Author(s): Emina Ćerimović,Dženana Hrlović / Language(s): Bosnian
Usvajanje Zakona o zabrani diskriminacije (ZZD) u julu 2009. godine predstavlja ključni korak u nastojanju da se u Bosni i Hercegovini (BiH) osigura pravo svakog pojedinca na slobodu od diskriminacije. Imenovanjem Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH centralnom institucijom za zaštitu od diskriminacije i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH centralnom institucijom odgovornom za nadzor sprovođenja ZZD-a definiran je i institucionalni okvir za zaštitu od diskriminacije. Odredbama ZZD-a su predviđeni važni mehanizmi zaštite i aktivnosti, usmjereni na suzbijanje i ukidanje diskriminacije u BiH. Mehanizmi zaštite predviđeni ovim zakonom su antidiskriminacijski parnični postupci te postupci po žalbi pred Institucijom ombudsmena BiH. U predmetima koji se tiču diskriminacije efektivnost mehanizama zaštite pred Institucijom ombudsmena je dodatno pojačana uvođenjem instituta prekršajne odgovornosti za nepostupanje po preporuci ove institucije u konkretnom predmetu. Osim toga, Zakonom je predviđena i važna obaveza nadležnih državnih tijela i organa da prikupljaju, konsolidiraju i analiziraju podatke o slučajevima diskriminacije. Aktivnosti prikupljanja i analize podataka o diskriminaciji prepoznaju se kao jedna od ključnih mjera države u domenu borbe protiv diskriminacije. Međutim, prikupljanje podataka u ovoj oblasti je složen posao za koji se još uvijek pokušavaju pronaći najbolji modaliteti. Naime, ne postoji općeprihvaćeni model za prikupljanje takvih podataka, pa ni metodologija koja se za te svrhe koristi nije istovjetna u svim zemljama. Također, postoje određene dileme o opravdanosti prikupljanja ovih podataka, poput etičkih pitanja (npr. tvrdnje da podaci o diskriminaciji sami po sebi učvršćuju predrasude i obrasce diskriminacije), finansijskih implikacija ili izazova zaštite privatnosti osoba o kojima se podaci prikupljaju. Ipak, višestruki značaj pouzdanih podataka o diskriminaciji, naročito u kontekstu definiranja antidiskriminacijskih mjera i politika, jasno ukazuje na to da je ovoj problematici potrebno posvetiti posebnu pažnju. Trenutno se u BiH podaci o diskriminaciji prikupljaju fragmentirano, na ad hoc principu, a odredbe ZZD-a koje o tome govore implementiraju se sporo. Pravilnik o načinu prikupljanja podataka o predmetima diskriminacije (Pravilnik) koji je trebao biti sačinjen u roku od 90 dana od dana stupanja Zakona na snagu donesen je gotovo četiri godine kasnije - početkom aprila 2013. godine. Pored toga, još uvijek nije uspostavljena centralna baza podataka o predmetima diskriminacije (centralna baza podataka), a spomenuti pravilnikom je predviđeno da će to biti učinjeno tek do kraja 2013. godine. Jasno je, naime, da za efikasnu borbu protiv diskriminacije nije dovoljno samo usvojiti odgovarajući pravni i institucionalni okvir, nego je potrebno poduzeti konkretne korake kako bi bila osigurana njegova provedba. S tim u vezi, a uzimajući u obzir aktuelni zakonski okvir u ovoj oblasti, ova studija nastoji odgovoriti na pitanje koji su ključni problemi sa kojima se nadležne institucije suočavaju u prikupljanju podataka o diskriminaciji u BiH i šta je potrebno učiniti da se oni prevaziđu? Cilj studije je da ponudi preporuke na temelju kojih bi se stvorili preduvjeti za bolje, sveobuhvatnije i konzistentnije prikupljanje podataka o diskriminaciji u BiH. U potrazi za odgovorom na ključno istraživačko pitanje najprije je obavljen pregled recentne literature o ovoj problematici. Zatim su analizirani ZZD, Pravilnik o načinu prikupljanja podataka o predmetima diskriminacije u BiH te drugi domaći i strani propisi relevantni za ovu tematiku, uključujući i međunarodne dokumente koji se odnose na prikupljanje podataka o diskriminaciji. Treće, ispitan je sistem prikupljanja podataka o diskriminaciji u BiH, predviđen ZZD-om, odnosno način na koji Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, Institucija ombudsmena BiH ali i drugi relevantni akteri interpretiraju značajne odredbe ZZD-a i vlastite obaveze koje iz njih proizlaze. Pored toga, analizirane su aktuelne i planirane aktivnosti relevantnih aktera u BiH kako bi se utvrdilo koliko je situacija u BiH u ovoj oblasti daleko od najbolje komparativne prakse. Usljed nepostojanja relevantnih informacija iz sekundarnih izvora u ovoj oblasti u bosanskohercegovačkom kontekstu, u tu svrhu je obavljeno ukupno 14 intervjua sa ključnim akterima, uključujući predstavnike institucija nadležnih za implementaciju ZZD-a. Na kraju, a s ciljem utvrđivanja dobrih praksi i mogućih rješenja za identificirane probleme, obavljena je i komparativna analiza iskustava zemalja regije, ali i Evropske unije (EU), u domenu prikupljanja informacija o diskriminaciji. Opisana namjera studije umnogome određuje i njenu strukturu. Prvi dio studije elaborira značaj prikupljanja podataka u borbi protiv diskriminacije. Koje podatke o diskriminaciji je potrebno prikupljati, pitanje je koje tematizira drugi dio studije, fokusirajući se na komparativna iskustva i zakonski okvir za prikupljanje podataka o diskriminaciji u BiH. Naredno poglavlje nastoji odgovoriti na pitanje ko prikuplja podatke o diskriminaciji, nastojeći utvrditi neke od temeljnih uvjeta uspješnog funkcioniranja sistema za prikupljanje podataka o diskriminaciji. Peti dio studije ima za cilj da identificira metode i izvore prikupljanja podataka o diskriminaciji u svjetlu međunarodnih standarda i komparativnih iskustava te ponuditi pregled izvora tih podataka u kontekstu BiH. S obzirom na kompleksna etička pitanja koja se nužno postavljaju prilikom prikupljanja ovakvih, u pravilu osjetljivih podataka, naredna sekcija ima za cilj da se osvrne na problematiku zaštite privatnosti pri prikupljanju podataka. Nakon toga slijedi sekcija koja tematizira pitanje pristupa, odnosno dostupnosti prikupljenih informacija. Konačno, pregled i analiza trenutnog stanja u ovoj oblasti u BiH, kao i iskustva drugih zemalja, poslužili su kao koristan okvir za formuliranje preporuka za unapređenje sistema prikupljanja podataka o diskriminaciji u BiH.
More...