Италия и Балканитѣ (по случай общоевропейската война)
A print of the Military Journal, September 15, 1915, referring to Italy's policy on the Balkans.
More...We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
A print of the Military Journal, September 15, 1915, referring to Italy's policy on the Balkans.
More...
MIXER, Milan Radanović: Gorske bekrije pred bogom i sudom; CEMENT, Saša Ćirić: Pogled s Tašmajdana; VREME SMRTI I RAZONODE, Hamed Abud: Želim da vozim tenk
More...
MIXER, Vladan Jovanović: Iz istorije srpske albanofobije; ŠTRAFTA, Haris Imamović: Genocid, ništa lično; VREME SMRTI I RAZONODE, Vladimir Đurišić: Slavija, Bojan Samson: Poetska patologija
More...
Da li su jugoslovenski ratovi bili poslednji evropski ratovi 20. veka ili ih treba razumeti i proučavati kao prve ratove 21. veka? Istoričari vole ovakve igre s hronologijama, debate o tome da li je neki vek duži ili kraći od očekivanih 100 godina. Vole i da traže dokaze o tome da li neki istorijski fenomen pripada više jednom ili drugom periodu, da li je on kraj ili početak. Setimo se samo debata o dugom 19. veku ili o tome kom veku pripada Prvi svetski rat?
More...
Predsednik kvislinške i takozvane “Vlade narodnog spasa” Milan Nedić nije rehabilitovan. Tako glasi odluka Višeg suda u Beogradu. Teško je zamisliti da će Apelacioni sud zauzeti drugačije stanovište, ukoliko se predlagač rehabilitacije obrati i ovoj instanci. Postupak kroz koji je prošao zahtev za rehabilitaciju svakako će biti predmet iscrpnijih analiza, ali je uputno preliminarno se osvrnuti, makar i prigodno, na ovakvu sudsku odluku.
More...
Okosnicu ove izložbe čine fotografije vezane za kontekst vojske, razvrstane u dve grupe: prva iz 1987/8. godine – period JNA i potonja iz 1999. godine – rat protiv NATO. Prostor između ova dva vremena zauzimaju predstave situacija ispoljavanja društvenosti, subjektivnosti: slučaj kluba Industrija, iliti tehno potkultura u Srbiji, splav Lukas – turbofolk, ulična akcija Saše Markovića Mikroba Žudnja za životom, Vilhelm Rajh, nedeljna spontana okupljanja – narodna veselja na Kalemegdanu. Deo radova se odnosi na saradnju sa umetničkim kolektivima Ledart i Labin Art Express (LAE). Tu su i 9. mart 1991, zatim granični kamen između Albanije i SFRJ na Prokletijama (maj, 1991) u momentu kada je postojalo izvesno da država prestaje da postoji, preko mečkara u Knez Mihajlovoj ulici u Beogradu 1993. i sve do studentskih protesta iz decembra 1996. godine i uličnog izloga venčanica u centru Beograda. Grupa fotografija koja na prvi pogled značajno odstupa od ostalih ukazuje na ono što prethodi, ono što je izgubljeno. Ukazuje na mesto odakle smo uskočili u 90-e.
More...
„Kada danas kažete da ste za Jugoslaviju i da biste voleli da ona bude očuvana, ljudi vas gledaju zapanjeno, jer je Jugoslavija za njih ono iskustvo koje imaju i u kojem ne vide ništa što bi vredelo sačuvati. Ni s tim se potpuno ne slažem, ali u svakom slučaju kad kažem da sam za Jugoslaviju, ne pada mi na pamet da se vraćam u prošlost. Ali mislim da su moguće i neke druge varijante. Čak mislim da nismo sposobni uopšte da zamislimo kakve sve alternative postoje, kao što mislim da nije pametno sad pokušavati definisati tu Jugoslaviju. Onog trenutka kad to postane predmet našeg razgovora – ideja će sigurno biti. Ali mi se još uvek bavimo destrukcijom. No, i tome će doći kraj. Jer ne vidim šta bi se još imalo uništavati.“
More...
Nacionalna svijest teško izlazi na kraj s mitovima koje joj suprotstavlja ili nameće nacionalizam. Kritička povijest, osobito u malih naroda, često je osuđena na poraz ili na izgnanstvo. Srpska historiografija pokušavala je odavno već prikazati četništvo kao nacionalni i oslobodilački pokret. Nedavno je ono priznato čak kao oblik antifašizma. Javno mnijenje je u takvim prilikama izloženo obmanama, ponekad ih samo proizvodi ili podržava.
More...
