Prvostupanjski upravni spor u Republici Hrvatskoj
First-instance administrative dispute in the Republic of Croatia

Author(s): Tamara Bogdanović
Subject(s): Law, Constitution, Jurisprudence, Constitutional Law, Public Law, Evaluation research, EU-Legislation
Published by: Fondacija Centar za javno pravo
Keywords: Public law; judiciary; reform; constitution; Constitutional Court; Republic of Croatia; administrative dispute; civil lawsuit; first-instance; EU standards;
Summary/Abstract: U Zakon o upravnim sporovima koji je na snazi od 1. siječnja 2012. ugrađeni su europski standardi na čiju primjenu se Republika Hrvatska obvezala pristupanjem Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim protokolima, te je davanjem tužiteljima uvodno navedenih prava sadržanih u pravu na pristup sudu, ispunjena svrha reforme prvostupanjskog upravnog spora kao spora pune jurisdikcije. Iskustvo je pokazalo da su mnoge rasprave na prvostupanjskim upravnim sudovima održane i zaključene sukladno članku 37 i 39 Zakona o upravnim sporovima bez da su se tužitelji ili tuženici odazvali pozivu na ročište, a neke su zaključene bez da je tuženik dostavio spis predmeta sukladno ovlasti suda iz članka 32 stavka 4 Zakona o upravnim sporovima. Usko gledano, za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja svrhovito je bilo samo održavanje onih rasprava održanih radi provođenja dokaza koje je sud ocijenio potrebnim provesti, jer su stranke koje su na raspravi samo iznosile svoje stavove mogle navedeno pisano iznijeti kroz sadržaj tužbe i odgovora na tužbu. Međutim, navedena činjenica ne dovodi u pitanje da je već samim davanjem takvih procesnih ovlaštenja strankama ispunjena svrha reforme prvostupanjskog upravnog spora, jer je na sudu da strankama omogući korištenje zakonski dozvoljenih procesnih ovlaštenja, a na strankama je da izaberu aktivan ili pasivan pristup sudjelovanju u prvostupanjskom upravnom sporu kao sporu pune jurisdikcije. Naime, neodržavanje rasprave u svim situacijama u kojima sud ne smatra potrebnim izvoditi nove dokaze, dovelo bi do neispunjavanja prava stranke na javnu raspravu kada to stranka izričito traži, smatrao to sud potrebnim ili ne, kao i na neispunjavanje prava stranke na javnu objavu presude.

• Details
• Contents