We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu sa svojim ovlašćenjima iz člana 18 Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (u daljem tekstu: Statut Međunarodnog suda), optužuje: Vojislava Šešelja za zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja, kako sledi: …
More...
Početak suđenja Vojislavu Šešelju u Haškom tribunalu (7. novembar 2007), u većini medija u Srbiji najavljivan je i iščekivan pre svega kao prvorazredni medijski događaj, spektakl, odličan performans u kome glavnu ulogu ima 'naš čovek" , uz to pravnik, i koji će, sasvim izvesno, uspešno da "privede pravdi" haške tužitelje. Šešelj je optužen za zločine nad Muslimanima i Hrvatima u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH 1991-93, koji su počinjeni u okviru "zajedničkog zločinačkog poduhvata" čiji je cilj bilo trajno uklanjanje nesrba i stvaranje proširene srpske države. Adrenalin Šešelja, oslobođen nakon 4,5 godina iščekivanja suđenja i potom usmeren koliko na hašku sudnicu, toliko i na srpsku javnost, naišao je, sa retkim izuzecima, na dobrodošlicu medija u Srbiji koji su se (posebno tabloidi) nadmetali u variranju Šešeljevih "dosetki" i divljenju njegovoj "retorici". Suđenje Šešelju jeste, po svojoj prirodi, veliki medijski događaj i nije nerazumljivo što mu je dat veliki publicitet, ili što je na samom početku tog suđenja drugi program RTS-a bio najgledaniji (čak gledaniji od rialiti šoa "Veliki brat"), što su svi mediji zabeležili. Obaveza medija jeste da informiše javnost, ali je problem u tome što je izveštaje sa suđenja Šešelju, veliki deo štampe u Srbiji prenosila ili "ravno", bez objašnjenja i ograda od kvalifikacija koje je on iznosio na suđenju i bez podsećanja na ideologiju optuženog i njegove stranke (SRS), ili senzacionalistički, uz opremanje izveštaja tako da se sugeriše nadmoć Šešelja i inferiornost Tribunala. U domišljanju naslova, tabloidi su često koristili sportsku terminologiju u kojoj je Šešelj, naravno, pobednik.
More...
Suđenje Vojislavu Šešelju je počelo dvodnevnom razmenom uvodnih reči tužiteljke Kristine Dal i optuženog. Ovi višesatni monolozi, čija je funkcija da najave tok procesa, naznače pozicije strana i osvetle njihove strategije, prikazani su naposletku na Drugom programu RTS-a. Prvog dana snimak je pratilo, kažu, pola miliona ljudi, drugog nešto manje od četiri stotine hiljada. Ukoliko su ove procene tačne, biće da je suđenje pred ekrane privuklo četiri puta više građana Srbije nego što je potpisalo zahtev za njegovo direktno prenošenje. Teško je reći koliko su gledaoci zaista bili zakovani za televizore, a gotovo je nemoguće proceniti šta su pri tom mislili, osećali i saznali. Izvesno je, međutim, da je Vojislav Šešelj, osokoljen ovom publikom, nastojao da odgovori njenim očekivanjima. "Ja se obraćam publici u Srbiji", eksplicirao je pred sam početak suđenja. "A Zapad me uopšte ne interesuje. Sa Zapada je kroz vekove samo zlo dolazilo Srbiji."
More...
Naš novinar Jovan Dulović ima dugačku historiju pomaganja Haškom tribunalu i Haškom tužilaštvu u njihovom traganju za istinom o krvavim ratnim godinama u bivšoj Jugoslaviji: Vukovar, Lovas, Zvornik... Prvi kontakt s haškim istražiteljima – na njihovu inicijativu – uspostavljen je još 1992. godine, kad još nitko nije optužen za zločine u Vukovaru i Lovasu (još se ne spominje ni "vukovarska trojka", ni Slobodan Milošević koji će još godinama nakon toga biti "garant mira i stabilnosti na Balkanu"), zahvaljujući izvještajima koje je Dulović pisao s vukovarskog ratišta i tome što se početkom te godine saznalo za strašni masakr 200 hrvatskih ratnih zarobljenika na Ovčari kod Vukovara.
More...
Domaći scenaristi i dramaturzi, dobri đaci uglednih profesora, Filipa Davida, Nebojše Pajkića i Nenada Prokića, imaju jako težak zadatak – kako da napišu nešto bolje i zanimljivije od haške tragikomedije koju tri puta nedeljno možemo gledati na drugom programu RTS-a. Scenario za najbolji šou na televiziji piše grupa talentovanih amatera okupljenih u udruženju koje se zvanično zove “Tužilaštvo Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju”. Istina, izuzetan kvalitet njihovog teksta – to nije neki “spontani” rijaliti-šou, nalik “Velikom bratu”, ne primer, već preskupa, godinama pisana i pripremana produkcija – dolazi do izražaja zahvaljujući i do sada neotkrivenom daru jednog drugog amatera u svetu zabave, Vojislava Šešelja.
More...
