CEEOL - Search Result

(Ne)konzistentnost „diferenciranog građanstva“ u Preporukama za promjenu Ustava Federacije BiH

Author(s): Nedim Kulenović / Language(s): Bosnian

U ovom veoma kratkom osvrtu razmotrene su posljedice koje dalja institucionalizacija „diferenciranog građanstva“ ima po prava pripadnika grupe koja se prethodno imenovala kao „Ostali“. Iako nisu provedena dublja teorijska razmatranja samog koncepta „diferenciranog građanstva“, i njegove opravdanosti u bosanskohercegovačkom kontekstu, uočen je značajan stepen nekonzistentnosti u njegovom modeliranju u Preporukama ekspertne grupe. Naime, ovakvo rješenje može rezultirati daljim različitim postupanjem, sada između dvije kategorije „Ostalih“, odnosno pripadnika nacionalnih manjina i etnički neopredijeljenih, a čije je barem pravno opravdanje veoma upitno. Ako je ovo zaista bila namjera Ekspertne grupe takva vrsta sistematskog isključivanja jedne kategorije građana iz participacije u strukturama vlasti FBiH zahtijevala bi naročitu vrstu opravdanja – kako s aspekta prava, tako i političke teorije – a koja ni u Preporukama, ni u Analizi, nije ponuđena. Ukoliko je, međutim, ovo posljedica omaške u formulisanju preporuka, nužno je pristupiti njihovom temeljitom usklađivanju, od definicije Federacije pa na dalje, s obzirom da se ova „greška“ spominje u više od dvadeset preporuka. Mora se na kraju upozoriti da još uvijek postoji teorijsko neslaganje u pogledu izvršenja balansiranja između etničkog i građanskog elementa u ustavnopravnom uređenju BiH. To je rezultiralo različitim institucionalnim modelima, od onog na nivou države i entiteta, do Brčko Distrikta BiH, odnosno Kantona Sarajevo, koji se karakterišu različitim intenzitetom etniziranja prava, odnosno diferenciranja građanstva. Nužno je biti pažljiv kako se u daljim pokušajima pluralizacije postojećih etnokratskih aranžmana na nivou entiteta ne bi prekludirala mogućnost da se naročito u kantonima – koji će sada postojati kao pojedinačne „laboratorije etničkog upravljanja“ – osigura veći spektar prava pripadnicima nacionalnih manjina i etnički neopredijeljenim od onoga što je moguće ostvariti na Federalnom i višim nivoima vlasti.

More...

(Ne)zakonitost imenovanja upravnih odbora javnih ustanova u Tuzlanskom kantonu

Author(s): Ervin Mujkić / Language(s): Bosnian

The focus of this article is the appointment of board members of public institutions in the Tuzla Canton, with emphasis on certain controversial issues that arise in this process, for which could be said, quite reasonably, that they result in a violation of the law. First of them is the appointing of “temporary boards” or “temporary board members”, and the second is the issue of appointing candidates who do not meet the general criteria for appointment to the boards. The author of this analysis points out the illegal practice, indicates its negative effects, and draws attention to the attempt to establish a political and even party control over the resources of public institutions.

More...

Aktualna reforma penzijskog sistema u Federaciji Bosne i Hercegovine: šta donosi novi Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju?

Author(s): Author Not Specified / Language(s): Bosnian

The application of the earlier Pension and Disability Insurance Act caused constant losses that resulted in a high deficit in the Pension and Disability Insurance Institute. This finally raised serious questions about the pension system solvency in FB&H, pension adequacy and regular pension payments. In addition, bad economic and demographic situation, decline in working-age population, emigration of the young working class population etc. are just some of the reasons that also indicated the need for pension system reform in FB&H. This paper deals with the current reform of the pension system in FB&H through the analysis of the recently adopted Pension and Disability Insurance Act and the novelties introduced by it. Special emphasis is given to the provisions containing the elements of unlawful discrimination as well as unconstitutionality. As such, these provisions are contrary to the European and regional trends, the international conventions and to the Constitution of FB&H. As an obvious example of unlawful discrimination the paper particularly stresses the provision denying unmarried partners’ access to the survivor's pension. Also, the provision suspending the pension payments to one group of pensioners represents a violation of the right to property guaranteed by the FB&H Constitution and as such could be used as the basis for initiating a procedure for assessing its constitutionality. The analysis of the disputed provisions of the Pension and Disability Insurance Act points to their discriminatory and unconstitutional character and to the need for their amendment in order for FB&H to follow the European path and comply with the constitutionally accepted obligations with regard to the international conventions.

More...

Aktuelni prijedlog izmjena Izbornog zakona Bosne i Hercegovine

Author(s): Author Not Specified / Language(s): Bosnian

Prije donošenja konačnog suda o predloženim izmjenama, ne smije se previdjeti na nekoliko dodatnih činjenica koje dovode u pitanje održavanje ili legitimitet izbora 2014. Dakle, relevantna je na prvom mjestu gore navedena Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine koja nedvosmisleno dovodi u pitanje održavanje izbora. Zatim je nezaobilazna Odluka Evropskog suda za ljudska prava (Sejdić/Finci), koji je 22. decembra 2009. presudio da određene odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Izbornog zakona Bosne i Hercegovine krše Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. Krši se član 14 (zabrana diskriminacije), član 3 Protokola 1 (pravo na slobodne izbore), te član 1 Protokola 12 (opšta zabrana diskriminacije). Komesar Evropske unije za proširenje Štefan Füle je izjavio tokom posjete Sarajevu, 11. aprila 2013. da Evropska unija i Vijeće Evrope neće priznati izbore 2014. ako se ne izvrši navedena presuda Evropskog suda za ljudska prava. Konačno, situacija u Gradu Mostaru je na isti način bitna. Ustavni Sud Bosne i Hercegovine je ukinuo nekoliko članova Izbornoga zakona Bosne i Hercegovine i Statuta grada Mostara o održavanju izbora u gradu, jer Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine nije u zakonski postavljenom roku izmijenila neustavne odredbe zakona vezano za način biranja vijećnika u Gradu Mostaru. Sjetimo se i situacije sa lokalnim izborima u Srebrenici prošle godine. Kao što se vidi, mnogobrojni su problemi sa Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine. Predlagači, ali mora se priznati, i ostale parlamentarne stranke, umjesto da se bave ključnim pitanjima za izbore u Bosni i Hercegovini, izvršenjem gore navedenih odluka poboljšanjem Izbornog zakona, tehnike izbora, itd. očito pokušavaju staviti izborni proces pod potpunu kontrolu političkih stranaka, mada je i trenutna situacija takva da političke stranke manje-više vode ovaj proces. Poslije Ustava, kao najvažnijeg pravno-političkog akta, Izborni zakon je svakako najvažniji zakon kada je u pitanju društvo u cijelini. Zato izmjene Izbornog zakona zahtjevaju intenzivne konsultacije sa svim učesnicima u procesu. Mnogo je pitanja koja su aktuelna, sem gore navedenih sudskih odluka: treba razgovarati o preporukama koje je Centralna izborna komisija dala o ozborima 2010, izbornim jedinicama, listama, izgledu glasačkih listića, registraciji birača, kampanjama i njihovom finansiranju, promatranju izbora, žalbama i tužbama, međunarodnim standardima, procedurama brojanja glasova i utvrđivanja rezultata, ulozi stranaka i nevladinih organizacija itd. Sve su to pitanja koja zaslužuju pažnju. Bilo bi dobro osigurati i učešće stručnjaka iz Venecijanske komisije i ODIHR-a na takvim raspravama; i što je najbitnije u razgovorima se ne smije zaobilaziti Parlament Bosne i Hercegovine. Jer postoji tendencija da se Parlament Bosne i Hercegovine marginalizira u ovom procesu. U proteklim godinama, proces donošenja odluka se odvijao, umjesto na parlamentarnim debatama i javnim raspravama, iza zatvorenih vrata, bez onih koji su uključeni u upravljanje izborima, stručnjaka ili javnosti. Ovo podriva autoritet Parlamenta Bosne i Hercegovine i kompromituje kvalitet i transparentnost zakonodavnog procesa. Posebno je bitno održati javne rasprave o mogućim izmjenama, uz široke konsultacije javnosti. Tako se i o ovom prijedlogu treba voditi široka rasprava. U popratnom pismu, čitavog seta zakonskih izmjena, sem Izbornog zakona, predlagači navode i da predložene izmjene doprinose jačanju institucionalne efikasnosti. Međutim, ne može se zaključiti da predložene izmjene vode jačanju institucionalne efikasnosti. Ove izmjene isključivo pogoduju političkim strankama i jačanju nihovog uticaja na izborni proces. U svakom slučaju, ako predlagači ostanu kod svojih prijedloga, bilo bi poželjno da se o ovim, kao i o eventualnim drugim prijedlozima izmjena Izbornog zakona održe široke rasprave, jer je to jedini ispravan način da se regulira ovako važna oblast.

