We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Omenseterova sreća, Vilijam H. Ges (1966) Gesov prvi roman, i njegovo najmanje avangardasto i najbolje delo. U suštini, religijska knjiga. Veoma tužna. Sadrži besmrtni citat: „Telo Našeg Spasitelja sraše, ali Naš Spasitelj ne sraše." Turobna, ali božanstvena, kao svetlost kad prodire kroz led.
More...
Interview with David Foster Wallace by Michael Goldfarb
More...
Interview with David Foster Wallace by Dave Eagers
More...
Poput mnogih pisaca, samo još više, Dejv je voleo da stvari drži pod kontrolom. Haotične društvene situacije kod njega su lako izazivale stres. Samo sam ga na dve zabave video bez Karen. Na jednu od njih, koju je priredio Adam Begli, skoro sam ga bukvalno dovukao, i čim smo ušli na vrata a ja samo na trenutak skrenuo pogled s njega, napravio je polukružno i vratio se u moj stan da žvaće duvan i čita knjigu. Na drugoj nije imao izbora, morao je da ostane jer je bila priređena u čast objavljivanja Beskonačne lakrdije. Preživeo je tako što je ponavljao hvala, hvala, sa bolno prenaglašenom formalnošću.
More...
„Granice mog jezika jesu granice mog svijeta", Ulrih Blumenbah navodi Vitgenštajna u članku napisanom za Frankfurter AllgemeineZeitung, u kom opisuje izazove i podsticaje tokom šest godina prevođenja Beskrajne lakrdije (Infinite Jest) Dejvida Fostera Volasa na njemački jezik (Undendlicher Spass) - što je uradio bez ikakvog doprinosa od strane autora, koji je odbio da s njim razgovara.
More...
Dejvid Foster Volas (1962-2008) iz barem jedne perspektive jeste ključni američki pisac iz epohe prelaza stoljeća, odnosno prelaza iz dvadesetog u dvadeset i prvi vijek. Riječ je o onoj perspektivi čiju je polaznu poziciju dobro sumirao Emil Sioran zapisavši da bi se Plutarh u naše vrijeme bavio „uporednim životima gubitnika". Dejvid Foster Volas je tamna sjenka Džonatana Franzena, onog koji je iz mejnstrim perspektive ključni pisac svoje generacije. On je onaj kojem je bog dao veći talenat, ali ga je istovremeno prokleo teškim karakterom. On je ono što je Sead Sušić bio Safetu, ono što bi neki malo baksuzniji Mocart bio malo srećnijem Salijeriju.
More...
Ako zaista postoje pisci romana ideja, Dejvid Foster Volas je zasigurno bio jedan od njih. Na osnovnom nivou, Volasovi romani nude konzistentan prikaz određenih ideja koje imaju formativnu dramsku moć u umovima glavnih likova. U Metli sistema (The Broom of the System, 1987), Leonora Bidsman (Lenore Beadsman) se plaši daje samo lingvistički konstrukt; u Beskrajnoj lakrdiji (Infinite Jest, 1996), Don Gejtli (Don Gately) se moli Višoj sili koju ne može da pojmi; u Bledom kralju (The Pale King, 2011), život Krisa Fogla (Chris Fogle) se menja usled uvida u prirodu slobode.
More...
U ovom članku iznosim tvrdnju da figura duha - iznenađujuće često prisutna u prozi Dejvida Fostera Volasa - predstavlja pokušaj da se obrade problemi prisustva autora, autonomije karaktera, generacijskog uticaja i monologizma. Najpre ću locirati Volasov položaj unutar kritičke rasprave o nestajanju autora, pre nego što razvijem teoriju o opsednutosti i prisustvu duhova u kompletnoj Volasovoj prozi, od prvog romana Metla sistema do zbirke pripovedaka Zaborav. Potom ću, pozivajući se na Bahtinovu teoriju polifonije i rukopise Volasovog dela, koji se čuvaju u centru Hari Ransom, izneti tvrdnju da Volasove „prikaze" postepeno proizvode novi modus prisustva „autora-duha" u tekstu koji teži da se udalji od monološkog pristupa narativu. Esej se završava sugestijom da je model sablasnog „koautor- stva" moguće nazreti u rukopisima Volasovog poslednjeg romana Bledi kralj.
More...
Danas sam primio mejl u kom me obaveštavaju da moj esej „Šta je, dovraga, voda?" nije prihvaćen za objavljivanje u zborniku. Pomalo sam razočaran, ali ne mnogo iznenađen, uzimajući u obzir kalibar drugih radova koji su bili predstavljeni na konferenciji "Work in Process" prošlog septembra. Bila je ogromna čast što sam bio odabran da predstavim svoj rad na toj konferenciji i tim povodom otputovao u Belgiju, tako da je to bilo jedno nezaboravno iskustvo. Obilazak prelepog grada i upoznavanje sa nekim od sjajnih naučnika učinili su da to putovanje bude jedinstvena avantura.
More...
Nekoliko dana po našem povratku iz, kako se donedavno smatralo, buduće države Palestine, a što je danas najveći zatvor na svetu (Gaza) i najveća čekaonica na svetu (Zapadna obala), usnio sam jedan san.