Tokom svih osam godina ratnih sukoba na tlu bivše Jugoslavije, zapadnu, a pre svega američku politiku karakterisale su konfuzija, uljuljkivanje u neosnovane nade, odlaganje i izbegavanje odluka; nedostatak fokusa i odlučnosti. Najverovatnije da razlog za ovakvo ponašanje Sjedinjenih država treba tražiti u činjenici da se 1991. Jugoslavija nalazila pri dnu liste prioriteta Stejt departmenta.[1] Bilo je to vreme velikih previranja u svetu. Kraj Hladnog rata, pad komunizma i ujedinjenje Nemačke bili su nesumnjivo događaji čiji je epohalni i globalni značaj uveliko nadilazio sitničave etničke razmirice jugoslovenskih lidera. Naročito s obzirom na to da je Jugoslavija u to vreme smatrana kandidatom koji je, u poređenju sa drugim bivšim komunističkim zemljama, imao najveće šanse za bezbolnu tranziciju, kako prema parlamentarnom sistemu i otvorenoj tržišnoj ekonomiji, tako i ka integracijama sa evropskim ekonomskim i političkim institucijama. Usredsređeni na velika globalna zbivanja i uvereni u sposobnost Jugoslavije da obavi svoju mirnu tranziciju, zapadne diplomate su potcenile latentnu mogućnost da sitničave svađe eskaliraju u ogromno nasilje.
More...
2014. je godina doista bogata obljetnicama – počevši, primjerice, s 2050 godina od vjenčanja Antonija i Kleopatre (i Pascal i Hegel su, poznato je, bili suglasni u tomu da bi svijet bio drukčiji da je „Kleopatrin nos bio kraći“, ali, zapravo, baš tada vjerojatno započinje mukotrpan proces osvještavanja egzistencije „svijeta“), pa sve do 20 godina otkako je „Pulp fiction“ doživio premijeru (kronologijski se između ovih godišnjica, uza sve ostale, može smjestiti još i 300 godina Bachove kantate „Mein Herze schwimmt im Blut“, 225 godina od početka Francuske revolucije, 125 godina od Heideggerova rođenja, 75 godina otkako je RCA započela sredovitim televizijskim programom, 60 godina od Brechtova „Kavkaskoga kruga kredom“, 40 godina od Nixonove ostavke…). Ipak, stogodišnjica Prvoga svjetskog rata kao da je progutala sve druge – vjerojatno i zbog općeproširene fiksacije na „okrugle“ brojke (a na jubilarne obljetnice naročito).
More...
Često zaboravljamo kako fašizam dejstvuje: kao čista i sjajna alternativa ovozemaljskim dužnostima svakodnevice, kao svetkovina potpuno iracionalnog protiv razuma i iskustva. Fašizam karakterišu oružani odredi koji ne liče na oružane odrede, ravnodušnost prema pravilima rata protiv naroda koji se smatraju inferiornima, veličanje „carstva“ posle otimanja teritorija.
More...
U vezi sa otcepljenjem Krima od Ukrajine, aktualizovano je poređenje Krima i Kosova. Američka i evropska administracija, većina američkih i evropskih eksperata za međunarodno pravo, međunarodne nevladine organizacije i dve-tri lokalne organizacije za ljudska prava smatraju da se Krim i Kosovo ne mogu porediti.
More...
Nedavno sam izlazeći iz Radio Eho Moskve, na prašnjavom trotoaru Novog Arbata naleteo na našeg poznatog međunarodnog analitičara.
More...
Politička kriza koja je zahvatila Jugoslaviju imala je snažan međunarodni odjek, naročito od prvih sukoba u leto 1990. Ta kriza je pogodila zemlju koja je u vreme prestanka Hladnog rata odista gubila na značaju u međunarodnoj političkoj areni, ali koja nije bila ni sasvim izvan „radara“ velikih svetskih sila. Naprotiv, interesovanje za Jugoslaviju i njenu budućnost raslo je sa eskalacijom krize u njoj. Sa sve većim osamostaljivanjem republika broj aktera koji su bili sagovornici stranih vlada sa jugoslovenske strane se povećavao, budući da je pragmatičan pristup međunarodnih krugova podrazumevao da se razgovara sa stvarnim nosiocima vlasti u Jugoslaviji. To je, istovremeno, bila prilika za formiranje stavova o novim liderima i, uopšte, o toku jugoslovenske krize.
More...
30 godina samostalnosti Hrvatske i Slovenije: Mentalna priprema za ratove devedesetih počela je u Srbiji najmanje 10 godina pre prvih oružanih sukoba. Revidiranjem događaja iz Prvog i Drugog svetskog rata u kojima su stvorene obe Jugoslavije, rušeni su temelji zajedničke države. Govori istoričarka Dubravka Stojanović. Razgovor vodi Svetlana Lukić.
More...
