We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Short story „Vlašićke vile na Devećanskim vodama„ by Božena Volić
More...
Short stories for children by Miljenka Koštro: Na tržnici; Proljetna pjesma.
More...
Short story "U potrazi za savršenim pejzažom po sjevernoj Hercegovini ili pogled kroz vjekove s mitskog vrha Stražbenica" by Matej Škarica.
More...
Na prašnjavom putu uz Stijene tetura Centrotransova “Pošta” na liniji Sarajevo-Trnovo-Kalinovik-Foča. Autobus je krcat, oznojena radnička klasa herojski plovi razvaljenim makadamskim putem po strani krečnjačke provalije. Put visi nad pjenušavo zelenoj zmiji vode, a oblak fine prašine pomiješan sa smradom nafte uporno prati pretrpani prašnjavi Pragin autobus. Cesta ide svojim neminovnim pravcem uzbrdo i kao da se natječe sa ovom upornom mašinom ne bil’ joj utekla i nestala među gudurama u daljini. Neobrijana lica uglavnom muške klijentele klimaju u ritmu točkova, amortizera i nepravilno razbacanih rupa u razvaljenom putu. Još uvijek se naziru zadnje fleke sunčevog svjetla rasutog među gudurama. Ljeto je i dan je na izmaku, a noć bez mjesečine na pomolu. Među licima u transu umora i polusna mladić izuzetno lijepih, pravilnih crta lica, bistrog pogleda pozorno prati suncem obasjane zlatne linije Oblika u večernjoj izmaglici. Postepeno obrisi Treskavice izmiču, zlatne linije sve bljeđe pa konačno sive nestaju u mraku klanca. Farovi autobusa sijeku po mraku i neočekivano otkrivaju nepoznate prizore na drugoj strani rijeke i prašinom natopljene obrise šume uz cestu. Bukovina kao u zasjedi strpljivo čeka priliku da proširi svoje sablasne pipke na čistinu puta. Prozori autobusa čvrsto zablindirani, a putnici zatočenici straha od promahe.
More...
Short stories by Goran Gluščić: -Grozne misli običnih ljudi; -Niz bradu, niz tijelo
More...
Tog je dana Tanatos, bog smrti, pratitelj mrtvih duša u podzemlje, k tome zgođušan momak s bradom i mačem u ruci, pred ogledalom vježbao strog izraz lica. To mu je dio imidža, kao i crna krila na leđima koja je bio dao raščešljati i namazati voskom prije odrađivanja još jednog posla. Nedavno je Tanatos izbacio leptira, jednog od svojih zaštitnih znakova, iz svog autfita. Umjesto toga radije je nosio baklju. Jednostavno je izgledalo muževnije. Tanatos je bio po naravi pesimist, njemu je baklja bila uvijek napola ugašena. Ipak, tog dana pred ogledalom odlučio je malo se opustiti, ne biti uvijek tako krut. Pokušao se čak i nasmiješiti. Tako, i bi dobro. [...]
More...
Upoznali su se u srednjoj, kad je Jasenu bilo petnaest, a Ivor je tek bio navršio šesnaestu. Mlađi dječak ni po čemu ne bi privukao Ivorovu pažnju da nije bio nov u razredu i stoga nepoznanica. Budući da Ivor nije volio nepoznanice, idućih je nekoliko tjedana promatrao pridošlicu neprimjetno i šutke, praveći se da po običaju čita. [...]
More...