We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Als von allen Richterkollegen gewähltem berichterstattenden Richter im Fall Nr. U-5/98 des bosnischen Verfassungsgerichts war mir bereits klar geworden, welche Schwierigkeiten die Umsetzung der Dayton-Verfassung mit sich bringen. So hatte das Friedensabkommen von Dayton-Paris eine duale verfassungsrechtliche Struktur mit sich gebracht, die auf einem politischen Kompromiss beruhte. [...]
More...
Constitution of Bosnia and Herzegovina defines that Republic of Bosnia and Herzegovina, shall continue its legal existence under international law as the Bosnia and Herzegovina with modified internal structure with its internationally recognizes borders. So it can be concluded that transformation of Bosnia and Herzegovina from unitary state to complex state has been result of devolution (changing internal structure of state). But, ever since the Dayton Peace Agreement was signed there has been continuous disagreements about the way that Bosnia and Herzegovina has originated. Despite precise constitutional provisions, some theoreticians consider Bosnia and Herzegovina as a “new” state, result of unification of independent states (Republic Srpska and Federation of Bosnia and Herzegovina) and on that premise they define Bosnia and Herzegovina as confederation or union based on idea of entity statehood. So the main focus of this paper is to analyze question of identity and continuation of Republic of Bosnia and Herzegovina with “Dayton” Bosnia and Herzegovina and to determine mode of origin of Bosnia and Herzegovina as devolution or association.
More...
Već kao izabranom sudiji izvjestiocu u predmetu br. U-5/98 Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, što je pozicija na koju su me izabrale sve kolege sudije, postalo mi je jasno kakve poteškoće sa sobom donosi provedba Ustava iz Daytona. Mirovni sporazum iz Daytona i Pariza je sa sobom donio dualnu ustavnopravnu strukturu koja je počivala na političkom kompromisu.
More...
Od 59 mesta u britanskom parlamentu, koliko ide na poslanike iz Škotske, Škotska nacionalna partija (SNP) osvojila je 48 uzevši na nedavnim izborima nešto manje od polovine glasova izašlih birača – 45 odsto. To su anomalije jednokružnog većinskog sistema, koji, iz meni nepoznatih razloga, neki akteri iz opozicije ponovo traže da se uvede i u Srbiji, kao da smo sasvim zaboravili iskustvo iz decembra 1990, kada je SPS uzeo dve trećine parlamenta sa manje od pola glasova izašlih birača, u dvokružnom većinskom glasanju.
More...
Mnogo je načina na koji su proteklih godina i decenija ekonomisti, politikolozi, sociolozi, antropolozi i ini proučavaoci društvenih i političkih kretanja pokušavali da razluče i zaključe kako teče „tranzicija“ u Srbiji i kada će se i čime završiti. Kratko podsećanje: pojam „tranzicije“ u njenom novijem značenju uveden je u politički govor nakon pada komunističkih režima u zemljama Centralne i Istočne Evrope, i odnosio se na proces prelaza iz, kako se govorilo, nedemokratskog jednopartijskog društvenog sistema u pluralistička društva liberalne demokratije. U polju brojnih napisa o ovom procesu, koji je negde izveden brzo i odlučno (u vidu „šok terapije“), a negde opreznije i sa oslanjanjem na lokalne materijalne, institucionalne i simboličke resurse (pristup koji naliči kombinovanju u igri sa lego kockicama), dominiraju prilozi ekonomista i politikologa u kojima se angažuje shvatanje tranzicije kao unilateralnog kretanja od socijalizma ka kapitalizmu, čiji se