More...

Aktuelni prijedlog izmjena Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti u Bosni i Hercegovini

Author(s): Nermin Tipura / Language(s): Bosnian

Osnovna zamjerka Prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti u BiH jeste proceduralne prirode: činjenica da ga je Predstavnički dom usvojio po hitnom postupku i bez rasprave ukazuje na demokratske deficite i na pokušaj da se nova rješenja uvedu bez stvarnog uvida javnosti. U procesu njegovog donošenja, nije bilo nikakvog konsultativnog procesa ni sa organom koji provodi zakon, niti sa stručnom javnošću, akademskom zajednicom, nevladinim sektorom, ili sa građanima. Riječ je o zakonu koji ne zadovoljava proceduralne pretpostavke pravnih akata u pravnodržavnom sistemu. Osnovni praktičan problem predstavlja sastav Komisije – ona će se, prema zakonskim projekcijama, ustanoviti kao Komisija koja je većinski sastavljena od članova Parlamenta. Takvo rješenje uspostavlja aktivne političare, dakle, osobe čiji rad mora biti potvrdgut kontroli, u noseći stup kontrolnog sistema. Riječ je o rješenju koje se ne može opravdati svrhom samog zakona, a koje nema svoj oslonac ni u uporednopravnim rješenjima. Sistem u kojem političari odlučuju o sukobu interesa stvara prostor za zloupotrebe i samovolju pri donošenju odluka, on otvara odlične mogućnosti za međustranačke i unutarstranačke obračune, uspostavlja zakonski okvir psihologiji trgovine realnim utjecajem i kontroli privrednog procesa mehanizmima dnevne politike. Posebno je problematično uspostavljanje pravne praznine do koje može doći usvajanjem ovih izmjena. Centralna izborna komisija bi ostala nadležna za sukob interesa u Federaciji BiH i Brčko Distriktu BiH, iako nije regulirano kako će Centralna izborna komisija izvršavati tu nadležnost. Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije bi morala preuzet uposlenike iz Centralne izborne komisije, koji su do stupanja na snagu ovih izmjena radili na sukobu interesa, a danom stupanja na snagu ovih izmjena prestaju da važe Pravila o vođenju postupka iz oblasti Zakona o sukobu interesa i Pravila o načinu vođenja registra. Problematična je i dalja fragmentacija pravnog i političkog prostora BiH. Republika Srpska je ranije donijela svoj Zakon o rješavanju sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske. U skladu sa tim zakonom, Narodna skupština Republike Srpske obrazuje Komisiju. Centralna izborna komisija bi trebalo da i dalje sprovodi Zakon u Federaciji Bosne i Hercegovine i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine, dok bi se nova komisija, u skladu sa predloženim izmjenama sprovodila zakon na državnom nivou, sve sa potpuno različitim zakonskim rješenjima i organima za provedbu. Nadalje, predložena zakonska rješenja ne osiguravaju siguran pristup relevantnim informacijama. One su neophodne za primjenu zakona, a bez njih bi zakon mogao postati bespredmetan. Trenutno su na djelu neusklađena rješenja i više uzajamno nepovezanih zakona i organa za provedbu zakona. Ako imamo na umu da ranije odluke o sukobu interesa i sankcije protiv nosioca izvršne vlasti, koje je donijela Centralna izborna komisija, nikada nisu izvršene i da niko nikada nije snosio odgovornost za neizvršenje, čini se da i danas veliki broj izabranih zvaničnika, nosioca izvršnih funkcija i savjetnika stoje i u višestrukim sukobima interesa. Predlagači u obrazloženju Zakona obrazlažu da su sankcije za kršenje zakona pooštrene. Takvo obrazlożenje nije tačno. Tačno je samo da je s razlogom ukinuta sankcija koja se odnosi na zabranu kandidiranja na izborima. U obrazloženju se dalje navodi da su sankcije pooštrene jer je data mogućnosti podnošenja prijedloga za razrješenje sa dužnosti i poziva na ostavku. Tačno je da se ovdje radi samo o prijedlogu koji ne obavezuje donosioca odluke da nekoga razriješi dužnosti. Čini se da ovakvo rješenje favorizuje samovolju u odlučivanju. Budući da se radi o zakonu koji prevashodno ima preventivnu funkciju, mora se priznati da sankcije u ovom slučaju nisu glavni problem. Ipak bi svrsishodnije bilo propisati da smjena nastupa po sili zakona kada organ ne izvrši smjenu u određenom roku ili kada funkcionier ne da ostavku, a kršenje zakona se nastavi. O ekonomskim uštedama i međunarodnim standardima, kako to predlagači navode u obrazloženju ne može biti ni govora, one se iz zakonskog prijedloga ne vide. Jedino je međunarodni standard koji je Venecijanska komisija istakla kada je u pitanju sankcija zabrane kandidiranja na izborima uzet u obzir i takve sankcije više neće biti, ako se usvoje izmjene, dok su ostali stavovi Venecijanske komisije, o kojima je u ovom radu već bilo riječi ostali zanemareni. Vrlo je vjerovatno da će pod pretpostavkom usvajanja ovog zakona doći do potpune blokade odlučivanje o sukobu interesa na državnom nivou, Federaciji BiH i Brčko Distriktu i to na jedan duži period. Biti će, naime, potrebno dosta vremena da se uspostavi komisija na državnom nivou i da se popuni pravna praznina u ovoj oblasti u Federaciji BiH i Brčko Distriktu. Potrebno je konačno naglasiti, da svi javni organi, institucije vlasti, parlamenti, centralne banke, državna revizija imaju jedan zajednički cilj i svrhu: moraju služiti javnom interesu. Povjerenje javnosti i građana u integritet izabranih zvaničnika, političara i ministara je conditio sine qua non za vladavinu prava. Navedene slabosti dopuštaju sumnju u doprinosu ovog zakona povjerenju građana u političare i institucije vlasti.

