We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Toliko, više od tri miliona osoba dakle, pogine u Sjedinjenim Državama tako što padne s prozora. To Vučić kaže ovako: „U SAD na svakih deset sekundi pogine jedan perač prozora“. Što znači da ih 8.640 pogine na dan i 3.153.600 za godinu. I za državu od preko 300 miliona žitelja, 3 miliona stradalih na prozorima je previše. Vučić je potegao hiperbolu, reći će dobronamerni čitalac, hteo je da kaže da se nesreće događaju (u Sjedinjenim Državama rekli bi – shit happens, naročito kad se peru prozori). Ali, zašto je potrebno da pogine preko tri miliona perača prozora da bi se smrt dvojice radnika predstavila kao događaj na koji ne treba obratiti previše pažnje jer zaista – nesreće se događaju?
More...
Kako pišu dnevni list Danas i portal Insajder, Apelacioni sud u Beogradu je potvrdio presudu Višeg suda po kojoj su Vesna Pešić i urednice portala Peščanik proglašene krivima za povredu časti i ugleda ministra policije. U čemu se sastoji ova povreda? Navodno, u tvrdnjama koje je u tekstu „Dosoljavanje“ iznela Vesna Pešić, da je „glupost ministra policije nenadmašiva i nepredvidiva“, te da je ovom ministru „dodeljena uloga da ispadne najgluplji“. Ostavimo sada po strani domaće i evropske zakone i sudsku praksu koji nalažu da nosioci javnih funkcija moraju biti tolerantniji na kritička mišljenja, čak i kada se ona služe jakim i bombastičnim izrazima – time su se bavili i svakako će se tek baviti pravnici stručni za ova pitanja. Osvrnimo se umesto toga na rečenicu iz obrazloženja presude, u kojoj se kaže da tvrdnje koje u svom tekstu iznosi Pešić „ne doprinose javnoj raspravi i nisu usmerene na rešenje problema.“
More...
U združenoj akciji pranja građevinskih investitora, predsednik države i predsednica vlade su u odvojenim, a ipak sinhronizovanim nastupima pevali istu pesmu: ko zida taj i gine (neopravdano od „babine“ ruke, ali opravdano od nemara poslodavca), ko radi taj i greši, ko zine taj i laže. Pesmu je desetak dana ranije najavio gradonačelnik Beograda kada je izjavu o pogibiji radnika koji je rukama pokušavao da zadrži potporni zid započeo rečima „Beograd jeste grad kranova i jedno veliko gradilište i tome se svi radujemo“. A kad vođe države i njenog glavnog grada krenu da se utrkuju ko će kreativnije da opere institucionalnu zapuštenost i razulareno bezakonje, onda nije čudno što je predsednik države našu zastrašujuću seriju pogibija na radnim mestima pravdao „podatkom“ da u Americi na svakih deset sekundi pogine po jedan perač prozora. Narednog dana se izvinio gledaocima što je „ispao glup“ i pravdao se umorom (pa neće valjda da se pravda zlom namerom?) ali nije objasnio čime su uzrokovani svi drugi „podaci“ kojima redovno zasipa javnost: da je čeri paradajz nastao mutacijom gena jedne odvratne životinje (a Simka čokolade se prave od lešnika i krave?) ili da je on na izborima osvojio najviše glasova u novijoj istoriji ili da smo (u bilo čemu pozitivnom) u vrhu (bilo koje) rangliste ili…
More...
Bračni život, to je u prinicipu isterivanje trivijalne rutine, ali može da bude i gadna, zamršena stvar. Tipičan je primer mlakonje koji se svakome sklanja sa senke, ali se ohrabren mrakom, pred moguća noćna šaputanja na jastuku, hvali onoj koju više ničim ne može da impresionira: „Slušaj, danas sam tako odbrusio šefu, da su mi svi čestitali, bravo Mile, svaka čast, tako su rekli“. Mile ili Siniša, svejedno. Porodične razmirice lordmera Beograda Siniše Malog njegova su lična stvar. Uglavnom. Sve dok gradonačelnik, u gorljivoj čežnji da bar pred ženom izađe iz guste i mračne senke svog antiharizmatičnog šefa, ne izusti rečenicu od koje bi normalni stvor izumro od sramote: „Slušaj, draga dušo moja, ja sam onaj koji je poslao razbojnike da ruše Savamalu. Nema šale sa mnom ovakvim!“
More...
