Analiza člana 19 Zakona o radu FBiH u odnosu na Direktivu Vijeća Europske unije 1999/70/EC o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme
Analysis of Article 19 of the Labor Law of FBiH in relation to EU Council Directive 1999/70 / EC of the Framework Agreement on fixed-term work

Author(s): Jasmin Muratagić
Subject(s): Law, Constitution, Jurisprudence, Public Law, Labor relations, EU-Legislation
Published by: Fondacija Centar za javno pravo
Keywords: Public law; right to work; EU; EU legislation; FBiH; law on labour;
Summary/Abstract: Tradicionalno shvatanje ugovora o radu (kao ugovora o radu sklopljenog, u pravilu, na neodređeno vrijeme) doživljava promjene. Praksa u EU i u FBiH pokazala je tendenciju sve češćeg sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, što je posljedica potrebe fleksibilizacije radnih odnosa. Kako je Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju Bosna i Hercegovina deklarativno preuzela obavezu da svoje zakonodavstvo uskladi sa pravnim poretkom EU, tako se Zakonom o radu FBiH, mora predvidjeti okvir za ostvarivanje principa i postizanje ciljeva predviđenih Direktivom. Iako je na prvi pogled zakonodavac FBiH uskladio svoje propise sa Direktivom 1999/70/EC i Okvirnim sporazumom, analizom člana 19 Zakona o radu FBiH, da se zaključiti da zakonodavac FBiH nije uspostavio pravni okvir koji bi onemogućio praksu zloupotrebe ugovora o radu na određeno vrijeme. U tom svijetlu možemo reći da odredbe Zakona o radu FBiH suštinski ne ostvaruju ciljeve i ne uspostavljaju principe predviđene Direktivom i Okvirnim sporazumom o radu. Da bi se član 19 Zakona o radu FBiH, zaista, suštinski uskladio sa ciljevima predviđenim Direktivom neophodno je da njime budu tretirana sljedeća pitanja: 1. Jasno definisani posebni slučajevi i uslovi zaključenja ugovora o radu na određeno vrijeme. Tako bi poslodavac mogao ponuditi ugovor o radu na određeno vrijeme samo u tačno propisanim slučajevima, odnosno za tačno određene vrste posla, što bi u praksi otežalo zloupotrebu ugovora o radu na određeno vrijeme, kratkog trajanja, a za poslove stalnog karaktera. 2. Ograničenje mogućeg broja zaključenja uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme između istog poslodavca i istog zaposlenika za isti posao. Ovakva mjera bi adekvatno spriječila ovaj oblik zloupotrebe. 3. Ponuditi slično rješenje kao u Zakonu o radu Republike Srpske i izmijeniti važeću pravnu fikciju da pri zaključivanju uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, od radnji i ponašanja zaposlenika, zavisi da li se ugovor na određeno vrijeme ima smatrati ugovorom na neodređeno vrijeme. Time bi se onemogućila različita tumačenja konkretne zakonske odredbe, koja u praksi, kao što je pokazano primjerom u poglavlju 5.1, zbog nepoznavanja punog obima prava i obaveza, idu na štetu zaposlenika. 4. Izmijeniti, odnosno produžiti trajanje vremenskog perioda od 15 dana, koji se po tački 7 člana 20 Zakona o radu FBiH ne smatra prekidom ugovora o radu. Time bi se trenutna praksa tzv. „prijave/odjave zaposlenika sa PIO evidnecije“ , na osnovu koje poslodavci izbjegavaju zaključenje ugovora o radu na neodređeno vrijeme i time zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme, znatno umanjila, a u konačnici dokinula.

• Details
• Contents