Gde sada? Ko sada? Kada sada?
Pišući o postupcima koje autor može da upotrebi u nastojanju da svoj izmišljeni, prozni svet nametne čitaocima, odnosno da na neki način primora čitaoce da u taj svet poveruju, Vejn But u svojoj Retorici proze posebno pažljivo analizira roman Tristram Sendi Lorensa Sterna. Odbacujući primedbe pojedinih kritičara prema kojima Sternov roman jeste fragmentaran, nedovršen, vremenski ispreturan i isprekidan niz narativnih jedinica te mu otuda nedostaju jedinstvo i celovitost i ne može se drugačije opisati do kao “‘luda’, ‘puko čudačka’, ‘papazjanija svaštica’” (But, 1976: 245), But tvrdi da pažljivo oblikovan “glas”, odnosno lik pripovedača u Sternovom romanu stvara čvrstu osnovu na kojoj onda počiva i integritet fikcionalnog sveta Tristrama Sendija. […]
More...