We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
This study, based on the ground of unpublished Ottoman tax registers (tapu tahrir defterleri), analyses the "population-area" relationship in the Sakar Mountain and the adjacent area in the 15th-16th century. After detailed selection and translation of the Ottoman tax registers and analysis of the information in terms of settlements, as identified in the registers, the borders of the kaza of Edirne have been established as well as the changes which occurred in that territory; the extent and methods of occupying this administrative area and the ethno-religious structure of the population, within the studies region, have been specified. It has been found that the East, West and North borders of the region of Edirne did not undergo significant changes in time. Only the South border was changed over the years, including towns and villages, adjacent to the kaza of Dimetoka. A typical feature of the settlement network, withing that region, was its instability at the end of 15th and the first half of the 16th century. The small weak settlements prevailed in it - probably still newly populated areas, founded when liberated slaves or colonized population settled the area or they were just old settlements in decline. Int the second half of the 16th century the settlement network became stable and strong and increased its density. Within the period 1485-1570 most densely populated was the area with and altitude of up to 250 m. Together with the process of settling the lowlands another process was taking place - settling of the foothill and the mountain areas of the region. The towns and villages, located in the investigated region, were occupied by Muslims and non-Muslims, as the total number of the households of both religious communities gradually increased in the years.
More...
In mankind history all nations had discovered a variety of forms for manifestation of their outlooks and religious beliefs, for the preservation of the created by them culture and maintaining of their cultural memory. Heralds of the cultural and historical memory of every nation and tradition community are the created by them poetic stringed instrument are an important aspect of the religious customs of the Alevi-Bektashi community in Bulgaria, in the regions where it is localized. Apart from being a part of the religious custom, this has been transformed in a form of manifestation of this community and preservation of its identity. Verses with mystical-religious content, called nefesi, divans, ilahi, and performed with an accompaniment of a stringed musical instrument (saz) of their religious and domestic ceremonies, they reflect to the greatest extent the religious doctrine, beliefs, outlook and ethical system of this community; are an important source of the exploration of its history, religious and social tradition, of the specific character of the followed interpretation of the Islam. For ages, these verses have been handed over in a verbal manner and recorded by the adepts of that community. Among the most performed with an accompaniment of saz by the Alevi-Bektashi in the Ludogorie region are the nefesi of the most popularrepresentatives of that tradition - Pir Sultan Abdal, Shah Khatai, Kul Himmet, Kul Himmet Ustazim, Kul Hatmim, Kul Huseyin and etc. Rewritten and read are verses of Yunus Emre as well, his followers, using the same pseudonyms, and etc. Here were born, too, local creators of the mystic-religious verses in the casual style and music to them that Alevi-Bektashi perform, the most ardent of which is Muhyddin Abdal. Among the authors of nefesi, recorded by the Alevi-Bektashi in the Ludogorie region are also Abdal Musa, Kaygusuz, Shemsi Boba and etc. The performance of nefesi and ilahi at the meetings of the Alevi-Bektashi community in the Ludogorie region, for ages has played a social part, too, and it has a uniting function between the members of the jam. The moving and deep suggestions, expressed with these verses, inspire deem emotional awareness on the audience. They appear priceless heralds of the culture of the community. The article discusses some issues, uncovering that aspect of the Alevi-Bektashi culture in the Ludogorie region, for example, the place of the jam in the preservation of the poetic-musical memmory; the authors, whose nefesi were recorded by its adepts; the subjects covered by the nefesi. The connection of that tradition with the music was emphasized as well and it was closely connected with the music tradition of the Turk Central Asia, and on the role of the zakir for the handing over of the tradition to the generations. It was asserted, too, that these verses were a universal system of values, which the Alevi-Bektashi had been following for ages.
More...