Narativ sudije Slobodana Keranovića u parnici Nebojše Stefanovića protiv NIN-a i novinarke Sandre Petrušić je sudska presuda baš onako i onoliko koliko je Stefanovićeva „Nova uloga strategijskog menadžmenta u upravljanju lokalnom samoupravom (primer grada Beograda)” odbranjena na Megatrendu – doktorska disertacija. Liči na presudu, ima broj, izrekao ju je sudija, ima i dispozitiv kojim se (kako je bilo očekivano) odlučno usvaja Stefanovićev tužbeni zahtev, obrazloženje se proteglo na preko dvadeset strana. Liči, ali nije. Isto kao što je Stefanovićevo pisanije fingirani doktorat, Keranovićevo je fingirana presuda. Teško je reći koji je od ova dva teksta društveno opasniji. Da li je to univerzitetsko priznanje (ma kakav da je univerzitet) da je jedan prepisan, prepričan i otužno nenaučan spis – ipak doktorat ili je to sudsko izlaženje u susret aktuelnom političkom moćniku, koje je predstavljeno kao sudska presuda i – kao takvo – podržano trećom državnom vlašću (ma kakva da je država)?
More...
Samo dan posle besmislene odluke suda da kazni nedeljnik NIN zbog narušavanja ugleda Nebojše Stefanovića u ulozi ministra policije, on je izgovorio da je važno da svaka zemlja pokaže „da joj je zakon važniji od politike“ – i ostao živ. Naravno, reći će on i da – „presuda NIN-u pokazuje da sam govorio istinu“. Ni manje ni više, presuda suda bez integriteta potvrda je istine. Nama ostaje da se pitamo da li visoki funkcioneri ove države zaista veruju u to što govore ili nas prave magarcima. Naravno, ne valja ni jedno ni drugo, a zapravo je teško reći i šta je gore od ta dva. Kao da je Božić Bata odlučio da na prelazu 2016. u 2017. donese pregršt poklona čelnicima iz redova SNS-a. Prvo je komisija Fakulteta organizacionih nauka poklonila doktorat Siniši Malom, utvrdivši na idiotski način da nije reč o plagijatu (kažu, Beogradski univerzitet ne poznaje instituciju kompjuterskog programa za otkrivanje plagijata), a onda je i sud Stefanoviću u ulozi ministra policije poklonio „istinu“. O tome smo ovde već pisali, ali hajde da ponovimo. Sudija kaže da ne zna ko je rušio u Savamali, ali pouzdano – i krajnje nelogično – zna da to nije bio Stefanović (da li u ulozi ministra policije ili ne, sudu je svejedno). A sud to ne zna jer policija to nije utvrdila.
More...
„Ako vlast stalno laže, posledica nije da verujemo lažima, već da niko više ne veruje ni u šta. Vlast koja laže, te laži neprestano gomila i zato mora stalno iznova da piše svoju istoriju… Narod koji ne može više nikome i ničemu da veruje, ne može ni da odlučuje. Tako mu se uskraćuje sposobnost za bilo kakvu akciju, a naročito sposobnost da misli i da prosuđuje. Sa takvim narodom možete da radite šta hoćete.“ Ove reči napisala je hrabra i mudra Hana Arent. One su, nažalost, primenjive ovde i danas. Verujem da neće biti i primenjene. Verujem da nećemo dozvoliti da budemo narod sa kojim ova vlast može da radi šta hoće, čak i kad arogantno laže, nasilničkim govorima.
More...
Predsednik Vlade (uskoro i države) najavio je, a pres-služba Vlade kao najnormalniju vest prenela da će tokom maja biti održan tender za izgradnju „novog simbola glavnog grada – Kule Beograd“ i da će izgradnja početi u oktobru. Da je reč o državnoj investiciji, tender bi bio obavezan i sprovodio bi se po pravilima Zakona o javnim nabavkama. Neinformisani čitalac bi pomislio da je upravo to ovde slučaj, ali nije. Radove na području Beograda na vodi sprovodi istoimeno preduzeće u kojem je država Srbija, nakon ulaganja oslobođenog zemljišta, vrednih objekata i svakovrsnog povlašćivanja (ubranizam, eksproprijacija, direktno angažovanje najviših predstavnika vlasti) dobila blizu trećine udela (tačnije 32%), dok je ostatak pripao partneru Eagle Hills, na osnovu uloga od 150 miliona dolara i još tolikog zajma.
More...