More...

Aluminij d.d. Mostar na isteku mandata Vlade FBiH - Oktobar 2018. godine -

Author(s): Samir Mušović / Language(s): Bosnian

Nije rijetkost da se značajni društveni i privredni problemi, slučajno ili namjerno, lansiraju u javnost usred predizborne kampanje ili u prva 3-4 mjeseca novog mandatnog perioda. Podešavanje objave vijesti o krupnim aferama i krupnim društvenim problemima u predizbornom periodu ili u prvim mjesecima novih mandata nije slučajno: javna pažnja je zasićena izbornom kampanjom i dodatno, kao u ovom slučaju, dokazanim odsustvom javne pažnje uobičajenim za mjesece ljetnih godišnjih odmora (dovoljno se prisjetiti najpoznatijih vremenskih podešavanja objave loših vijesti u slučajevima poskupljenja osnovnih namirnica i usluga, koje se ćešće objavljuju u trećem večernjem dnevniku, a znatno rjeđe u udarnom terminu drugog TV dnevnika). Tako su vijesti, objavljene krajem mjeseca juna 2018. godine, vezane za smjenu direktora Aluminija d.d. Mostar i istovremena objava vijesti da to preduzeće ima akumulirani gubitak blizu 180 miliona Eura, zadržale javnu pažnju na problemima preduzeća Aluminij Mostar čak i kraće od «tri dana BiH čuđenja», koliko se BiH javnost uobičajeno zadržava na tzv. udarnim problemima.

More...

Analiza člana 19 Zakona o radu FBiH u odnosu na Direktivu Vijeća Europske unije 1999/70/EC o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme

Author(s): Jasmin Muratagić / Language(s): Bosnian

Tradicionalno shvatanje ugovora o radu (kao ugovora o radu sklopljenog, u pravilu, na neodređeno vrijeme) doživljava promjene. Praksa u EU i u FBiH pokazala je tendenciju sve češćeg sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, što je posljedica potrebe fleksibilizacije radnih odnosa. Kako je Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju Bosna i Hercegovina deklarativno preuzela obavezu da svoje zakonodavstvo uskladi sa pravnim poretkom EU, tako se Zakonom o radu FBiH, mora predvidjeti okvir za ostvarivanje principa i postizanje ciljeva predviđenih Direktivom. Iako je na prvi pogled zakonodavac FBiH uskladio svoje propise sa Direktivom 1999/70/EC i Okvirnim sporazumom, analizom člana 19 Zakona o radu FBiH, da se zaključiti da zakonodavac FBiH nije uspostavio pravni okvir koji bi onemogućio praksu zloupotrebe ugovora o radu na određeno vrijeme. U tom svijetlu možemo reći da odredbe Zakona o radu FBiH suštinski ne ostvaruju ciljeve i ne uspostavljaju principe predviđene Direktivom i Okvirnim sporazumom o radu. Da bi se član 19 Zakona o radu FBiH, zaista, suštinski uskladio sa ciljevima predviđenim Direktivom neophodno je da njime budu tretirana sljedeća pitanja: 1. Jasno definisani posebni slučajevi i uslovi zaključenja ugovora o radu na određeno vrijeme. Tako bi poslodavac mogao ponuditi ugovor o radu na određeno vrijeme samo u tačno propisanim slučajevima, odnosno za tačno određene vrste posla, što bi u praksi otežalo zloupotrebu ugovora o radu na određeno vrijeme, kratkog trajanja, a za poslove stalnog karaktera. 2. Ograničenje mogućeg broja zaključenja uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme između istog poslodavca i istog zaposlenika za isti posao. Ovakva mjera bi adekvatno spriječila ovaj oblik zloupotrebe. 3. Ponuditi slično rješenje kao u Zakonu o radu Republike Srpske i izmijeniti važeću pravnu fikciju da pri zaključivanju uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, od radnji i ponašanja zaposlenika, zavisi da li se ugovor na određeno vrijeme ima smatrati ugovorom na neodređeno vrijeme. Time bi se onemogućila različita tumačenja konkretne zakonske odredbe, koja u praksi, kao što je pokazano primjerom u poglavlju 5.1, zbog nepoznavanja punog obima prava i obaveza, idu na štetu zaposlenika. 4. Izmijeniti, odnosno produžiti trajanje vremenskog perioda od 15 dana, koji se po tački 7 člana 20 Zakona o radu FBiH ne smatra prekidom ugovora o radu. Time bi se trenutna praksa tzv. „prijave/odjave zaposlenika sa PIO evidnecije“ , na osnovu koje poslodavci izbjegavaju zaključenje ugovora o radu na neodređeno vrijeme i time zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme, znatno umanjila, a u konačnici dokinula.

More...

Analiza instancionog karaktera odluka Ustavnog suda Republike Srbije u postupku po ustavnoj žalbi

Author(s): Radomir Zekavica / Language(s): Serbian

Constitutional appeal has become an effective tool for protection of human and minority rights and freedoms by the Constitution of Republic Serbia in 2006. Since than, he Constitutional court has the opportunity to review the individual legal acts in the constitutional appeal procedure. However, from the outset, the question arose as to whether this power of the Constitutional Court also implied the possibility of reviewing court decisions; does it include the right of the Constitutional court to annul court decisions if it found that they had been violated a constitutionally protected right. In its jurisprudence, the Constitutional court overturned court decisions in such situations, which led to controversy and latent conflict in the relationship of this court to the ordinary judiciary, esspecialy to the Supreme Court. Since 2013, the Constitutional court's ability to overturn court decisions in proceedings on constitutional appeal has also been confirmed by a Constitutional Court decision declaring a legal provision under which it had no right. To date, the Constitutional Court has overturned 3,867 court decisions, which is not an insignificant number. The key question is whether he assumes the authority and role of the classic courts of the ordinary court. An analysis of the case-law and the views of the Constitutional Court shows that it does so in two basic cases - when there is obvious arbitrariness in the application of the law of ordinary courts and in the case of an insufficiently reasoned court decision. In both cases, the Constitutional Court often finds itself in slippery ground, because by its interpretation and argument it often delves into the sphere reserved by the regular judiciary.

More...

Analiza instituta minimalne plaće u Hrvatskoj i drugim zemljama Europske unije

Author(s): Nataša Novaković / Language(s): Croatian

The paper aims to give review of mechanisms for setting up minimum wages in EU countries and to compare it with Croatian mechanism. The author tried to illustrate how minimum wage levels vary considerably across EU member states. In Croatia, we had three methods of setting up minimum wages in last five years so it is interesting to see what we have achieved (if) with this reforms. Statutory minimum wages imply both benefits and costs. They can play a role in preventing wages from falling beyond socially unacceptable levels. They can also serve to improve incentives to take up work. But if they give rise to large disemployment effects their costs may outweigh the benefits. Their effectiveness in bolstering incomes of low paid workers will also depend on their interactions with other policies designed to support law income households. It appears that government in Croatia has no clear position on the future of the minimum wage. The government initiates and facilitates negotiations between social partners and would most likely accept any agreement as long as it does not include direct costs for the government budget. The government may have some motivation to support a higher minimum wage for tax collection purposes. The practice of envelope payments is widespread and that means that many more workers falsely declare the minimum wage as their total income than they should. In such cases, an increase in the minimum wage would not affect employment but only increase tax revenues. However, any increase in the minimum wage level would also increase costs of unemployment benefits and as a result the government position is likely to be neutral on cost grounds. Last example – law on minimum wages in Germany showed that this will be pretty important subject in European Union, especially now when infringement procedure is activated.

