budžetskog procesa trenutno je ograničena. Za razliku od RS-a, javne rasprave o nacrtu budžeta trenutno nisu obavezne u FBiH, a dio općina ne organizira javne rasprave u okviru kojih se građanima predstavljaju nacrti budžeta za narednu fiskalnu godinu. Relevantni entitetski zakoni o budžetu/budžetskom sistemu trebaju propisati obavezu javnih konsultacija sa građanima o nacrtu budžeta i trebaju biti usklađeni sa zakonima o lokalnoj samoupravi. Također, sve općine trenutno nemaju transparentne kriterije za odabir kapitalnih projekata ili projekata NVO, iako neke općine trenutno rade na uspostavi ovih praksi. Takvi kriteriji trebaju biti institucionalizirani lokalnim propisima i javno dostupni. Pozitivno je što općine imaju aktivne budžetske komisije pri općinskom vijeću/skupštini općine (OV/SO), koje razmatraju i pružaju mišljenja o budžetskim dokumentima; ipak, njihov kapacitet i kvalitet rada nije razmatran u ovom istraživanju. Istraživanje je također pokazalo da Ured za reviziju FBiH, odnosno Glavna služba za reviziju javnog sektora RS-a ne vrše redovno i dovoljno često reviziju na lokalnom nivou, što umanjuje transparentnost samog budžetskog procesa i može pogodovati smanjenju fiskalne odgovornosti općina. Eksterna revizija godišnjeg izvršenja budžeta treba biti redovnija, a za najučinkovitije rješenje neophodno je razmotriti različite modalitete za eksternu reviziju. Istovremeno, treba biti propisana obaveza da tijelo nadležno za reviziju i OV/SO redovno prate korektivne mjere koje su lokalne vlasti preduzele u skladu sa nalazima ili preporukama eksterne revizije. Također, treba propisati obavezu pripreme i objavljivanja izvještaja o mjerama koje nadležni općinski organi planiraju preduzeti u skladu sa izvještajima revizije, te mjerama koje su preduzete.

ENSURE A SUSTAINABLE ENVIRONMENT. Civil Society and Private Sector Contribution to Achieving the National Targets of MDG 7 in the Republic of Moldova

ENSURE A SUSTAINABLE ENVIRONMENT. Civil Society and Private Sector Contribution to Achieving the National Targets of MDG 7 in the Republic of Moldova

Author(s): Iuliana Cantaragiu / Language(s): English

Keywords: environment care in Moldova;

This survey includes an overview of MDG 7, and of the situation in the respective field, by tangential sectors to national targets of MDG 7. Further, we will attempt to assess the contribution that civil society organizations might bring to achieving MDG 7, giving examples of relevant activities to this end. We will reveal the potential of civil society organizations from the perspective of involving in the achievement of national targets of MDG 7. Afterwards, we will analyze the level of private sector development in the fields relevant for MDG 7, as well as its contribution to ensuring a sustainable environment. In that context, we will describe some case studies which might serve as examples for the whole private sector. Finally, we will summarize the contents of the survey and make some recommendations for the efficient involvement of civil society and business entities in achievement of national targets of MDG 7.