The image of Ottoman invasion of the Bulgarian lands, the Tarnovo Patriarchate, in its capacity as the "Mother of All Bulgarian Churches", maintained international contacts throughout the Greek Orthodox world. The Patriarchate enjoyed high prestige among Orthodox Slav on account of its consistent anti-Unite stance, adopted after the Church Union of the Council of Lyons (1247). This stance differed drastically from the contradictory policy of Byzantium and the Church of Constantinople which were inclined to make compromises with the West and the Papal institution in Rome as part of an attempt to forge an alliance and oppose the invading Ottoman forces. The Tarnovo Patriarchate strongly adhered the Orthodoxy and resisted Roman Catholic attempts at penetration in the territories under its pastoral care. The Bulgarian Orthodox Church by all probability had a major role in spreading Christianity among Cumans and some Tatars in Wallachia and Moldova in the 13 th and 14 th centuries . The high status of the Head of the Tarnovo Patriarchate was borne out by the participation of Patritach Simeon in the coronation of the Serbian monarch Stephen Dusan (1331-1335) and his Bulgarian wife Elena as Tsar and Tsarina and the transformation of the Serbian Archbishopric into a Patriarchate in 1346. Around the middle of the 14th c. the Tarnovo Patriarchate was established contacts with Russia. In 1352 Patriarch Theodosius II of Tarnovo took part in the ordination of Theodorit, Metropolitan of the Principality of Galicia-Lithuania, as Metropolitan of Russia. For Russia Tarnovo was obviously an important spiritual centre holding authority over all Orthodox Slavs. At more or less the same time we encounter the appellation "Tsarigrad-Turnov" which reflected the idea of the Bulgarian capital as a "Third Rome" and "Second Constantinople". Further proof of the high status of Bulgarian clerics among Orthodox Slavs is provided by the enthronement, in the year 1375, of three patriarchs originating from Tarnovo: Euthymius (Evtimii) of Tarnovo (1375-1393), Ephraem of Pec, Patriarch of Serbia (1375-1380; 1389-1392), and Cyprian, Metropolitan of Kiev and all of Russia (1375-1406). The survey of Bulgarian-Russian spiritual ties presented above aims at correcting a view still current in historiography according to which, between the 16th and 18th centuries, church influence followed a North-South (rather than a South-North) axis. While we may assume that such a view reflects the state of affairs in the 18th century, the earlier times of Ottoman domination (15th-17th cc.) were marked by attempts on the part of Tarnovo clerical elite to take part in the most important initiative aiming to increase Russia's prestige as the only independent and most powerful Orthodox Slavonic state. Higher clerics made a point of mentioning the names of Russians monarchs in church services intended for Bulgarian Christian congregations and thus seered Bulgarian expectations of political liberation in the direction of Russia.
More...
POVAMPIRENJE PUTINA I SLOVENSKE RUSIJE - POSLEDNJI VOZ ZA PROGLAŠENJE NEZAVISNOSTI (Ndryshe - Tirana) CENTAR TERORIZMA JE U MOSKVI - ATINI – BEOGRADU (Dervina.com - Nacionalni informativni portal albanske dijaspore -) HANDŽAR-ŠTAP VLADIKE ARTEMIJA (Start - Tirana) NOVO ZAOŠTRAVANJE ODNOSA ZAPAD - VLADA SRBIJE OKO BEZBEDNOSTI NA KOSOVU (Zëri - Priština) KONTROLISANJE UTICAJA NEZAVISNOSTI KOSOVA (Koha ditore - Priština) CENA NEGIRANJA (Express - Priština) DUGA KOSOVSKA ZIMA* (Koha ditore - Priština) TEŽNJA BEOGRADA - PRETVARANJE KOSOVA U HAOS (Zëri - Priština) PROŠLO JE VREME ČEKANJA - SRBIJU NE TREBA VIŠE ČEKATI! (Koha ditore - Priština) KOSOVO IZMEĐU DVA “FILOZOFSKOPOLITIČKA” EKSTREMA (MitrovicaPRESS -Mitrovica) SRBIJA PONOVO PRETI! (Radio “Kosova e lirë” - Priština) PROGRAMIRANE PROVOKACIJE (Zëri - Priština) PROTIVREČNOSTI IZMEĐU BAN KI MUNOVOG PLANA “B” ZA KOSOVO I PROGLAŠENJA NEZAVISNOSTI I - SRPSKE RAČUNICE (Sot - Tirana) POZIVI “KOSOVO JE SRBIJA”, POZIVI SU ZA NOVI RAT IZMEĐU SRBA I ALBANACA NA BALKANU (MitrovicaPRESS -Mitrovica) KADA VERSKI VOĐA ŠALJE PORUKE MRŽNJE?! (Zëri - Priština) EVROPSKA NEZAVISNOST* (Koha ditore - Priština) SRBIJA NE MOŽE DA BLOKIRA PUTEVE EVROPE (Infopress - Priština) POGODBA KOJA NE MOŽE DA BUDE SPORAZUM (Zëri - Priština) ODBIJANJE DOPRINELO HOMOGENIZACIJI EU (Zëri - Priština) “CRVENE LINIJE” I STABILNOST KOSOVA (Zëri - Priština) 40 GODINA KAŠNJENJA SRBIJE (1968-2008) (55 - Tirana) POČETAK KAMPANJE (Zëri - Priština) KOSOVO POSLE 10. DECEMBRA (Metropol - Tirana)
More...