More...

Analiza izbornog zakonodavstva: šta treba zadržati?

Author(s): Ana Stevanović / Language(s): Serbian

Može se zaključiti da je u izbornom sistemu bilo mnogo promena, prvenstveno u prvoj deceniji ponovnog uspostavljanja demokratije. U drugoj dekadi tog procesa promene su izrazito retke. Ipak, pogrešno bi bilo zaključiti da je zbog tih malih promena izborni sistem, u širem smislu, dobro funkcionisao. Naprotiv, uočeni su brojni problemi, od evidencije birača, kandidovanja, izborne jedinice, načina glasanja, preko izborne administracije, do finansiranja i uloge medija u izbornim kampanjama. Isti problemi su ili popravljeni ili se radi na tome. Redizajniranje izbornog sistema je uvek složen postupak. Reformatorima je na raspolaganju bio precizan arsenal instrumenata za otklanjanje problema i postizanje postavljenog cilja. Prelaskom na neku od formula većinskog izbornog modela rešila bi se depersonalizovanost, promovisalo biranje i kandidata i stranaka, veza predstavnika i birača učinila jasnijom, a time rešili i problemi sa shvatanjem mandata i važnosti slobodnog mandata za funkcionisanje predstavničke demokratije. Međutim, iz dva razloga sistem nije vraćen. Srbija je diverzifikovano društvo sa brojnim nacionalnim i političkim manjinama, sa snažnim rascepima, duboko raslojeno, sa velikim ideološkim distancama među političkim akterima. Mnoge grupe i interesi ne bi bili predstavljeni. Drugi razlog je što su mnoge stranke protiv većinskog modela jer bi takav model doveo do njihovog nestanka. Da bi se ostvarila demokratija, kojoj težimo, i izbori učinili neposrednijim, potrebno je ograničiti ulogu političkih partija, odnosno oduzeti joj ulogu da ona, umesto birača, bira predstavnike. Mandati poslanika moraju biti slobodni. Često udovoljavanje jednom zahtevu, koji se očekuje od jednog sistema, održava se na zanemarivanje ili na štetu drugog. Nijedan od izbornih sistema ne može da udovolji svim zahtevima. Povećanje broja izbornih jedinica smanjilo bi proporcionalnost, a samim tim i fragmentiranost partijskog sistema. To znači uvođenje neke vrste mešovitog, odnosno personalizovanog proporcionalnog sistema. Možda je najbolji model postojeći proporcionalni izborni sistem sa direktnim glasanjem za kandidate. To znači da bi opština ili grad bili jedna izborna jedinica za pretvaranje glasova u mandate, izdeljena na onoliki broj jednomandatnih izbornih jedinica, za direktno glasanje, koliko se odbornika bira. Stranke, koalicije ili grupe građana podnosile bi izborne liste sa kandidatima. Pored svakog imena naveli bi za kojeg kandidata će se glasati u kojoj jednomandatnoj jedinici. Birači bi dobijali glasački listić sa imenima kandidata i naznakama predlagača i glasali bi direktno za nekog od ponuđenih kandidata. Svi glasovi kandidata sa jedne izborne liste sabirali bi se na nivou opštine ili grada i D’Ontovom formulom raspodelili mandati listama koje su prešle izborni prag, kao u važećem izbornom sistemu. Ali stranke ne bi mogle dodeljivati mandate kandidatima sa liste svojom voljom, nego bi mandati pripali onim kandidatima koji dobijaju najveći relativni broj glasova. Mandat odbornika proisticao bi iz volje građana direktno. Ovo rešenje nije idealno. Teže bi se zadovoljila polna struktura. Ali sa ovim nedostacima koji bi se mogli otkloniti, ovaj model je bolji od postojećeg.

More...

Analiza medijskog zakonodavstva u Republici Srbiji

Author(s): Predrag Dimitrijević,Jelena Vučković / Language(s): Serbian

Development of media legislation in Serbia begins after social changes in 2000. Media law in Serbia is regulated by media laws adopted in 2014. Fundamental media laws are the Law on public information law and media, Law on electronic media and the Law on public media services. Even at the time of the adoption of these laws, the individual experts and media workers expressed concerns over how the particular insufficiently explicit provisions should be interpreted and applied. Current media laws in Serbia show a certain discrepancy and retrograde tendency, which further complicates their application and absence of case law. Poor condition in the media is a consequence of growing political influence on the media, as well as a very high concentration of ownership which violates media pluralism principle. The findings of the research show that there are pressures on the media in Serbia, that there are censorship and self-censorship, that representatives of the authorities interpret critically-minded media as their political opponents and that specific media are the means for political propaganda and crackdown of political opponents. This further complicates a realistic state and application of media legislation. Several important problems arise in the implementation of media legislation, namely: transparency of ownership and financing of private media; the need for efficient supervision of state funding and co-financing of the media; strengthening the independence and capacity of the regulatory authority for electronic media; attacks and intimidation of journalists and the need for protection of journalists.Development of media legislation in Serbia begins after social changes in 2000. Media law in Serbia is regulated by media laws adopted in 2014. Fundamental media laws are the Law on public information law and media, Law on electronic media and the Law on public media services. Even at the time of the adoption of these laws, the individual experts and media workers expressed concerns over how the particular insufficiently explicit provisions should be interpreted and applied. Current media laws in Serbia show a certain discrepancy and retrograde tendency, which further complicates their application and absence of case law. Poor condition in the media is a consequence of growing political influence on the media, as well as a very high concentration of ownership which violates media pluralism principle. The findings of the research show that there are pressures on the media in Serbia, that there are censorship and self-censorship, that representatives of the authorities interpret critically-minded media as their political opponents and that specific media are the means for political propaganda and crackdown of political opponents. This further complicates a realistic state and application of media legislation. Several important problems arise in the implementation of media legislation, namely: transparency of ownership and financing of private media; the need for efficient supervision of state funding and co-financing of the media; strengthening the independence and capacity of the regulatory authority for electronic media; attacks and intimidation of journalists and the need for protection of journalists.

More...