In the context of globalization, transnational organized crime is gaining huge proportions, especially in recent years. Trade abundance, poor cooperation, and high levels of poverty lead inevitably to cross-border crime. Drug trafficking is experiencing a huge increase all across Central and Eastern Europe. The present article aims to identify the current situation of this scourge in Romania and other states of the world.
More...
The biggest expectations, concerning an expected response from the state institutions to crimes and political violence, are related to trials. Since the trials, from the very moment when crimes were committed, have been recognized as the only adequate response of the state legal institutions, they have been followed in public with interest and tension. We are all aware of the fact that ending investigations and then raising indictments and holding trials are complicated by the fact that proceedings are being brought against direct perpetrators and commanders who were in power not only at the time when crimes were committed, but have remained powerful even today. After more than six decades since the first trials against defendants for war crimes and crimes against humanity were held before tribunals in Nuremberg and Tokyo, it has become clear that judgements, even when they were perceived as just by the legal professionals as well as by survivors and the public, have not always brought the expected satisfaction. Social expectations related to the work of the International Criminal Tribunal for War Crimes Committed in Former Yugoslavia, established by the UN Security Council in 1993, which is getting closer to the end of its most intensive part of work and starting of a residual mechanism, as well as expectations related to processing war crimes in post-Yugoslav countries, have been realized only partially. Public opinion polls, conducted in 2006, showed that the highest number of citizens preferred war crimes trials, as sanctions for committed crimes, but the courts’ work ranked relatively low. On the scale 1 to 5, the Hague tribunal ranked on average 2.3, while domestic courts ranked 2.5 (Kardov: 119).
More...
Najveća očekivanja, u smislu priželjkivanog odgovora državnih institucija na zločine i političko nasilje, vezana su uz suđenja. Baš zato što su suđenja, od samog trenutka počinjenja zločina, prepoznata kao jedini pravi odgovor institucija pravne države, u javnosti ih se prati sa zanimanjem i nervozom. Svi smo svjesni da okončanje istraga i optuživanje te suđenje otežava činjenica da se postupci vode protiv direktnih počinitelja, ali i zapovjednika koji su često bili moćni ne samo u vrijeme počinjenja zločina, već su ostali vrlo utjecajni i danas.
More...
Prema čl. 402. (3) Zakona o kaznenom postupku, “optuženiku se može suditi u odsutnosti samo ako postoje osobito važni razlozi da mu se sudi, a nije moguće suđenje u stranoj državi ili nije moguće izručenje ili je optuženik u bijegu ili nije dostižan državnim tijelima.” U protivnom, optuženik tijekom trajanja kaznenog postupka u pravilu mora biti prisutan jer je upravo on jedan od glavnih izvora saznanja o činjenicama koje se u postupku utvrđuju te preko njegova iskaza sud može doći do saznanja o tim činjenicama. Stoga bi suđenja u odsutnosti trebala predstavljati iznimnu mogućnost u provođenju kaznenog postupka.
More...
Zločini počinjeni u Vukovaru u razdoblju od početka ratnih sukoba, 26. kolovoza 1991. godine, do pada Vukovara, 18. studenoga 1991. godine, te u mjestima u okolici Vukovara, samo su djelomično istraženi i procesuirani. Unatoč činjenici da je za neka mjesta u okolici Vukovara provedena istraga, da su podignute optužnice, da su neki optuženici proglašeni krivima i osuđeni na bezuvjetne kazne zatvora, mnoga su ubojstva hrvatskih i drugih nesrpskih civila i hrvatskih branitelja, koja su se dogodila nakon okupacije, ostala neistražena i neprocesuirana. Nakon povratka mještana, za vrijeme ili nakon mirne reintegracije, nađene su neke od masovnih grobnica i saznala se sudbina nestalih osoba. Neke od žrtava do danas nisu pronađene, a počinitelji tih ubojstava ostali su neistraženi. Srodnici s pravom očekuju otvaranje istraga o počinjenim zločinima i procesuiranje počinitelja.
More...
Nakon osamostaljenja i međunarodnog priznanja, u jeku oružanog sukoba u kojemu se raspadala bivša Jugoslavija, Republika Hrvatska je (dijelom i zbog pritisaka međunarodne zajednice) preko institucija zakonodavne i sudbene vlasti odlučila dati oprost za određena kaznena djela počinjena u ratu ili u vezi s ratom. Ponajprije se to odnosilo na kazneno djelo oružane pobune. Na taj je način stvoren politički i pravni okvir za poslijeratnu integraciju srpske manjine te ponovno uspostavljanje i normalizaciju uništenih međuetničkih odnosa. Time je Hrvatska pokazala da želi mir unutar svojih granica i učvrstila svoju međunarodnu poziciju.
More...