uspeh može „izmeriti“ napredovanjem u ispunjavanju kriterijuma iz tranzicijskog trijumvirata: liberalizovana ekonomija, politički pluralizam, otvoreno društvo. Antropološka ideja procesa tranzicije razlikuje se od teleološke vizije tranzicije koja, u oba pomenuta tranzitološka modela, različitim putevima vodi do istog cilja: uspostavljanja modernog liberalnog kapitalizma. Antropolozi i sociolozi skloni kvalitativnim istraživanjima polaze od drugačije teorijske pretpostavke – da je ideja tranzicije mnogo neodređenija i otvorenija, te da njeni planirani ishodi ne mogu biti ni garantovani, ni identični u svim društvima. U tako postavljenim radovima se prati na koji način se odvija uticaj makro institucija, poput tržišta, parlamentarne demokratije, civilnog društva, privatizacije, na mikro svetove i kako se porodica, rad, zajednica veoma često restrukturiraju u suprotnosti sa onim što bi vlade i političari želeli. Kako ističe Ketrin Verderi, jedna od najuglednijih antropološkinja koja se upustila u istraživanje i objašnjavanje ovog procesa, transformacija bivših socijalističkih društava u poslednjoj deceniji 20. veka „će stvoriti niz raznih oblika, od kojih će neki možda biti sličniji kapitalističkim ekonomijama, a mnogi neće“. U tom smislu, antropolozi će nerado govoriti o „fazama“ ili „završetku tranzicije“, kao što će, uostalom, predložiti da se umesto ideološki kodiranog pojma „tranzicija“, za proces političkih, ekonomskih, društvenih i kulturnih promena koje su nastupile u bivšim socijalističkim društvima nakon pada Berlinskog zida, koristi pojam „društvena transformacija“.
More...
Kontroverzni termin balkanizacija najčešće se koristi da bi se opisao proces fragmentacije i deljenja neke teritorije, stvaranja malih nacionalnih država na mestu starih imperija ili većih država, čime se prostor usitnjava, drobi. Proces stvaranja nacionalnih država na Balkanu započet je početkom 19. veka, s prvim nacionalnim revolucijama podignutim u okviru Osmanskog carstva i, nešto kasnije, stvaranjem prvih nezavisnih država. U kasnijim ratovima nastajale su nove države, čime se prostor dalje „parcelisao“. Naročito veliko drobljenje nastupilo je od 1990-ih godina, kada je počeo proces raspadanja Jugoslavije i ratovi na teritoriji te nekada multi nacionalne i multi konfesionalne zemlje, iz koje je nastalo 6 ili 7 novih država, u zavisnosti od toga da li priznajete nezavisnost Kosova ili ne. Zbog toga je termin balkanizacija od 1990-ih godina bio izuzetno popularan i u svetskoj javnosti, pa je bio primenjivan i na mnoge druge geopolitičke situacije.
More...
Postalo je moderno mrzeti pokojnu Jugoslaviju, ili joj retroaktivno postavljati dijagnozu nekakvog Frankenštajna skrpljenog od rasparenih delova čiji je raspad stoga bio neizbežan i nužno krvav. Tako će možda za par decenija neki istoričar na think-tank sinekuri, u analizi pustoši koja u Americi ostane posle Trampa i njegovih trupa, otkriti obilje dokaza o stotinama godina mržnje i prirođenom američkom rasizmu, sa svakakvim istorijskim nužnostima koje vode u katastrofu. Ne bi bio u pravu, baš kao što danas nisu u pravu oni koji omalovažavaju Jugoslaviju, jer u oba slučaja postoji istorija sukobljenih tradicija i tendencija, istorija borbe protiv najgoreg ljudskog nagona, a u ime bolje države i plemenitijeg društva. U Jugoslaviji su loši momci pobedili i uništili sve što su stigli; lošim momcima ide prilično dobro i u Americi. Ali ništa nije neizbežno dok se ne desi. Ne postoji istorijska sudbina. Sve je borba.
More...