Analiza Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine

Author(s): Author Not Specified / Language(s): Bosnian

ZJN koji je donesen 2004. godine je nužno mijenjati. Izmjene ZJN su potrebne zato što je neophodno usklađivanje sistema javnih nabavki u BiH sa pravnim naslijeđem Evropske unije. Pored toga, ZJN mora pretrpjeti izmjene kako bi bolje odgovorio specifičnostima bosanskohercegovačkog društva. Može se reći da Nacrt ZJN koji je predložila Agencija nije idealno rješenje u pogledu prilagođavanja sistema javnih nabavki u BiH sa pravom Evropske unije i specifičnostima svojstvenim za BiH. Svejedno, Nacrt ZJN koji je pripremila Agencija uz provedene javne konsultacije, predstavlja najozbiljnu osnovu za kreiranje boljeg sistema javnih nabavki u BiH. S druge strane, Nacrt ZIDZJN koji je uputio SDP, predstavlja rješenje koje dotiče samo mali broj problema u sistemu javnih nabavki u BiH. Nekim od prijedloga iznesenim u Nacrtu ZIDZJN treba posvetiti pažnju, i sigurno bi trebali imati mjesta u budućoj reformi sistema javnih nabavki u BiH. Tu se misli na neophodnost definisanje sadržaja žalbe u ZJN, odnosno na uvođenje plaćanja naknade za podnošenje žalbe. Međutim, analizom Nacrta ZIDZJN stiče se dojam da je ključni cilj predlagača, ipak bila reorganizacija Ureda, tj. otvaranje filijala Ureda u Banja Luci i Mostaru. Iako predložene izmjene i dopune u Nacrtu ZIDZJN, koje se odnose na sadržaj žalbe i uvođenje naknade prilikom podnošenja žalbe, sa sobom nose određene probleme i nedoumice, ipak se može reći da reorganizacija Ureda sa sobom nosi najveći broj kontraverzi. Tačno je da Ured, kao što se to jasno vidi iz statistike, zaprima na godišnjem nivou najveći broj žalbi u poređenju sa državama u regionu. Tačno je također da je na godišnjem nivou broj podnesenih žalbi u stalnom porastu, što stvara ozbiljan problem za pravovremeno procesuiranje podnešenih žalbi. Međutim, upitno je da li otvaranje filijala Ureda u Mostaru i Banja Luci najbolji odgovor na ovaj problem. Ured u svom godišnjem izvještaju o radu akcentira problem velikog broja žalbi, ali ne preporučuje otvaranje novih filijala u Banja Luci i Mostaru, pa čak šta više ne predlaže ni povećanje broja članova Ureda. Ured preporučuje povećanje broja dodatnog osoblja ili promjenu pravila o prekovremenom radu, kao način na koji bi se efikasnije rješavale pristigle žalbe. Također je evidentno da Agencija u Nacrtu ZJN ne predlaže otvaranje novih filijala. Iz izvještaja o radu Ureda za proteklih nekoliko godina se može vidjeti da je vrlo mali broj žalbi riješen izvan zakonom određenih rokova. Ako se uzmu u obzir podaci iz izvještaja o radu Ureda u pogledu poštivanja rokova, onda nije jasno sa kojim se informacijama rukovodio predlagač Nacrta ZIDZJN kada je u obrazloženju negativno ocijenio rad Ureda. Tačnije, u obrazloženju se navodi da: „Postupci javne nabavke bi bili kraće obustavljeni i postizala bi se veća efikasnost u radu ugovornih organa, koji sada zbog neefikasnosti Ureda za razmatranje žalbi u toku jedne budžetske godine nisu u mogućnosti odabrati dobavljača i utrošiti sredstva planirana u budžetu.“ Pored toga, u obrazloženju Nacrta ZIDZJN, predlagač navodi, misleći tu ponajprije na formiranje filijala Ureda u Banja Luci i Mostaru, da bi „Predloženo rješenje omogućilo da se žalbeni postupci u konkurentskim zahtjevima rješavaju brzo ne opterećujući cijeli Ured za razmatranje žalbi, koji bi u tom slučaju imao više vremena za pripremu i odlučivanje u složenijim postupcima.“ Dakle, na osnovu informacija koje nudi Ured nije moguće dati podršku rješenjima iz člana 1 Nacrta ZIDZJN. Tačnije, predloženo zakonsko rješenje, po kojem bi se osnovale nove filijale Ureda u Banja Luci i Mostaru, sa po pet novih članova i dodatnim uposlenicima u filijalama, nije adekvatan odgovor na problem zaostataka u rješavanju podnesenih žalbi i kršenju odredaba o rokovima. Problem zaostataka u rješavanju žalbi, kako se vidi iz izvještaja o radu Ureda, je prisutan, isto kao i problem nepoštivanja zakonom određenih rokova za rješavanje žalbi. Ipak, izgleda da su ovi problemi takve prirode, da su adekvatniji prijedlozi za njihovo prevazilaženje koji su dali Ured i Agencija. Ured je predložio povećanje izvršioca, dok Agencija u Nacrtu ZJN predlaže povećanje broja članova sa šest na sedam članova. Dakle, niti jedna od ove dvije institucije, koje su dobro upoznate sa problemom procesuiranja žalbi, nije predložila rješenje dato u članu 1 Nacrta ZIDZJN, odnosno osnivanje filijala Ureda u Banja Luci i Mostaru. Osnivanje filijala Ureda u Banja Luci i Mostaru, pored toga što bi prouzrokovalo dodatne troškove vezane za upošljavanje novih deset članova, kao i dodatnog osoblja, vjerovatno bi rezultiralo stvaranjem problema neujednačene prakse u ova tri tijela koja bi odlučivala o podnesenim žalbama. Trenutno, ne postoji mehanizam u ZJN, niti je predviđen u Nacrtu ZIDZJN, kojim bi se problem harmoniziranja prakse adekvatno riješio. U svakom slučaju, ovo je dodatni razlog zbog kojeg bi trebalo razmisliti da li je rješenje predloženo u članu 1 Nacrta ZIDZJN, kojim se predviđa osnivanje filijala u Banja Luci i Mostaru, adekvatno. U pogledu člana 3 Nacrta ZIDZJN, kojim se reguliše pitanje visine naknada koje se moraju platiti prilikom podnošenja žalbi, potrebno je reći da se radi o zakonskom rješenju koje bi za posljedicu moralo imati smanjenje broja žalbi pred Uredom. Obaveza plaćanja naknade prilikom podnošenja žalbi bi trebala rezultirati time da će žalbe ulagati samo oni koji mogu biti apsolutno sigurni u nezakonit postupak i vlastiti pravni uspjeh zbog provrede postupka odabira najboljeg ponuđača. Činjenica je da BiH prednjači u broju podnesenih žalbi u postupcima javnih nabavki u poređenju sa drugim zemljama u okruženju, te da sve ostale zemlje u okruženju imaju odredbe koje regulišu obavezu uplaćivanja naknada prilikom podnošenja žalbi. Ove dvije činjenice navode na zaključak da je opravdano uvođenje naknada kod podnošenja žalbi. Međutim, visina naknada kako to predviđa član 3 Nacrta ZIDZJN, premašuje visinu naknada u zemljama u okruženju. Usporedbom ekonomskih prilika u BiH sa ekonomskim prilikama u zemljama u okruženju ne ide u prilog tako visoko određene naknade za ulaganje žalbi u BiH. Ovo nije jedina činjenica koja ukazuje na potrebu da se visine naknada smanje na neke razumne iznose. Ne treba zaboraviti da samo uvođenje naknada za pokretanje žalbi sa sobom nosi i druge kontraverze. Naime, uvođenjem naknada za ulaganje žalbi, pogotovo ako su iznosi naknada visoki, ograničava se broj nezadovoljnih ponuđača u žalbenom postupku koji imaju razloga da smatraju da je u postupku javnih nabavki došlo do kršenja zakonskih odredaba. Ovim se u određenoj mjeri stvara klima koja ne ide u korist kontroli rada ugovornih organa. U krajnjoj liniji, nedostatak adekvatne kontrole može biti katalizator koruptivnog ponašanja. Kada je u pitanju problem efikasnog procesuiranja velikog broja žalbi podnesenih Uredu, može se reći da bi kombinovanjem mjera predloženih u Nacrtu ZIDZJN moglo pridonijeti njegovom rješavanju. Ovdje se prije svega misli na dopunu ZJN tako da se jasno definiše sadržaj žalbe, te da se uvedu naknade prilikom podnošenja žalbi. Ovo pod uslovom da se pitanje sadržaja žalbe uredi adekvatnije, i ako bi se visine naknada smanjile na razumne iznose. Prva mjera bi mogla rezultirati podnošenjem urednijih žalbi, što bi olakšalo rad Ureda, dok bi druga mjera doprinijela kontroli rasta broja žalbi. Ipak bi se ovim mjerama morala dodati i treća mjera, tj. nužno bi bilo da se ojačaju kapaciteti Ureda. Ovo podrazumijeva upošljavanje dodatnih izvršilaca u Uredu u Sarajevu. Novim mjerama bi se olakšao rad Ureda, a rezultat bi bio brže procesuiranje žalbi. Istovremeno bi Ured sačuvao svoju osnovnu funkciju da putem razmatranja podnesenih žalbi, kontroliše da li ugovorni organi postupaju u skladu sa ZJN.