Mnogo je događaja i ljudi u proteklih pet godina koji bi mogli biti paradigma ove vlasti. Pa ipak, Savamala je možda najbolji kandidat za to. Po onome šta se desilo i po onome šta se posle nije desilo. Šta se desilo u Savamali i šta se posle nije desilo je kao lex specialis Marfijevog zakona: desilo se sve ono što nije smelo da se desi i nije se desilo ništa od onoga što se moralo desiti. A desilo se da su neki, nama još uvek nepoznati ljudi, lišavali slobode i pokretne i nepokretne imovine neke druge ljude. I nije se desilo da policija i tužilaštvo istraže i procesuiraju taj događaj. Jedini koji je nešto uradio je ministar policije. Ali ne ono što se od njega očekivalo. Nego ono što se nije očekivalo. Naime, tužio je sudu jedan nedeljnik i jedan portal. Prvi pod optužbom da ga proglašava za mozak operacije Savamala, drugi pod optužbom da ga proglašava za najglupljeg u toj aferi. (Začudo, nije podnosio tužbe kada su objavljivani tekstovi o tome da je plagirao doktorat, tada je samo obaran sajt.)
More...
Baš se zanimljive stvari dešavaju u Višem sudu u Beogradu, gde se po tužbi ministra policije Nebojše Stefanovića vodi parnica protiv sociološkinje Vesne Pešić i urednica Peščanika – Svetlane Lukić i Svetlane Vuković. One su objavile sporni tekst Vesne Pešić, u kojem ona, nezadovoljna time što policija očito odbija da reši slučaj Savamala (takvo stanje je i danas, 11 meseci od “fantomskog” rušenja), navodi da je “jedino glupost ministra policije Nebojše Stefanovića nenadmašna i nepredvidiva” i da “do sada nismo otkrili zašto je baš njemu dodeljena uloga da ispadne najgluplji”. Pešić je citirajuću Stefanovića navela da je “izjavio da je ‘spin’ to što je glavna vest u Srbiji rušenje tri nelegalna objekta u Savamali. Baš samo tri objekta”. Tekst je objavljen 14. maja na Peščaniku pod naslovom “Dosoljavanje” , a Stefanović je tužbu podneo u septembru, jer mu je zasmetalo to što je Pešić “maliciozno i netačno prenela izjavu tužioca povodom nelegalnog rušenja objekata u Hercegovačkoj ulici”, koju je dao za RTS . Stefanović tužbom traži 200.000 dinara na ime povrede ugleda i časti.
More...
Inicijativa NDBG je poslednjih dana i nedelja opet u centru pažnje domaće javnosti. Redovne akcije ispred gradske skuštine, u kojima se gradonačelnik Beograda poziva na odgovornost za gruba kršenja zakona i civilizacijskih vrednosti, usledile su nakon još jednog impozantnog skupa organizovanog u njihovoj režiji. Naime, samo dva dana nakon intervjua Marije Mali KRIK-u, Inicijativa je organizovala sedmi po redu protest u centru Beograda. Prema rečima organizatora, u državi u kojoj vlada nepravda, Dan državnosti obeležava se na ulici, a ne na prijemima. Kao i ranije, Inicijativa se oslonila na spremnost građanki i građana da aktivno učestvuju u procesu organizovanja i realizovanja protesta – putem deljenja sadržaja na društvenim mrežama, štampanja i lepljenja plakata po zgradama, samoinicijativnim obaveštavanjem prijatelja i poznanika, doniranjem novca i, najvažnije, sopstvenim prisustvom. Procene govore da je bilo između 7 i 10 hiljada ljudi, a na poslednjih nekoliko okupljanja broj demonstranata je išao i do 20 hiljada. Osim odlučnosti da, uprkos pretnjama, prisluškivanjima, prijavama i medijskoj blokadi, istraje u zahtevima, NDBG još jednom dokazuje da je društvena snaga koja je u stanju da, bez postojanja infrastrukture karakteristične za stranke na vlasti i bez ozbiljnih finansijskih resursa, mobilizuje hiljade građana za samo 48 sati.
More...