Iako zasigurno postoje mnogi argumenti koji idu u prilog ukidanja predmeta Vjeronauka ili barem njegovog dislociranja iz obaveznih u fakultativne predmete, rezultati postignuti u okvirima izučavanja ovog predmeta kod učenika i izuzetna aktivnost nastavnog kadra opravdava njegovu postojanost. Na nivou Kantona Sarajevo dokimološki gledano prosječna ocjena koju su učenici postigli u protekloj školskoj godini izuzetno je visoka. Ovako visoka procjena učeničkog znanja trebala bi da nam ukazuje ukoliko je ocjenjivanje bilo objektivno, da su učenici iz oblasti ovog predmeta postigli visok nivo usvojenog znanja, kompetencija i vještina. Pored toga ne treba zanemariti ni činjenicu da su vjerske zajednice u BiH itekako zainteresirane ne samo za vjersko podučavanje u okvirima vjerskih zajednica, nego i za oblast vjerskog podučavanja u školskom sistemu. Ovakav pristup dovodi do značajnog ulaganja u edukaciju vjeroučitelja, nastavnih pomagala i sredstava, kao i u oblast vannastavnih aktivnosti, poput projekata, takmičenja i zabavno-revijalnih nastupa. Sve te aktivnosti svakako utječu na prestiž, položaj i strukturu predmeta, a učenicima su nedvojbeno ekstrinzična motivacija za pohađanje ovog predmeta, što se da nedvojbeno već na prvi pogled zaključiti.
More...
Verska nastava je prisutna u školskom sistemu u Republici Srbiji, u kontinuitetu, već šesnaest godina. Ustav Republike Srbije definiše našu državu kao svetovnu. Iz toga proizilazi da je i sistem obrazovanja sekularan. Način održavanja verske nastave, po mom mišljenju, ne krši sekularnost države. Ne postoji državna religija, već sistem „kooperativne razdvojenosti“. Smatram da je hrišćanstvo progresivno kreaciona religija, koja smatra da je Bog stvorio sve, da svet evoluira, ali pod nadzorom nadprirodnog kreatora, a da je nauka tu da stvara slobodne ljude i perspektivno, tolerantno i moderno društvo. Kako je izbor na versko obrazovanje izboran, a ne obavezan, ne smatram da dolazi do ugrožavanja naučnog pogleda na svet kod dece, niti da će Srbija dati prednost religijsko-konzervativnim vrednostima u odnosu na vrednosti modernog sveta. Deca imaju mogućnost gledanja šire slike i prava na izbor. Nema ničeg retrogradnog u poznavanju religije. Na ovaj način se omogućava kvalitetnije obrazovanje, unapređuje demokratsko društvo i doprinosi slobodi veroispovesti. U skladu sa iznešenim uočenim nedostacima u okviru verske nastave smatram da je potrebno, kako bi se verska nastava na najbolji način obavljala, programe Pravoslavnog katihizisa i programe ostalih verskih zajednica stalno osvežavati i unapređivati, a sve kako bi se obezbedilo ostvarivanje predviđenih ciljeva. Iskustva u višegodišnjoj realizaciji pokazuju da su najveće intervencije potrebne u programima za prvi ciklus osnovne škole, budući da se postavljeni zahtevi programa teško ostvaruju. Reviziju programa bi trebala da obavlja posebno formirana Komisija ili grupa, kojoj bi to bila glavna nadležnost. Takođe je važno uskladiti udžbenike sa stučnim stavovima veroučitelja, kako bi što jednostavnije preneli đacima svrhu verske nastave. Pogrešan sadržaj programa vodi brojnim problemima. Dozvoliti veći stepen slobode za nastavnike i učenike u izboru dela tema koje će obrađivati bi bilo višestruko