Organizacija i nadležnost upravnih sudova i upravni spor pune jurisdikcije u Bosni i Hercegovini
Organization and Jurisdiction of Administrative Courts and Administrative Disputes of Full Jurisdiction in Bosnia and Herzegovina

Author(s): Predrag Krsmanović
Subject(s): Law, Constitution, Jurisprudence, Constitutional Law, Human Rights and Humanitarian Law, Public Law, EU-Legislation
Published by: Fondacija Centar za javno pravo
Keywords: Public law; judiciary; constitution; Constitutional Court; Administrative Court; organisation; jurisdiction; administrative dispute; BiH; EKLJP; ECHR; human rights;
Summary/Abstract: Iz formalnopravne i uporednopravne perspektive bi se moglo zaključiti da ustrojstvo, nadležnosti i jurisdikcija sudova u BiH uglavnom ne odstupa od upravno-sudskog sistema koji postoji i funkcioniše u zemljama članicama Evropske unije, posebno ako se ima u vidu da taj sistem nije jednoobrazan i uniformisan ni među članicama Unije. Isto bi se moglo reći i za usklađenost procesnih zakona, s tim što bi se određene zamjerke mogle uputiti u pogledu nedovoljne efikasnosti sudova u provođenju zakona povodom obaveze suđenja u razumnom roku po odredbama člana 6 EKLJP. Za ovo su zaslužne procesne odredbe koje nedovoljno, ili nedovoljno jasno, stimulišu sudove na meritorno rješavanje upravnih sporova. Takođe se određene zamjerke procesnom zakonodavstvu mogu uputiti i u pogledu dosljednosti u nepropisivanju (makar i ograničenog) prava na žalbu u upravnom sporu. To je u suprotnosti sa odredbama člana 13 EKLJP, kojom je jasno i izričito propisano da svako ima pravo na djelotvoran (efikasan) pravni lijek. Na tim osnovama se nameće pitanje da li je u Bosni i Hercegovini, u cilju efikasnijeg provođenje zakona, neophodno izvršiti reformu organizacije i nadležnosti sudova koji odlučuju o upravnim sporovima kako bi se napustio sistem redovnih sudova i kako bi se prešlo na sistem specijalizovanih upravnih sudova, sa dvostepenim nivoom odlučivanja. Treba podsjetiti da se u prilog takvoj reformi kao argumenti, između ostalog, navode: veća specijalizacija, brže, potpunije i efikasnije rješavanja upravnih sporova i veća uloga upravnih sudova u razvoju upravnog prava. Suprotno tome, ne iznose se relevantni argumenti (pogotovo ne pravni) u korist sistema upravno-sudske zaštite u okviru redovnih sudova. Iz izloženog se takođe postavlja i pitanje potrebe reforme domaćih procesnih zakona o upravnim sporovima u pogledu širine jurisdikcija sudova, odnosno izmjena i dopuna kojima bi se sudovi jasnijim i eksplicitnijim procesnim ovlaštenjima i obavezama više obavezivali i podsticali da odlučuju u sporu pune jurisdikcije, kako bi se veći broj predmeta okončavao meritorno. S tim u vezi treba razmisliti i o potrebi zakonskih intervencija u odredbe koje se odnose na pitanja održavanja usmene i javne rasprave, posebno u formi izričitog propisivanja usmene rasprave kao pravila ili načela. Takođe treba razmotriti i pitanje usklađenosti domaćeg zakonodavstva sa članom 13 EKLJP, omogućavanjem žalbe kao redovnog pravnog lijeka (makar kao izuzetka), te uvođenjem dvostepenosti u odlučivanju u upravnim sporovima.

• Details
• Contents