Trideseta godišnjica tzv. Krvavog Uskrsa na Plitvicama, koji se vodi kao službeni početak nikad proglašenog rata u Hrvatskoj, vlasti su obilježile u sred trećeg vala pandemije. Posve uobičajeno, s par prigodnih govora, s medijima koji su bili puno zainteresiraniji za sukob između predsjednika i premijera oko toga tko će biti na čelu Vrhovnog suda i s dobacivanjem radikalnih nacionalista koji su premijera vrijeđali zbog koalicije s SDSS-om, personificiranim u liku Milorada Pupovca. Istovremeno, dan ranije u Aržanu, rodnom mjestu Josipa Jovića kojeg službena historiografija vodi kao prvog poginulog branitelja svečano je obilježen početak gradnje memorijalnog centra koji će nositi njegovo ime. Josip Jović je, uz sedmoricu ranjenih, bio jedini čovjek koji je poginuo tog Uskrsa na Plitvicama u uniformi specijalne policije MUP-a Hrvatske, dok je s druge strane na strani pobunjenih Srba, poginuo Rajko Vukadinović. Iako kratkotrajan sukob, on se logično obilježava kao početak rata u Hrvatskoj, a u svemu što se oko njega događalo i događa možemo vidjeti kompletnu ratnu i poratnu stvarnost Hrvatske. S jedne strane, miting istine na Plitvicama, odluka da se tamošnji nacionalni park pripoji samoproglašenoj SAO Krajini, upad paravojske u hotele i upravu Nacionalnog parka i to u vrijeme dok se tamo odmaraju turisti, pokušaj hrvatskih vlasti da vrate otuđeni dio teritorija pod svoju kontrolu, balvani na cesti, zasjeda, okršaj i na koncu pobjeda hrvatskih vlasti te uspostava policijske stanice Republike Hrvatske na Plitvicama, sve uz nekoliko ljudi koji će kasnije odigrati bitne uloge u ratu i poraću.
More...
U ovoj, 2021. godini, navršavaju se dva jubileja od značaja za srpsko-hrvatske odnose. Prvi je stogodišnjica od usvajanja i proglašenja Vidovdanskog ustava 1921. godine (koji je imao širi značaj, ne samo u kontekstu srpsko-hrvatskih odnosa, ali je obuhvatao i njih), a drugi je trideseta godišnjica od početka ratnih sukoba u Hrvatskoj 1991. godine (pri čemu ni taj sukob nije ostao samo srpsko-hrvatski). Dva jubileja, oba ispunjena mnogim nepomirljivo suprotstavljenim stanovištima, od toga kakva je Jugoslavija trebalo da bude do toga da uopšte nije ni trebalo da je bude. Između dve okrugle godišnjice nalazi se čitava jedna istorija u kojoj su postojali kvalitativno najrazličitiji vidovi međusobne interakcije: od savršene irelevantnosti srpske odnosno hrvatske etničke identifikacije za međusobne odnose do njenog podizanja na pijedestal najvažnijeg sadržaja.
More...
Prošlo je 30 godina… Nikada se za to vreme prošlost nije tako direktno sudarila sa sadašnjošću kao ove godine. Na 20. godišnjicu početka agresije na BiH došli smo u Sarajevo nas pedesetak stranih novinara i fotografa, koji smo uz Sarajlije delili mračne dane istorije Bosne i svedočanstva rata, opsade i masovnih zločina, koji su se sada ponovo vratili u Evropu. Bili smo tu da s njima razbijemo zaborav i amneziju Evrope, koja je bila željna da izbriše svoju sramotu i to tragično poglavlje svoje istorije, i koja se bila ponovo uljuljkala u nadu o Fukujaminom kraju istorije i večnom miru.
More...
When Hitler decided to invade Yugoslavia and destroy it as a state, his representatives contacted the largest Croatian political party – the Croatian Peasant Party (HSS). The Germans wanted the party’s leader, Vladko Maček, to head the new, independent Croatia after the break-up of Yugoslavia. But Maček rejected the proposal. Then the Ger-mans turned to the Ustasha organization in Croatia and its leader Slavko Kvaternik declared the independent Croatia on April 10, 1941, the same day when the German army entered Zagreb. The Kingdom of Italy had previously supported the Ustasha organization, but after the assassination of the Yugoslav King Alexander Karađorđević in Marseille in 1934, organized by the Ustashas, the Italians restricted the activities of the Ustasha organization in their territory. In the circumstances of preparations for the attack on Yugoslavia, the Italians organized the passage of several hundred Ustashas led by Ante Pavelić to Croatia.
More...
The Bulgarian National Volunteer Company 4093 was a military unit of the American Armed Forces, which existed in the period from 1951 to 1964. It was established by Dr. G. М. Dimitrov, who opposes the established totalitarian power in the People’s Republic of Bulgaria. Through this paper, the author reassesses some of the stereotypes imposed on the company and brings into scholarly circulation some archival documents from the collection of Dr. G. М. Dimitrov.
More...