Mučeništvo i nada u muslimansko-kršćanskom dijalogu
Martyrdom and hope in Muslim-Christian dialogue

Summary/Abstract: Na misi zadušnici 26. svibnja 1996, kad se saznalo da je sedam trapističkih monaha iz Naše Gospe od Atlasa (Notre Dame dʼAtlas) u Tibhirineu u Alžir bilo ubijeno, Jean-Marie Lustiger, kardinal nadbiskup Pariza je primijetio: “Njihova smrt mora biti znak nade da je ljubav jača od mržnje.”1 Monasi, čija je priča privukla pozornost širom svijeta preko filma “Of Gods and Men” (O Bogovima i ljudima), bili su beatificirani od pape Franje kao mučenici zajedno s biskupom Pierrom Claveriem i jedanaest drugih katoličkih žrtava alžirskog građanskog rata. Bili su omiljeni kod svojih muslimanskih susjeda, ali kako se nasilje oko njih povećalo, i kad su pobunjenici počeli posebno ciljati strance, monasima je bilo savjetovano ili da prihvate vojnu zaštitu ili da napuste Alžir. Oni su se opisali kao ptice na grani, između ostajanja i polijetanja, ali je muslimanski susjed zamolio: “Ali mi smo ptice, a vi ste grana. Ako vi odete, mi nemamo kamo ići.”2 Kako se mučeništvo ovih ljudi može smatrati znakom nade, čija je smrt otela selu njegovu duhovnu podršku i alžirskoj Crkvi njezina “pluća”, kako je nadbiskup emeritus Alžira, kardinal Duval, opisao samostan?3 Kršćanski monasi su ubijeni od muslimana; kako može njihovo mučeništvo priopćiti nadu za muslimansko-kršćanski dijalog?

• Details
• Contents