korisno i proizvelo veću zainteresovanost. Prema rezultatima samoprocene nastavničkih kompetencija zaključujem da je veroučiteljima najviše pomoći potrebno kada su u pitanju kompetencije za nastavnu oblast, predmet i metodiku nastave i kompetencije za poučavanje i učenje. Prioritet su teme razvoja metodičkih znanja i veština u radu sa učenicima. Takođe, kao i što sam već navela, neophodno je obezbediti kontinuirana usavršavanja veroučitelja i to u sklopu fakulteta kao što su: učiteljski, pedagoški i filozofski. Potrebno je raspisati konkurs za izbor primera dobre prakse u nastavi Pravoslavnog katihizisa, koji će biti objavljeni u formi priručnika za nastavnike, kao i obezbediti da izabrani primeri budu dostupni svim školama i nastavnicima. Koordinatori ove aktivnosti mogu da budu Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja. Mišljenja sam da se verska nastava nalazi na ozbiljnom i teškom ispitu. Potrebno je prevazići iskušenja zajedničkog života i rada, obrazovanja i vaspitanja, a sve radi uvođenja đaka u život crkve. Nesumnjivo je da će verska nastava itekako imati uticaja na moralno vaspitanje mladih, a da bi pozitivni efekti postojali potrebno je kontinuirano unapređivati procese realizacije nastave ovog predmeta, kao i usavršavati pedagoške i teološke kompetente veroučitelja. Takođe, Srpska Pravoslavna Crkva i ostale tradicionalne crkve i verske zajednice treba da se u većoj meri uključe u rad komisija Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja koje su posvećene verskoj nastavi. Odgovornost za poboljšanje verske nastave nije samo u resornom ministarstvu, već i u crkvi.
More...
This paper investigates issues relating to religious education in public school system in the Republic of Croatia. It focuses mainly on Catholic Catechism in public school, due to the fact that population of Croatia is predominantly Catholic and the fact that Croatia has entered into international accords with Holy See. Paper particularly analyzes and describes instances of discrimination of nonreligious school children and criticizes the fact that no alternative education is provided to such children, at least in the first three grades of elementary schools. Finally, the paper offers certain recommendations to mitigate existing problems and to eliminate discrimination from public school system of the Republic of Croatia.
More...
This article is prepared to review some dilemmas concerning the decision on the constitutionality of the Act on Churches and Religious Communities given by the Constitutional Court of the Republic of Serbia in January 2013. The principal of secular state as guaranteed by the Serbian Constitution of 2006 has been tested within the norms on the assistance of the state in enforcement of the decisions and judgments delivered by the churches and other religious organizations, on one hand, and on the rules on the religious instruction in public schools, on the other hand. Taking into account comparative, theoretical and normative method of interpretation, the author concludes that certain provisions of the Serbian Act on Churches and Religious Communities is not in accordance with The Serbian Constitution and the European Convention on Human Rights.
More...