Zašto? Uzmimo Jugoslaviju, poređenja radi. Kada se raspadala Jugoslavija verovalo se da će, bar sa ekonomske tačke gledišta, Srbija proći bolje od Slovenije. Jer, dokazivalo se, Slovenija više zavisi od srpskog tržišta nego Srbija od slovenačkog. Takođe, verovalo se da će manje razvijene republike i Kosovo proći najgore. Konačno, hrvatski su političari i ekonomisti dokazivali da će se Hrvatska fiskalno rasteretiti jer se neće prelivati dohodak, kako se govorilo, od razvijenih u nerazvijena područja. Ništa od toga nije bilo tačno.
More...
Stogodišnjica stvaranja jugoslavenske države bit će vjerojatno ignorirana u Zagrebu (osim naše konferencije), a u Beogradu će poslužiti za reinterpretaciju karaktera te zajedničke države. Jugoslavija je nastala iznenadno, jer se Austro-Ugarska raspala, čak i bez neke posebne volje i svakako bez velike zasluge Slovenaca, Hrvata i Srba koji su živjeli na njenom tlu (osim, možda, Gavrila Principa). Ona nije bila sasvim ‘slučajna država’, ali je mnoge zatekla i nisu znali što zapravo s njom da rade. To se vidjelo upravo u njenim prvim godinama, kad su se pojavile vrlo različite – i međusobno suprotstavljene – koncepcije jugoslavenstva. Nijedna nije sasvim prevagnula, pa su svi ostali – kao što je uvijek slučaj s kompromisima – pomalo nezadovoljni. Pitanje je bilo: hoće li graditi svoju politiku na tom nezadovoljstvu ili će dati šansu zajedničkoj državi. Povijest Jugoslavije je povijest neprekidnih pokušaja stvaranja novih kompromisa, a ne samo – kako danas mnogi tvrde – povijest stalnog sukobljavanja.
More...
Stogodišnjica održavanja Velike narodne skupštine Srba, Bunjevaca i ostalih Slovena u Bačkoj, Banatu i Baranji, koja je održana 25. novembra 1918. u Novom Sadu, a na kojoj je doneta odluka o priključenju Vojvodine Srbiji, kao što je red, proslavljena je nizom prigodnih manifestacija u Srpskoj Atini, a u njima je učestvovao i predsednik Srbije Aleksandar Vučić.
More...
Da li su jugoslovenski ratovi bili poslednji evropski ratovi 20. veka ili ih treba razumeti i proučavati kao prve ratove 21. veka? Istoričari vole ovakve igre s hronologijama, debate o tome da li je neki vek duži ili kraći od očekivanih 100 godina. Vole i da traže dokaze o tome da li neki istorijski fenomen pripada više jednom ili drugom periodu, da li je on kraj ili početak. Setimo se samo debata o dugom 19. veku ili o tome kom veku pripada Prvi svetski rat?
More...
Sto godina je proteklo otkako se rodila Jugoslavija i više od četvrt veka otkako je u novim balkanskim ratovima ova zemlja nestala sa geopolitičke karte sveta. I pored toga, sve do danas ona ostaje jedna velika nepoznanica, zagonetka. Doista, naše znanje o Jugoslaviji može nekog da podseti na jednu indijsku priču u kojoj se govori o tome kako su slepi ljudi došli do toga kako izgleda slon tako što su ga dodirivali rukama. Svaki od njih dodirnuo je drugi deo slonovog tela, pa je jedan – dodirnuvši njegovu nogu – utvrdio da liči na drvo, drugi – dodirnuvši slonov rep – da liči na zmiju, i tako dalje. To je, prema nekim verzijama ove priče, izazvalo svađu i tuču između ljudi koji su slušali ova različita mišljenja o slonu.
More...
Survey results - Dialogue on the Constitution of BiH
More...