''Govor mržnje'' u posljednjih dvadesetak godina u hrvatskom je društvu sveprisutan. Narativ diskriminacije, netolerancije i nasilja u pravilu eskalira za vrijeme rata i u tranziciji pa ne čudi što je to bio slučaj i u Hrvatskoj, no izjave poput one ''Srbe na vrbe'' i danas se nažalost dočekuju bez adekvatne društvene reakcije, a katkad i s određenom dozom razumijevanja i simpatiziranja. Tako je primjerice dio javnosti blagonaklono, štoviše kao zabavne, dočekao nedavne medijske istupe Zdravka Mamića i izjave poput: ''Srbin ne može voditi najvažniji resor u Hrvatskoj'' i ''...zamislite da čovjek koji je Srbin… može biti ministar najvažnijeg resora u državi… I onda daš takvu odgovornost čovjeku bez ikakvog iskustva i s takvom hrvatomržnjom''.
More...
U protekla dva desetljeća postojanja i djelovanja, Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (u daljnjem tekstu: MKSJ) je, nema sumnje, premašio sva očekivanja svojih tvoraca. Što, ruku na srce, i nije bilo osobito teško jer tvorci nisu mnogo očekivali od suda koji su stvorili. Zapravo, nisu očekivali ništa. Sumnje da je MKSJ stvoren kao smokvin list koji je trebao pokriti i prikriti sramotu međunarodne zajednice zbog nespremnosti da zaustavi erupciju nasilja na Balkanu, pojavile su se odmah nakon njegova osnivanju u svibnju 1993., ali je trebalo proći gotovo deset godina da ih i ''službeno'' potvrdi osoba koja je, kao tadašnji veleposlanik SAD-a u UN-u, imala direktnu i značajnu ulogu u stvaranju MKSJ-a.
More...
Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću, provela je akcijsko istraživanje sadržaja Dnevnika, središnje informativne emisije, emitiranih na hrvatskoj javnoj televiziji od 15. travnja do 30. travnja 2011. godine nakon nepravomoćne presude generalima Gotovini, Markaču i Čermaku. Analiza koju ćemo u ovom pregledu izložiti nema namjeru zadovoljiti sve znanstvene kriterije, a dobiveni empirijski materijal neće imati značaj za generiranje teorije niti mogućnost generalizacije rezultata. Radi poštivanja nekih od osnovnih epistemoloških kriterija, koji uključuju objektivnost i prikladnost podataka za mjerenje i kvantifikaciju, izrađena je analitička matrica analize sadržaja.
More...
The Srebrenica genocide committed in July 1995 by the Army of the Republika Srpska is the largest mass crime committed in Europe since the Holocaust in World War II. In their verdicts, the Srebrenica massacre was condemned as a crime of genocide by both the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia and the International Court of Justice in a case concerning the application of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide. During the few days of the massacre after the fall of Srebrenica, which the United Nations Security Council, by its Resolution no. 819 of 16 April 1993 declared a protected zone, more than 8,000 Muslim men and boys were executed, while almost 30,000 women, children and elderly were forcibly expelled in a huge-scale ethnic cleansing campaign. Radovan Karadžić, a former politician who served as the President of Republika Srpska was in March 2019 convicted of genocide, crimes against humanity and war crimes. Earlier, in November 2017, the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia found the wartime commander of the Republika Srpska Army, Ratko Mladić, guilty and sentenced him to life in prison for genocide and crimes against humanity. The European Parliament has adopted several resolutions on Srebrenica. On the occasion of the 20th anniversary of the genocide in Srebrenica, the House of Representatives of the United States Congress unanimously adopted the Resolution on Srebrenica. On the occasion of the 25th anniversary of the Srebrenica genocide, the Unied States Congress adopted a Resolution condemning the genocide and other crimes against Bosniaks committed by Serb forces in Srebrenica in July 1995, and in May 2020 the European Parliament adopted a Resolution on the importance of European remembrance for the future of Europe. This paper will analyze the resolutions of the European Parliament on the Srebrenica commemoration, as well as other international sources on the crime of genocide committed in the UN protected zone in Srebrenica.
More...
In principle, in exceptional circumstances, social or natural, which threaten the normal existence of society, the state may resort to derogatory measures concerning most of human rights, that is their exceptional limitations, much more severe than those acceptable in a period of normalcy. However, the derogating measures must have a single purpose, namely to resolve the crisis situation and return to normalcy, so they must respond to an overriding social need, must be strictly proportionate, the limitation must be duly substantiated and the application must be non-discriminatory.
More...
The objective of the present paper is to conduct an analysis of ways to commit fraud in the online environment, through the phishing method, to identify the fraudulent means used to exploit the fear generated on people by the Covid-19 pandemic, as well as ways to prevent such attacks.
More...
Taking into consideration the fact that the activity with the purpose of ensuring the national security carried out by the Romanian Service of Intelligence, emphasizes serious acts and facts likely to alter the national security values which correspond juridically to terrorism crimes. The Romanian Service of Intelligence, within the framework of its legal attributions and competencies, cooperates with the Public Ministry and with the other enabled institutions of criminal investigation. The cooperation between the Romanian Service of Intelligence and the other enabled institutions of criminal investigation documenting the terrorism crimes, aims at supporting the efforts bashed for fighting and preventing terrorism, a rather clandestine phenomenon whose prerequisites in investigation call for special techniques, that reside mainly within the authority, as the law stipulates, of the state institutions for ensuring the national security.
More...