More...
Trostruko ponavljanje reči „Shantih" čudan je način da se završi poema koja je imala ambiciozne namere da reformiše sopstveni jezik. Kakav god da je njen „engleski ekvivalent", za većinu nas one su besmislene. Ako znamo da je i Hijeronimo koristio neobične jezike kako bi sakrio svoje prave namere, možemo pretpostaviti da ni sanskrit nije trebalo da bude lako razumljiv. Možda je njegovo površinsko značenje upravo da prevazilazi ono što bismo uobičajeno pomislili i rekli. Može biti da je njegovo dublje značenje strogo su- protstavljeno našem ustaljenom načinu mišljenja.
More...
U pripoveci Oskara Vajlda, Džerald, pripovedač, vidi da je njegov prijatelj lord Merčinson strašno zbunjen i nervozan, pa ga moli da sa njim podeli svoj teret. Merčinson mu napokon poverava da se zaljubio u misterioznu ledi Alroj, čiji život je toliko tajnovit da svaki njen pokret deluje oprezno, a svaka reč koju izgovori zaverenički. Fasciniran, odlučuje da se oženi njeme. Ali na dan planirane prosidbe vidi je na ulici „pod teškim velom", kako hoda ka pansionu, u koji ulazi sopstvenim ključem.
More...
Dosad smo razmatrali organizaciju književne povijesti: odabir, povezivanje, strukturiranje, tumačenje i predstavljanje podataka. Autorski se radovi ponajprije moraju grupirati. Polje se ne može organizirati niti njegov sadržaj razumjeti dok se postojeće mnoštvo zasebnih entiteta ne smanji klasifikacijom. Nakon grupiranja djela u polju književni povjesničar odabire kako će predstaviti rezultate. Naveo sam da književne povijesti preuzimaju jedan od dva glavna oblika: enciklopedijski ili pripovjedni. Također sam ukazao na konceptualnu književnu povijest kao podvrstu pripovjedne. U toj podvrsti povijesno se polje objedinjuje na temelju nekog koncepta (ili sustava koncepata) koji djela navodno ilustriraju. Mnoge takve književne povijesti prate zgode koncepta, mijenu njegova karaktera ili njegovu recepciju tijekom vremena.
More...
Četrdeset godina nakon djela Zar je to čovek, Primo Levi nam ponovo govori o problemima koji ga opsjedaju otkad je doživio užasno iskustvo tamo pohranjeno. Četrdeset godina je mnogo, a Levi nikad nije prestao da razmišlja, da čita, da poredi. Žan Ameri, još jedan preživjeli, kome je posvećeno jedno poglavlje u ovoj knjizi, i s kim je autor imao očigledno nelagodan odnos, prozvao ga je „oprostljivi".
More...
Jednom prilikom, tokom intervjua, Levi je izjavio, kako, da nije bilo Aušvica, on verovatno ne bi bio uspešan pisac. Dosta vremena je javno odbacivao ideju da se izjasni kao pisac, i dugo vremena je o sebi govorio u negativnom kontekstu, pisac, ne-pisac. Tokom jednog javnog događaja, prilikom promocije svoje knjige 1976. godine, Levi je na sledeći način objasnio svoju književnu vokaciju: „Nije mi namera da tvrdim kako je za pisanje knjige neophodno da budete 'ne-pisac', samo kažem da sam ja dostigao taj status, a da ga nisam odabrao. Ja sam hemičar. Postao sam pisac zato što sam uhvaćen kao partizan, a završio sam u Logoru kao Jevrej" (str. 1202, tom I). Godine 1954, u pismu Pjeru Kalamandreiju, Levi je sebe nazvao piscem „prilike".
More...
Ubeđen sam, i teško će me neko razuveriti, da se 1986. godine, uz pojavu knjige eseja Potonuli ispaseni Prima Levija, čovek morao naslušati onih koji su se pitali, pa dobro, čemu opet ovo? Ta je godina bila četrdesetak proteklih godina daleko od debitantskog dela ovog autora, Ako je to čovek, koje je razrađivalo apsolutno istu tematiku - fenomen nacističkih koncentracionih logora.
More...
Ako ne sada, kada? (1982) jedino je delo Prima Levija koje je žanrovski određeno kao roman. Reč je o istorijskoj fikciji, smeštenoj u period između 1943. i 1945. godine, u kojoj grupa odmetnutih Aškenaza prelazi dug put od Rusije do Italije, pružajući gerilski otpor nacistima. Radnja započinje u blizini sela Valuec, u Rusiji, razgovorom između sajdžije Mendela i introvertnog mladića Leonida, begunca iz logora u Smolensku.
More...
Tamno skeniranje (A Scanner Darkly) jedan je od najpoznatijih romana Filipa K. Dika, ali i jedan od onih graničnih. Napisan 1973. i neobjavljen do 1977, on predstavlja most između njegovih romana iz središnjeg dela karijere, pisanih nesumnjivo u žanru naučne fantastike, poput Čoveka u visokom dvorcu (The Man in the High Castle) i Da li androidi sanjaju elektronske ovce? (Do Androids Dream of Electric Sheep?), i poznih radova u kojima je, očigledno, napustio taj žanr.
More...