Dejtonskim ustrojstvom BiH od 1995. godine do donošenja Zakona o ministarstvima i drugim tijelima uprave u Bosni i Hercegovini, civilna zaštita je bila organizirana na nivou entiteta, a potom i na nivou Brčko Distrikta. Prvi elementi državne strukture i upravljanja sa državnog nivoa pojavili su se uspostavom Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine 2003. godine, tj. njegove organizacijske jedinice (Odsjeka, a nakon nekog vremena Sektora za civilnu zaštitu), odnosno sadašnjeg Sektora za zaštitu i spašavanje. Oblast civilne zaštite u Federaciji BiH regulisana je Ustavom Federacije BiH kao i donesenim ostalim potrebnim propisima, koji su objavljeni u Zbirci propisa početkom 2007. godine. Paralelno sa ovim propisima usvojeni su i ostali zakoni u drugim oblastima zaštite i spašavanja poput Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji BiH. 2 U Republici Srpskoj, uz Ustav Republike Srpske, usvojeni su i Zakon o civilnoj zaštiti,3 kao i 13 zakona iz različitih oblasti. Oblast civilne zaštite u Brčko Distriktu regulisan je Statutom Brčko Distrikta BiH, uz 8 dodatnih zakona (npr. o zdravstvenoj zaštiti, životnoj sredini, zaštiti prirode, vode, zraka i dr.). Bitno je napomenuti da Brčko Distrikt nema poseban zakon o zaštiti i spašavanju, odnosno civilnoj zaštiti. Tačnije, procedura njegove izrade je u toku. Međutim, treba istaći da su donešeni pojedinačni pravni akti, kao ad hoc rješenja za organizacijska pitanja civilne zaštite i oni će ostati da važe sve do donošenja zakona. U aprilu i maju 2008. godine, oba Doma Parlamentarne skupštine donijela su Okvirni zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Bosni i Hercegovini4 koji je stupio na snagu 1.7.2008. godine. Zakonom se propisuje da se sistem zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih ili drugih nesreća u entitetima i Brčko distriktu uređuje entitetskim zakonima i zakonom Brčko distrikta uz obavezu usklađivanja sa odredbama Okvirnog zakona. Ovaj zakon također utvrđuje da upravne i stručno-operativne poslove zaštite i spašavanja u entitetima i Brčko distriktu obavljaju nadležne institucije, organi uprave entiteta i Brčko Distrikta.
More...
Velike sile su pokazale izuzetnu zabrinutost zbog pojave novih prijetnji međunarodnom poretku – failed states (“propalih država”). Iako se prvi put spominje krajem devedesetih godina prošlog stoljeća u Americi, koncept se nakon 11. septembra 2001. godine intenzivnije počeo primjenjivati prvenstveno na države poput Iraka ili Afganistana. Nedugo zatim, pokazao se upotrebljivim za vršenje političkih i akademskih analiza drugih država poput Bosne i Hercegovine, jer nemogućnost država da ispune minimalne kriterije za njihovo funkcioniranje postaje problem ne samo za specifičnu državu, već i za cijeli regione, a često i za međunarodni poredak. Bosna i Hercegovina je, prema Failed state indeksu koji Foreign Policy magazin objavljuje kao rezultat istraživanja od 2005. godine, “propala država” koja je u posljednjih pet godina napravila neznatan napredak, te se smatra državom koja se nalazi u opasnosti od potpune “propasti”. S druge strane, perspektiva Bosne i Hercegovine za integraciju u euro-atlanske institucije postala je (deklarativno) centralni faktor utjecaja na zvanične politike od 2000. godine. Na tom putu, u procesu integracija, Bosna i Herecegovina je trebala da osmisli i primjeni nove strategije i politike kako bi postala funkcionalna i samoodrživa jer, kao jedina u regionu je pod međunarodnom protekcijom, dok su zemlje regiona “prepuštene same sebi” u tim procesima. Ipak, kao slaba država, Bosna i Hercegovina nije napravila veliki progres na putu integracija, ali nije jedina koju bi trebalo kriviti za to što je postala primjer neuspješnog “projekta”. Međunarodna intervencija jeste pomogla da se zaustavi rat, ali je međunarodna zajednica već tada trebala da osigura jasniju perspektivu za BiH što bi do danas produbilo i ojačalo veze sa Evropskom Unijom i NATO savezom.
More...
