Author(s): Srđan Milošević / Language(s): Serbian
Imajući u vidu da se ovih dana realizuje ideja o izmeštanju zemnih ostataka i spomenika pokojnoga Dimitrija Tucovića sa trga Slavija (bivši Dimitrija Tucovića), ne bi nas smela iznenaditi u skoroj budućnosti ni, primera radi, eventualna ekshumacija pokojnog bogdamudušuprosti Moše Pijade sa Kalemegdana i “svečani ispraćaj” njegovih zemnih ostataka do jevrejskog groblja, ako ne baš uz sve, a onda uz neke “državne počasti” i uz organizovanje prigodne izložbe njegovih slikarskih radova na kalemegdanskim panoima. Jer, iako je bio komunista, najbolje je da, kao čovek i Jevrejin, bude sahranjen na jevrejskom groblju. Jer zna se da je u životu, kao i posle smrti najpravednije po principu: svaka ptica svome jatu… Pa onda Đuro Đaković, Ivan Milutinović, Ivo Lola Ribar… Sudeći po najnovijem shvatanju ovdašnjih vlastodržaca o tome šta su prihvatljive komemorativne prakse, užasno je nepoštovanje prema tim pokojnima što su sa’ranjeni u parku! Doduše, prateći istu logiku, svi oni mogu još neko vreme da ostanu na Kalemegdanu – stvar nije urgentna kao sa počivšim Tucovićem – jer do njihovog groba ljudi bar mogu da dođu, da donesu cveće, venac, porazgovore se malo sa pokojnikom i “kako Bog zapoveda”, zapale neku sveću, dok su do pokojnog Tucovića mogli doći samo po cenu toga da i sami zarade koju voštanicu, pretrčavajući kružni tok na Slaviji.
More...