Narod odlučuje – direktna demokratija u Njemačkoj: pregled kao razmišljanje za Bosnu i Hercegovinu
People decide - direct democracy in Germany: an overview as a reflection for Bosnia and Herzegovina

Author(s): Manfred Dauster
Contributor(s): Dijana Prljić (Translator)
Subject(s): Law, Constitution, Jurisprudence, Constitutional Law, Public Law, Recent History (1900 till today), Government/Political systems
Published by: Fondacija Centar za javno pravo
Keywords: Public law; constitution; history; Germany; BiH; democracy; direct democracy; representative democracy;
Summary/Abstract: U Bosni i Hercegovini donošenje političkih odluka od strane naroda zapravo nikada nije istinski ni bilo tematizirano. Narodna inicijativa ili referendum nikada se nisu niti spominjali, barem ne tako da je to mogao percipirati i neki međunarodni promatrač. Ali to se očito promijenilo. Politički vrh Republike Srpske od 2006. godine uživa u tome da crta scenario političke borbe, u kojem narod treba biti pozvan da odlučuje kao demokratska instanca. Dok se ranije govorilo o plebiscitima za sticanje neovisnosti srpske administrativne jedinice od države Bosne i Hercegovine, pa kako god ta neovisnost bila oblikovana, 2011. godine meta su državne institucije, za koje se na drugim mjestima ne bi nikada ni pomislilo da bi mogle biti predmetom političkih pitanja postavljenih biračima. U posljednje vrijeme naime radi se o Sudu BiH i pridruženom mu Tužilaštvu. Ove institucije izazivaju nezadovoljstvo srpskih entitet-političara, te bi njihovu sudbinu trebalo predati u ruke srpskih birača. O ovoj čudnovatoj situaciji bit će riječi kasnije u tekstu, u poglavlju III. Bez obzira kakav čovjek imao stav o direktnoj demokratiji, u svakom se slučaju preporučuje instrumente direktne demokratije upotrebljavati krajnje oprezno i promišljeno. Ukoliko se to ne učini, a plebiscit degenerira u sredstvo dnevnopolitičke borbe, taj instrument se može vratiti kao bumerang onom ko ga upotrebljava. Dobar primjer za to je Drugo francusko carstvo. Napoleon III, koji je vladao na autoritarno-cezaristički način , je svaki put kada bi izgubio podršku u parlamentu ili kada mu se činilo da ju je izgubio, izlaz tražio tražeći mišljenje birača. Dobitni poeni koje je Napoleon III uspio izvojevati na plebiscitima, učinili su da on zaboravi kakvo je stanje po pitanju prihvaćanja njegove politike općenito. Tako je bio dovoljan samo još jedan poticaj izvana – a u slučaju Napoleona III taj poticaj je bio u vidu njemačko-francuskog rata 1870/1871 - kako bi se iznutra nagrizani autoritarni sistem „Second Empire“ srušio kao kula od karata. Plebisciti mogu biti kao otrov: oni mogu izazvati ovisnost i učiniti slijepim za stvarni život. Situacija u Republici Srpskoj, koja pokazuje autoritarne crte, ima nešto od opisanog. Ako u jednoj zemlji, koja se kao Bosna i Hercegovina nalazi u prelomnoj situaciji i u ustavnopravnom smislu, svirači političkih orgulja zasviraju u registar plebiscita, muzika koja se na taj način proizvede ne mora biti prijatnih tonova. Stoga se isplati tj. dobro bi bilo baciti pogled na ustavnopravne partiture drugih ustavnih sistema. Od njih se može naučiti ponešto o postupanju sa instrumentima neposredne demokratije, mogu se objektivizirati diskusije unutar Bosne i Hercegovine, te postaviti pitanje da li su primijenjeni postupci primjereni. Zato ćemo pobliže osvijetliti direktnu demokratiju u državnoj zajednici Savezne Republike Njemačke. Unaprijed možemo ustvrditi da Njemačka nije pogodno tlo za projekte „na horuk“. Niko u Njemačkoj neće birače pozvati na birališta zbog dnevnopolitičkih diskusija. Također, unaprijed već možemo reći da u Njemačkoj plebisciti nisu polje u kojem su aktivni populisti i demagozi. Ovaj tekst pružit će historijski pregled ustavnopravnog razvoja čiji je rezultat aktuelno stanje (Glavni dio, I). Nakon toga, bit će predstavljena aktuelna ustavnopravna situacija. (Glavni dio, II). Lokalne građanske inicijative / Bürgerbegehren, koje na razini gradova i općina predviđa komunalno ustrojstvo njemačkih zemalja, ovdje neće biti predstavljene, iako su se pokazale dobrima u procesima tvorbe volje na lokalnoj razini. Njihovim predstavljanjem otišli bismo predaleko i prekoračili zadati okvir pukog pregleda stanja. I regulativa iz običnih (pokrajinskih) zakona koja se odnosi na postupke za referendum i narodno izjašnjavanje bit će predstavljena samo u obimu u kojem je to neophodno za bolje razumijevanje. Pri tom će egzemplarno biti prikazane samo neke norme saveznih zemalja. I ovdje je to uslovljeno prostorom koji nam stoji na raspolaganju. U posljednjem poglavlju (Glavni dio III, kao i Završne napomene) će iz perspektive inostranog promatrača biti predstavljena ustavnopravna situacija u Bosni i Hercegovini, tj. bit će propitano koji sadržaji u kojim postupcima mogu biti stavljeni na odlučivanje biračima.

• Details
• Contents