More...

Analiza Nacrta Zakona o Sudovima BiH

Author(s): Author Not Specified / Language(s): Bosnian

Draft Law on Courts of B&H, created within the framework of the Structured Dialogue with the European Union on judiciary in B&H, is a piece of legislation significantly changing the current structure of the state judiciary in B&H. On the one hand it creates a new State level Court – The Higher Court of Bosnia and Herzegovina, which may seem as the first step to the creation of a future Supreme Court of B&H, so needed in the fragmented judicial system in B&H. However, upon a closer look at its provisions, the Draft Law deviates to a large extent from the initial idea of simply detaching the Appellate Division of the Court of B&H into a separate court, for reasons of its perceived lack of independence. The Draft Law encroaches considerably upon the competencies, composition, organization and way of functioning of the existing Court of B&H, which was far from the guiding principles expressed at the beginning of the Structured Dialogue in B&H, within which the Draft Law was created. All of this brings into question the purpose of this piece of legislation and the effects it might have on disempowering the State Judiciary in B&H and undermining overall efficiency and independence of State judicial institutions.

More...

Analiza Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim taksama grada Zenice (put ka blagostanju ili srljanje u propast?)

Author(s): Demirel Delić / Language(s): Bosnian

Nejasno je na osnovu koje objektivno provjerljive sistemske ekonomske analize je donesena Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim taksama kojom je normotvorac previdio judikate Ustavnog suda FBiH i ranije zauzete stavove. Održivost Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim taksama na Ustavnom sudu FBiH je direktno uslovljena odgovorom na ovo prethodno pitanje. Bez konkretnih podataka, kojima javne vlasti mogu potkrijepiti zaključak o djelatnostima koje su u aktu navedene kao visokoakumulativne, Odluka neće biti dugog vijeka. U ingerenciji javne vlasti, kao mogućnost, nije predviđeno disponiranje karakterisanja djelatnosti kao izuzetno profitne i sa velikom dobiti na osnovu intuicije, ili štetnosti djelatnosti, takav podatak mora biti egzaktno statistički provjerljiv i utemeljen. Iz do sada navedenog slijedi da su neuralgične tačke Odluke: 1. Nerazumijevanje koncepta diskriminacije od predlagača i donosilaca akta. Naime, opći standard koji je potvrđen od Ustavnog suda FBiH i Ustavnog suda BiH je da formalna ustavnost akta nije garancija zakonitosti akta. Efekti semantički-leksički neutralne norme, mogu proizvoditi diskriminatorne posljedice kao da je norma formalno neustavna. 2. Kriterij visokoakumulativnosti djelatnosti potvrđen kao ustavan od Ustavnog suda FBiH, ne daje za pravo Gradskom vijeću da odredi visinu/tarifu komunalne takse paušalno i proizvoljno neargumentujući razloge za noveliranje tarife. 3. Skrivena diskriminacija, formalnim propisivanjem kriterija visokoakumulativnih djelatnosti, a suštinskim zadržavanjem kriterija vrste djelatnosti kao osnovice za tarifu komunalne takse, je također, u suprotnosti sa ustavnim poretkom koji počiva na zabrani diskriminacije. 4. Paušalno određena tarifa komunalne takse za visokoakumulativne djelatnosti nije u skladu sa konceptom jednakosti pred zakonom, jer je objektivno utemeljena statistička analiza osnova, a koja ne postoji u konkretnom slučaju, jedini metod dokazivanja ustavnosti Odluke. 5. Najvažnije je pitanje kojim objektivnim metodom je utvrđeno da su djelatnosti u Odluci, označene kao visokoakumulativne zaista iznadprosječno akumulativne, kada je Ustavni sud FBiH već zauzeo konačan stav da se finansijska sposobnost i profit utvrđuje za svakog subjekta pojedinačno – dakle, ne za vrstu djelatnosti – već za pravno lice in concreto! Jasno je da je riječ o neustavnom kriteriju. 6. Postupci javne vlasti trebaju biti urnek i ogledalo za postupanje građana, a ishitreno i neutemeljno postupanje nosilaca javne vlasti, čak i u slučaju kada su namjere u teoriji odlične, opravdava izreku da je put do pakla popločan dobrim namjerama. U vezi sa medijskom kampanjom interesnih grupacija, koja je rukovođena ličnim i ekonomskim interesima, potvrđuje se pravilo da mediji kreiraju javno mnjenje, bez da pružaju mogućnost za kompletan uvid u širu sliku svih argumenata. Preporuka je nosiocima javnih vlasti, da prevashodno, za kriterij akumulativnosti djelatnosti, kao osnov propisivanja visine komunalne takse, utvrde i prezentiraju sveobuhvatne statističke podatke o svim visokoakumulativnim djelatnostima, a samim tim, i za svaku firmu izvještaj o profitu i dobiti, jer je to stav Ustavnog suda FBiH bez kojeg propisivanje kriterija visokoakumulativnosti nije moguće. Naime, Ustavni sud FBiH je više puta ukazao da su finansijska sposobnost i profit koji predmetni subjekt ostvaruje predmet oporezivanja u skladu sa postojećom finansijskom regulativom i relevantan podatak koji se precizno utvrđuje za svakog poreskog obveznika. Za dugoročnu opstojnost i utemeljenost Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim taksama predlažem da se normom uspostavi poseban kriterij propisivanja visine komunalne takse: štetnost uticaja djelatnosti. Iako je Ustavni sud FBiH ranijom praksom zauzeo načelni stav da je normiranje različite tarife za pojedine vrste djelatnosti, kriterij koji je neustavan, pravo i pravne norme su živa materija koja se prilagođava vremenu i duhu prostora. Značajno je da Ustavni sud FBiH preispita ovakav načelni stav, koji a priori ograničava djelovanje javnih vlasti u sferi u kojoj normotvorci, prema stavu Evropskog suda za ljudska prava uživaju izuzetno široko polje slobodne procjene (javni prihodi). Štetan uticaj pojedinih djelatnosti bi se mogao definisati kao legitiman javni interes za uvođenje posebne tarife komunalne takse, koji je adekvatan i proporcionalan, ali pod uslovom da se taj kriterij detaljno obrazloži uz objektivne parametre (socijalna/psihološka/ekonomska analiza uticaja pojedinih djelatnosti).

More...