Policijski službenik Goran Stamenković je zbog nezakonitog postupanja tokom rušenja Savamale kažnjen ispod zakonskog minimuma, iako je prema odluci suda došlo do teške povrede prava tri građanina i štete od preko 1,5 miliona dinara. Tako su ispunjeni uslovi da policajac Stamenković ne dobije otkaz i da praktično ne snosi nikakvu odgovornost. Trenutni bilans pravde za rušenje Savamale je 3.000 dinara, koliko je „Goranče” morao da plati sudske troškove. Šef smene dežurne službe policije Stamenković je po naređenju još uvek neidentifikovanog „vrha policije” postupao suprotno zakonu tokom rušenja Savamale i nije sprečio ugrožavanje bezbednosti građana i njihove imovine. Uslovno je kažnjen zatvorom zbog nesavesnog rada u službi u trajanju od pet meseci. Kazna se neće izvršiti ako Stamenković u sledeće dve godine ne izvrši novo krivično delo. Međutim, uslovna osuda nije trebalo da spreči Ministarstvo unutrašnjih poslova da pokrene disciplinski postupak protiv Stamenkovića (pogledajte odgovor MUP-a na pitanje o tome).
More...
Od ukupno 3,3 milijarde dinara, približno 30 miliona evra, koliko je država potrošila na eksproprijaciju objekata u okviru izgradnje Beograda na vodi, većina je izdvojena za zgrade kompanija Simpo i Iskra. Obe zgrade se nalaze između autobuske stanice u Karađorđevoj ulici i Geozavoda u Hercegovačkoj ulici u Beogradu. Najveći proizvođač nameštaja u Srbiji je na ovom mestu još osamdesetih godina prošlog veka izgradio reprezentativni izložbeni salon, a tik uz njega, sa prepoznatljivom staklenom fasadom, pripijen je poslovni objekat Iskre, nekadašnjeg slovenačkog giganta jugoslovenske elektronske industrije. Oba zdanja su od prošle godine u vlasništvu srpsko-arapske kompanije Beograd navodi. U Ugovoru o zajedničkom ulaganju u projekat Beograd na vodi koji su u aprilu 2015. godine potpisali Republika Srbija i privatna firma iz Emirata Belgrade Waterfront, ove dve zgrade se navode kao investicija Republike Srbije u zajedničku firmu Beograd na vodi. U Ugovoru piše i da zgrade imaju po 1.200 kvadrata, kako se navodi i u dokumentima katastra.
More...
U ponedeljak je na sajtu KRIK-a objavljen intervju sa bivšom suprugom gradonačelnika Beograda, Marijom Mali. U tom intervjuu Marija Mali je iznela ozbiljne optužbe na račun svog bivšeg supruga, uključujući i to da je on organizovao rušenje u Savamali u noći izbora 2016. godine. Međutim, ukoliko ne pratite društvene mreže, N1 televiziju, ili ne čitate Danas, mogli ste da ostanete bez te informacije. Javni servis, naše pravo da znamo sve, smatrao je da ovo ne treba da znamo. Nije velika tajna šta se desilo. Mediji su čekali reakciju predsednika Vlade Aleksandra Vučića.
More...
Inicijativa Ne da(vi)mo Beograd pozvala je građane na novi protest za odbranu javnog interesa, odgovornosti i solidarnosti, u utorak 25. aprila, a povodom godinu dana od rušenja u Savamali. Pre tačno godinu dana grupa kriminalaca porušila je objekte u Savamali koji su se nalazili na putu Beograda na vodi, projekta na čiju smo ekonomsku i urbanističku štetnost ukazivali godinama. Tom prilikom ljudi sa fantomkama lišili su slobode čuvare objekata i slučajne prolaznike koji su se zatekli u Hercegovačkoj i obližnjim ulicama. Ova organizovana grupa kriminalaca je u vršenju niza krivičnih dela imala punu podršku policije, koja se oglušila o pozive građana u pomoć. Gradska vlast nije ostala nema, naprotiv – ona se ekspresno potrudila da sakrije sve tragove zločina, uklonivši šut sa „lica mesta“, a zatim je mesecima glasno negirala da se bilo kakvo kršenje zakona uopšte i desilo. U proteklih godinu dana tužilaštvo nije učinilo ništa da fantomima iz Hercegovačke skine maske i posedne ih na optuženičku klupu. Nije pokrenut ni disciplinski, a potom i krivični postupak protiv odgovornih u policiji za savezništvo sa kriminalcima koji su rušili toga dana, iako je Kancelarija Zaštitnika građana dokazala tu spregu nakon sprovođenja kontrole rada policije. I što je najvažnije, tužilaštvo nije učinilo ništa da naredbodavce identifikuje i krivično ih goni.
More...
