Author(s): Sadudin Musabegović / Language(s): Bosnian
Issue: 01+02/2001
Da li je to ciljana namjera ili stalna potreba za oneobičavanjem, koja nije, uzgred budi rečeno, strana stvaralačkom porivu Boška Kućanskog, da jubilej svoje primordijalne istorije, sedamdesetogodišnjicu svoje biološke biografije, obilježi retrospektivom u kojoj dominantnu ulogu igra i glavnu riječ vodi ne kiparstvo, koje mu je pribavilo auru i međunarodnu reputaciju autohtonog i samosvjesnog likovnog stvaraoca, nego slikarstvo, koje je, kao dio intime što se skriva i čuva, prije svega, samo za sebe, uglavnom čamilo, daleko od očiju javnosti, u zapretenim njegovim ateljerskim prostorima ili škrinjama. Izložba, koju mu je 1968. godine otvorio u Umjetničkom paviljonu u Sarajevu Mak Dizdar, a 11a kojoj je Kućanski izložio, pored skulptura, i jedan broj svojih slika, inspiriranih srednjevjekovnom bosanskohercegovačkom plastikom - stećcima, kao i izložba u Olimpijskom muzeju 1986. godine, koju mu je otvorio Hakija Kulenović, na kojoj je također, pored skulptura izložio i jedan ciklus svojih slika, samo su izuzeci koji potvrđuju pravilo.
More...