Analiza pravosuđa BiH s osvrtom na praktične probleme stranke u postupku

Author(s): Senad Pizović / Language(s): Bosnian

I have tried to show practical problems in the BiH judiciary I encounter in my daily work. They cast doubt on the proper functioning of the judiciary as a whole. One should not neglect the positive features of the judiciary, especially the honorable and responsible holders of judicial functions, but addressing problems in the daily work of a lawyer can certainly contribute to the articulation of practical problems and their resolution. With regard to the issue of public self-representation, I believe that the High Judicial and Prosecutorial Council of BiH should take measures to avoid inappropriate behavior of the public prosecutor and their mutual accusation. At the same time, measures should be taken to protect the holders of judicial functions from inappropriate and unprofessional reporting of the media in relation to their work of judicial functionaries. When it comes to problem-solving issues within a reasonable time, I consider that the first step would be for the BiH High Judicial and Prosecutorial Council to take measures to determine the responsibility for not making a decision within a reasonable time. This would, I believe, prevent or at least significantly reduce the length of court proceedings in BiH. If there are objective circumstances such as court overload or lack of material and human resources, the HJPC should initiate the initiative to provide appropriate courts and tribunals with adequate material and human resources to assist the work of targeted courts. Such a HJPC initiative that would precede the analysis of critical points in the work of the courts should be presented as an elementary public interest by which responsibility would be transferred to the hands of the legislative authority. With regard to uneven judicial practice, I consider that it is necessary to appoint a judge for the harmonization of court practice in each court, whose exclusive task would be to avoid the different case law of the courts, which would ultimately lead to greater public confidence in the BiH judiciary and facilitated the exercise of the rights of parties in the proceedings.

More...

Analiza prijedloga povodom presude Sejdić-Finci

Author(s): Adi Džamalija / Language(s): Bosnian

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je osnovala Privremenu zajedničku komisiju oba doma za provođenje presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u predmetu Sejdić i Finci protiv BiH, koja se sastoji od 13 članova. Komisija je počela sa radom 13. oktobra 2011. godine.

More...

Analiza realizacije ciljeva reforme policije kroz ustavna i zakonska rješenja

Author(s): Sead Traljić / Language(s): Bosnian

Bez obzira na mnogobrojne reformske inicijative, prvobitni ciljevi reforme policije nisu postignuti. Postojeća zakonska rješenja – prethodna, neizmijenjena, te nova, „reformska“, nisu u zadovoljavajućoj mjeri doprinijela da prvobitni ciljevi reforme policije budu postignuti. Može se zaključiti da važeća zakonska rješenja dijelom predstavljaju neuspjeh reformskih procesa i evropske „kondicionalnosti“, a dijelom politički kompromis kojim se samo deklarativno dala podrška evropskim integracijama BiH, ali se u suštini nije na značajniji način doprinijelo reformi policijskih struktura u BiH. Za potrebe valorizacije rezultata policijske reforme u BiH, definirani su ciljevi ove reforme. Ove ciljeve nije jednostavno definirati jer oni nisu formalizirani kao dio određene domaće politike, niti su od domaćih političkih elita prihvaćeni kao suštinski njihovi. Ciljeve reforme u BiH je formulirala međunarodna zajednica u različitim fazama i oblicima svog prisustva u Bosni i Hercegovini – počevši od Ujedinjenih nacija i IPTF-a, preko Funkcionalnog pregleda policijskih snaga koji je proizvod napora i ulaganja Evropske komisije, do Komisije za restrukuiranje policije i njenog izvještaja u skladu sa principima koje je definirao Visoki predstavnik u BiH. Analizom ovih ciljeva, bez obzira na potencijalnu problematizaciju, posebno u odnosu na nedostatak domaćeg vlasništva nad njima te eventualne nerealne evropske zahtjeve, došlo se do zaključka da oni, u konačnici, streme ka uspostavljanju jedinstvene, efikasne, djelotvorne i racionalne, depolitizirane i nacionalno neutralne, te odgovorne policije. Kritička valorizacija uspjeha reformi je napravljena na osnovu ovako identificiranih ciljeva, koji su poslužili i kao kriteriji za ocjenu ishoda reformi. U svrhu valorizacije, sagledana su samo ustavna i zakonska rješenja koja uređuju oblast unutrašnjih poslova i policijskog rada u BiH sa kontrastnom analizom u odnosu na prvobitno definirane ciljeve reforme. Analizirani su reformom nepromijenjeni državni i entitetski ustavi, zakoni o unutrašnjim poslovima entiteta i jednog kantona, kao oglednog primjera, zakoni o pojedinim policijskim tijelima i zakoni o policijskim službenicima države, entiteta i kantona, sa posebnim osvrtom na zakone koji su usvojeni 2008. godine radi uslova potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između BiH i EU, a koji neki smatraju i reformskim. Analiza ustavnih i zakonskih rješenja je pokazala da ciljevi reforme nisu postignuti sa aspekta jedinstvenosti, efikasnosti, djelotvornosti i racionalnosti, depolitiziranosti i nacionale neutralnosti, te odgovornosti policije. Razlog su neizmijenjeni ustavi i zakoni, čime se eliminiraju zakonski osnovi za postizanje ovih ciljeva reforme policije, te novi, tzv. reformski zakoni koji ne adresiraju potrebe reforme policije u cjelini. Jedinstvena policija ne postoji u BiH. Reformskim inicijativama, odnosno manjkom inicijativa, nije postignut prvi evropski princip da država treba da ima sve zakonodavne i budžetske nadležnosti o svim policijskim pitanjima. „Reformski“ zakoni reguliraju odnose samo na državnom nivou, bez doticaja sa procesima u ostatku države i entitetskim policijskim snagama, koje de facto nisu reformirane, niti u smislu zakonodavnih i budžetskih nadležnosti, niti onim što se smatralo da bi trebale biti funkcionalne policijske oblasti. Umjesto jedinstvene policije, danas u BiH još uvijek postoji više autonomnih policija sa cjelovitim strukturama i funkcijama. Entiteti i kantoni se nikako ne mogu posmatrati kao lokalne policijske oblasti, zbog nepostojanja hijerarhije niti sa federalnim ni državnim nivoom. Ovo ostaju odvojene jurisdikcije bez funkcionalnih horizontalnih i vertikalnih veza. Policijske snage još uvijek nisu efikasne u smislu uzajamne saradnje i međusobne koordinacije te provođenja krivičnih istraga u saradnji sa tužiocima. Policijska organizacije je i dalje neracionalna uslijed nedostatka centralizacije funkcija i resursa. Zbog neusvajanja preporuka Komisije za restuktuiranje policije, ni dalje u BiH ne postoje dva hijerarhijski povezana nivoa za obavljanje policijskih djelatnosti, već više međusobno nepovezanih policijskih organizacija. Do sada nije pokazana politička volja za udruživanjem funkcija i sredstava, radi racionalizacije troškova za obavljanje unutrašnjih poslova. Reformski zakoni iz 2008. godine omogućavaju određenu centralizaciju funkcija podrške, forenzičkih vještačenja, školovanja i stručnog usavršavanja, ali samo za agencije na državnom nivou. Ovi zakoni su, naime, uspostavili i dodatne funkcije za državni nivo, upotpunjujući institucionalni okvir. Međutim, ovo je dovelo do kreiranja još jednog sloja već postojećih i preglomaznih funkcija i resursa pored onih na entitetskim i kantonalnim nivoima. U isto vrijeme, nije došlo do raspoređivanja policijskih djelatnosti na državni i lokalni nivo, po eventualnom nivou složenosti, već gotovo sve agencije u BiH obavljaju sve vrste policijskih poslova. Ne postoje zakonske prepreke za saradnju, razmjenu i koordinaciju u radu policijskih snaga preko kantonalnih i entitetskih granica, kao i saradnju sa državnim policijskim agencijama. Međutim, postojanje odvojenih jurisdikcija ipak samo po sebi nameće formalnosti koje mogu uticati na djelotvornost policije, odnosno smanjenje njene operativnosti u radu na pojedinačnim slučajevima. Zakon o Direkciji za koordinaciju policijskih tijela i o agencijama za podršku policijskoj strukturi Bosne i Hercegovine iz 2008. godine, kao reformski zakon, nije uredio koordinaciju policijskih tijela mimo onih na državnom nivou, čime veliki dio problema koordinacije nije riješen, niti reformski cilj postignut. Reformu pravosuđa, konkretnije tužilaštava i zakona o krivičnom postupku, nije pratila odgovarajuća reforma policijskih snaga i zakona koji uređuju oblast unutrašnjih poslova, čime bi se, svakako, policija približila ciljevima reforme koji se odnose na djelotvornost i saradnju sa tužiocima u provođenju krivičnih istraga. Formalno, uslovi za depolitizaciju postoje, ali ih politička realnost demantira. Policija nije depolitizirana, niti je nacionalno neutralna. Formalni zakonski uslovi za depolitizaciju su uspostavljeni, međutim, imenovanje rukovodećih službenika je u konačnici i dalje rezultat dogovora političkih elita. Rukovodioci i policijski službenici, prema zakonu, ne smiju biti članovi političkih partija niti zastupati njihove interese, mada sankcije za ove teže povrede radne dužnosti nisu uvijek izvjesne. Policija nije nacionalno neutralna, između ostalog zato što ne postoje zakonske odredbe koje bi garantirale mogućnost izbora i imenovanja „nekonstitutivnih“ naroda i manjina, a čak ni svi zakoni ne garantiraju nacionalnu zastupljenost policijskih službenika u skladu sa popisom stanovništva iz 1991. godine, čime se značajno smanjuje povjerenje brojčanih manjina u rad policije na područjima gdje dominira jedna nacionalna skupina. Prema zakonima, policija je odgovorna prema vlastima, ali ne i prema građanima. Nadzor nad radom organa unutrašnjih poslova ostvaruju predsjednici, vlade, parlamenti putem izvještaja ministarstava unutrašnjih poslova i sigurnosti o radu i stanju u ovoj oblasti i ovi procesi su regulirani zakonima. Interni postupci za odgovornost policijskih rukovodilaca i službenika su također etablirani, mada ne uvijek sa preciznim rokovima. Svi zakoni sadrže odredbe o poštivanju ljudskih prava i sloboda, a pojedini i ustavno načelo nediskriminacije u obavljanju policijskih djelatnosti. Međutim, odnosi sa građanima i ostvarivanje odgovornosti policije kroz učešće i nadzor od strane zajednice nisu dovoljno regulirani zakonima. Odbori za žalbe građana su predviđeni zakonskim rješenjima samo sporadično, dok rad policije u zajednici uopšte nije zakonska kategorija. Ova kontrastna analiza potvrđuje zaključak da je, barem sudeći prema ustavnim i zakonskim rješenjima, stepen realizacije prvobitnih ciljeva reforme nizak. Postojeća zakonska rješenja kao rezultati reformi još uvijek ne garantiraju postojanje jedinstvene policijske strukture na jedinstvenom sigurnosnom prostoru, policiju koja izvršava svoje zadatke na efikasan, djelotvoran i racionalan način, depolitiziranu i nacionalno neutralnu policiju, te odgovornu policiju.

