Zašto je hrvatska ljevica zaboravila Miroslava Krležu?
Why is Croatia Left forgotten Miroslav Krleža?

Summary/Abstract: Kako bih tek pokušao skicirati odgovor na ovo, naoko bizarno, pitanje, poći ću od pretpostavke da svi ovdje, uglavnom, znamo što je to hrvatska ljevica i tko je Miroslav Krleža te što znači zaboraviti, premda bismo se o svemu tome mogli sporiti. Ovdje je ključan glagol zaboraviti: lako možemo podleći napasti da nove političke elite SDP–a optužimo da su svjesno odbacile, skupa s enormnom lijevom tradicijom Hrvatske, i djelo Miroslava Krleže, kao njezin svojevrsni (premda ne i posve ortodoksni) simbol. Jer, to bi značilo da su se one doista kadre, bez zebnje, aktivno suočiti, i intelektualno je osvijestiti, čak i s mračnom stranom svoje povijesti. No, njihova je tragedija, ako uopće imaju ikakvu slutnju historijskoga konteksta što su ga naslijedile, to da su pasivne i onda kad su posrijedi konkretne političke mjere i, napose, onda kad treba barem da se naznače obrisi neke društvene filozofije. Ostavimo po strani golema postignuća na području društvenih istraživanja i onoga što se tradicionalno zvalo humaniora: sjetimo se samo pothvata industrijalizacije, između, otprilike 1948. — tj. sukoba sa Staljinom — i 1974. — donošenja novoga Ustava SFRJ — koji je, kad govorimo o Hrvatskoj, zemlju primitivnoga agrara, što ju je Rudolf Bićanić, sa suradnicima, opisao u potresnom svjedočanstvu Kako živi narod (1936., 1939.), preobrazio u srednje razvijeni dio Europe: bila je to istinska modernizacija koje plodove i danas, djelomično, uživamo. Zašto se SDP odriče toga velikog postignuća?

• Details
• Contents