Međunarodna i privremena zaštita (azil i supsidijarna zaštita) u Republici Hrvatskoj
International and Temporary Protection (Asylum and Subsidiary Protection) in the Republic of Croatia

Author(s): Tamara Bogdanović
Subject(s): Law, Constitution, Jurisprudence, Constitutional Law, Human Rights and Humanitarian Law, Public Law, EU-Legislation
Published by: Fondacija Centar za javno pravo
Keywords: Public law; constitution; Constitutional Court; asylum; Republic of Croatia; Law on International and Temporary Protection; Subsidiary Protection; human rights; EU legislation;
Summary/Abstract: Pribavljeni statistički podaci neminovno ukazuju da specijalizacija u azilnim predmetima na Upravnom sudu u Zagrebu za sada nije provediva, te se sada ne može predvidjeti da li bi ona u dogledno vrijeme bila provediva, s obzirom na moguće povećanje broja azilnih predmeta na sudu. Prema najnovijim medijskim informacijama u rujnu 2016. iz članica Europske unije, npr. Kraljevine Švedske, Republike Austrije i Savezne Republike Njemačke u Republiku Hrvatsku vraćeno je oko 600 osoba, te nije moguće predvidjeti koliki broj će i ubuduće biti vraćen u Republiku Hrvatsku, govori se i o broju od 3.000 izbjeglica koje će biti vraćene na temelju Dublinskog sporazuma, jer su pri ulasku u Europsku uniju prvo registrirane u Republici Hrvatskoj, a u navedenim zemljama nisu dobile azil. Opće je poznato da već postoji i međunarodna obveza da Republika Hrvatska zbrine dio izbjeglica prema dogovorenim kvotama unutar Europske unije, o kojim finalnim dogovorima još uvijek traju pregovori unutar Europske komisije među svim državama članicama Europske unije. Moje mišljenje je da je i na ovom broju zaprimljenih predmeta vidljiv doprinos i značaj upravnosudske prakse u razvoju i primjeni standarda pravne zaštite u smislu poštivanja načela pristupa sudu i svih elemenata koje ono u sebi sadrži, te primjeni i tumačenju pravnih shvaćanja viših sudova i u Republici Hrvatskoj i u Europskoj uniji. Međutim, svjedoci smo vremena u kojem je europska politika otvorenih vrata za izbjeglice doživjela slom, jer se u posljednjih pet godina većina izbjeglica nije uspjela ni zaposliti, niti integrirati u europsko društvo, te se ni od hrvatskih sudaca koji se bave predmetima azila ne može očekivati da izbjeglicama bude dan status međunarodne ili privremene zaštite zato da bi u Republici Hrvatskoj bili socijalni slučajevi s pravom na smještaj, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i socijalnu skrb. Naime, ne može se tražiti od Republike Hrvatske da osigura bolje materijalne uvjete za izbjeglice od onih materijalnih uvjeta koje osigurava svojim nezaposlenim ili bolesnim građanima. Iz navedenih razloga za očekivati je da se statistika odbijenih tužbi tražitelja azila u skorije vrijeme neće promijeniti, te je prema mome mišljenju potrebno da Europska unija uloži istinski napor i velika novčana sredstva radi stvaranja humanitarnih zona u blizini samih ratnih područja, te da se pronađu mehanizmi zabrane dugotrajnih oružanih sukoba koji se koriste civilima i iscrpljuju i ljudske i ekonomske resurse na područjima na kojima izbijaju. Masovni broj izbjeglica koji se pojavio u ovom stoljeću samo je posljedica globalnog siromaštva i nepostojanja demokracije i šansi za preživljavanje i osobni uspjeh, a koji bi morali biti stvoreni u svim područjima svijeta, ukoliko želimo opstanak europske kulture i uspostavljenih standarda ljudskih prava. Ključ je u obrazovanju, infrastrukturi i nagrađivanju svake vrste rada, a u zabrani iskorištavanja neznanja i fizičkog rada ljudi koji nemaju izbora da bi oni i njihove obitelji preživjeli. Prema mišljenju autorice, pristup rješavanju svakog problema bi trebao biti ne samo da se saniraju posljedice, već da se detektiraju i eliminiraju uzroci, jer je to jedini način za trajno rješenje problema. Slikovito rečeno, sve dok ne ugasimo vulkan, imat ćemo problema od posljedica izlijevanja lave.

• Details
• Contents