More...

Analiza sistema visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini

Author(s): Mehmed Bećić / Language(s): Bosnian

Die Frage der gesetzlichen Regelung des Hochschulwesens in Bosnien-Herzegowina ist Schwerpunkt dieser Arbeit. Es handelt sich hierbei um eine Analyse des normativen Rahmens, die sich insbesondere mit dem Hochschulrahmengesetz Bosnien-Herzegowinas im Kontekst der Bologna-Reform befasst. Der grösste Teil der Arbeit beschäftigt sich sich mit der Organisation, der Autonomie und dem Akkreditierungs-Prozess der Hochschulen in Bosnien-Herzegowina. Seit 2003 ist Bosnien-Herzegowina im Europäischen Hochschulraum einbezogen. Das Hochschulwesen des Landes ist in allgemeiner Weise durch das Hochschulrahmengesetz (2007) geregelt, auf dessen Grundlage dann die neuen Gesetze in den zehn Kantonen der Föderation Bosnien-Herzegowinas, in der Republika Srpska und im Brčko distrikt Bosnien-Herzegowinas erlassen worden sind. Das Hochschulrahmengesetz wird in der Arbeit aus zwei Blickpunkten analysiert: erstens, als Mittel zur Teilung der Kompetenzen zwischen dem Staat und den unteren staatlichen Ebenen (Kantonen, Republika Srpska und Brčko distrikt); und zweitens, als normatives Instrument zur Harmonisierung der Hochschulgesetze im Prozess der Einbindung Bosnien-Herzegowinas in den Europäischen Hochschulraum (Bologna-Prozess). Die Analyse des normativen Rahmens des Hochschulwesens zeigt, dass es in BosnienHerzegowina ein einheitliches Hochschulwesen nur in dem Ausmaß gibt, wie es das Rahmengesetz und der Bologna-Prozess harmonisiert hat. In diesem Sinne kann man sagen, dass es in Bosnien-Herzegowina 12 Hochschulsysteme gibt, die mit dem Rahmengesetz und der Bologna-Reform grundsätzlich im Einklang stehen. Zur Steigerung der Qualität des Hochschulwesens in Bosnien-Herzegowina empfiehlt es sich besonders ein höheres Maß an Koordination und Harmonisierung auf staatlicher Ebene (oder wenigstens auf Ebene der Föderation B-H) einzuführen.

More...

Analiza Zakona o lobiranju Republike Srbije

Author(s): Smilja Obradović / Language(s): Serbian

Lobbying Law is a new law in the legal framework of the Republic of Serbia, which will start to apply in the second half of 2019. The envisaged legal solutions were subject to detailed analysis. The reasons for the adoption of this regulation have been explained and the envisaged structure of the participants in this procedure was considered. The conditions for conducting this activity and the role of the Anti-Corruption Agency and its significance for the implementation of this law have been presented. Finally, a critical review of the implementation of the lobbying process has been carried out, where it was concluded that the anti-corruption purpose of this regulation has not been realized and that similar activities have already been conducted in Serbia under the auspices of some other laws. Additionally, the state authorities are not recognized as the bearers of the activities regarding the regulations’ improvement and the Lobbying Law does not foresee any obligation of state authorities in the lobbying process. The only justified reason for passing this law is the realization of the undertaken international obligations in the process of accession to the European Union.

More...

Aneks 4 Opšteg okvirnog sporazuma za mir i praksa federalizma

Author(s): Davor Trlin / Language(s): Bosnian

The effects of federalism are unclear: some papers find that federalism has strong positive effects on a number of legal, socio-politically and economically relevant variables, others find negative effects. The results often crucially hinge upon the proxies for federalism used. In this paper, we critically survey the existing theoretical and practical consequences of BiH federalism. There are general negative consequences of federalism that are found in BiH constitutional system also: different laws on many things, complex economic, specially tax system, blockage of federal policy by distinct cultures. In BiH all these negative effects were manifested to the level of rigidity and the prevent the country to be efficient and to achieve higher level of democratic capacity.

More...

Publisher: Fondacija Centar za javno pravo