Još u oktobru 2015. godine, u svojoj Drugoj deklaraciji koja se bavi Beogradom na vodi,Akademija arhitekture Srbije uputila je 7 pitanja stručnoj i širokoj javnosti, predstavnicima lokalne samouprave Beograda i vlastima Republike Srbije. Od tada je prošlo skoro godinu dana, a da ni na jedno od ovih pitanja nije dat nikakav odgovor iako je bilo prilika. Na brojnim javnim nastupima glavnih zagovarača ove poslovne avanture,premijera i gradonačelnika, ponavljane su tvrdnje, brojke i računice koje jednostavno neodgovaraju Ugovoru o ulaganju u projekat Beograd na vodi. Ova pitanja još jednom su dobila na aktuelnosti nakon gostovanja gradonačelnika Siniše Malog u emisiji Insajder emitovanoj 20. septembra 2016. godine.
More...
U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome da li će Aleksandar Vučić uspeti da zataška jednu od najvećih afera od dolaska Srpske napredne stranke na vlast. Reč je o rušenju zgrada u delu Beograda koji se zove Savamala, a koje su izveli ljudi pod fantomkama u noći između 24. i 25. aprila. Oni su maltretirali i vezivali građane, a policija se nije odazvala na pozive za pomoć. Sagovornici su bili Vesna Rakić Vodinelić, profesorka prava iz Beograda, i Radomir Lazović, aktivista inicijative Ne da(vi)mo Beograd koja organizuje proteste zbog rušenja u Savamali. Bilo je reči o tome zašto je Vučić kao krivce za rušenje označio najviše rukovodstvo Beograda, a potom počeo da minimizira značaj afere govoreći da se radi o rušenju tri bespravno podignute barake, da li je gradonačelnik Siniša Mali pošteđen zato što ima neke adute protiv Vučića, zašto Tužilaštvo ne može da odmakne od predistražne faze, zašto Vučić tvrdi da oni koji protestuju zbog Savamale žele da ruše njega, o prisluškivanju aktivista inicijative Ne da(vi)mo Beograd, kako se šire laži da proteste finansiraju strane sile, kao i o tome zbog čega Evropska unija uposlednjem izveštaju o napretku Srbije u evrointegracijama nije pomenula aferu Savamala.
More...
Gradonačelnik Beograda, bugarski veleposednik , i mecena prvog srpskog pingvinarijuma Siniša Mali nakon poslednje akcije Inicijative “Ne da(vi)mo Beograd” obrazložio je svoju rešenost da nastavi da obavlja funkciju gradonačelnika sledećim rečima: “Verujem da većina građana podržava politiku investicija, novih radnih mesta, i smanjenja deficita.” I ovom prilikom stiče se utisak da naši najviši javni dužnosnici reč investicije izgovaraju kao da za njih sama ta reč ima izvesna magijska svojstva. Iz nje, bez potrebe za daljim objašnjavanjem, izviru nova radna mesta, smanjenje deficita, i uopšte “bolja budućnost“. Značaj sa kojim govornik izgovora investicije sugeriše da je svaka dalja rasprava o njihovom poreklu i namenama nepotrebna i neprilična. Kako je sam premijer u tehničkom mandatu Aleksandar Vučić nedavno objasnio u slučaju šikaniranja radnika Jure u Leskovcu, investicije su plašljive pa bi postavljanje pitanja moglo da ih otera, a sa njima i sve one lepe stvari koje nam sigurno stižu do kraja ove godine,najkasnije 2017. godine, ali sigurno 2020. godine. U svakom slučaju, taj je zlatni period, takoreći, već na horizontu, pa će dobar radnik moći valjda još toliko da stisne bešiku.
More...
Ima – ko se seća – jedan skeč u „Letećem cirkusu Montija Pajtona“: zove se „Odbrana od napada bananom“. Dakle, pojavljuje se čovek sa bananom u ruci; spiker kaže da obratimo pažnju; na čoveka pada teg od pet tona. Drugi pokušaj: čovek napada bananom, a napadnuti ga ubija iz velikog revolvera. Incident koji se u ponedeljak ujutro desio ispred Starog dvora, Skupštine grada Beograda, neodoljivo podseća na Leteći cirkus, što nije prvi put u nas. Nepoznati počinilac (iskopaće njega Stefanović dr Nebojša) „pokušao je atentat“ na gradonačelnika Sinišu Malog – rolnom toalet-papira, zamislite!
More...