Recently, a heated debate concerning school-based sexual education in Republic of Croatia provoked the necessity to rethink the relation of the education to the religious and the secular framework. In order to understand this phenomenon, we adopted a comparative approach. In the first part of this article our aim is to create a theoretical framework to guide our inquiry. The repercussion of a long sexual revolution in the 20th century that upset classical religious forms and had impact over institutional framework is analyzed. The second part analyses the difficulties of implementing the sexual education in three different institutional frameworks: a liberal (Sweden), traditional (Italy) and USA (sui generis). The common denominator among these different states is that the education as such is the problem of the secondary level to dominant political framework. Underlying issue is the profound difference between, on the one hand Christian-inspired anthropology and, on the other hand, the secular and scientific inspired anthropology. In the case of Sweden, sexual education became the mandatory part of the curriculum only after the fight for “he nation’s soul”. Italy, very differently, due to a significant social influence that Catholic Church has at the social level, lacks the formal program of the sexual education. Scientific based education concept, in use, in the States of America, encounters strong conservative response in issues concerning the sexual education. Final part of this paper presents an overview of the political context in Croatia in which the citizen's initiative – In the name of the family - with the support of the Catholic church and rightwing parties – organized and held a referendum. Main idea behind the referendum allege that the model of the Croatian family is under threat, due to a intention of the government to introduce the sexual education in schools, within the general framework of civic and health education. The proposition: “Are you in favour of the constitution of the Republic of Croatia being amended with a provision stating that marriage is matrimony between a woman and a man?” was approved by a quarter of the electorate. Differently, less than fifty percent of voter numbers in Slovakia led to the failure to pass a referendum to amend the Slovakian Constitution. The tactic to defeat the referendum was by not taking part, a strategy that appeared very functional. The hypothetical case of introducing sexual education in Bosnia and Herzegovina is theorized in the final part.
More...
Činjenica jest da crkveni porezi u europskim zemljama zamjenjuju onaj prihod Crkve iz hrvatskog državnog proračuna, koji se vodi pod šifrom A539026 te da i ta sekularnija društva nastavljaju financirati Crkvu kroz različite druge programe, baš kao i u Hrvatskoj: plaće vjeroučitelja, sufinanciranje njihovih škola i bolnica, obnovu kulturnih dobara i slično. Imovina tih vjerskih zajednica je, baš kao i u Hrvatskoj, impozantna – Crkva je drugi najveći austrijski zemljoposjednik i drugi najveći poslodavac u Njemačkoj. Međutim, hrvatski model financiranja vjerskih zajednica je i dalje je u usporedbi s njima netransparentan i neadekvatan. Crkva u Hrvatskoj, naime, ne mora dokazivati da dobro gospodari novcem poreznih obveznika, ne ulaže trud da bi došla do novca vjernika, niti se na bilo koji način osjeća pozvanom da bude transparentna u svom poslovanju. Država joj pomaže u tome tako što kod izdvajanja iz proračuna ne pravi razliku između poreznih obveznika – njih se ni u kom trenutku ne pita jesu li uopće vjernici ili bi radije svoj porez preusmjerili u neke druge namjene. Sve do pokretanja ovog novinarskog istraživanja, javnosti nije bio poznat iznos koji prima iz proračuna, a zbog neprobojnosti institucija, još uvijek se ne zna kolikim fondom imovine ona raspolaže, koliko prima iz drugih javnih izvora poput javnih poduzeća ili lokalnih i regionalnih samouprava, a kamoli kolika je bilanca njenih komercijalnih djelatnosti. To sve ima i svoje posljedice. Zbog raznih skandala i visine poreza Crkva u Njemačkoj gubi u prosjeku 127 tisuća ljudi godišnje. Nadalje, među poreznim obveznicima česta je zabluda da novac koji završava u rukama crkvenih vlasti biva raspoređen u karitativne djelatnosti. Zbog ovog se vjerovanja Udruga za zaštitu potrošača u Italiji 2012. godine tužbom pobunila protiv crkvene propagande oko poreza otto per mille. Ustvrdili su da je Crkva svojim marketingom, kojim je uvjeravala da sav porez ide u humanitarne svrhe, obmanjivala porezne obveznike preko zakonite mjere. Budući da se 23 posto tog poreza u Italiji zaista i utroši na ublažavanje nevolje najsiromašnijih, kako bi hrvatski građani trebali reagirati na podatak iz izvještaja HBK, prema kojima je udio karitativnih aktivnosti Crkve u potrošnji javnog novca - siromašnih 11 posto?
More...
Isprepletenost i podudarnost etničke i religijske pripadnosti u BiH direktno se odražava na položaj religijskih manjina u BiH. Zbog takve karakteristične strukture, gdje se svi napori usmjeravaju ka pružanju jednakog tretmana trima većinskim religijama, prava religijskih manjina ostaju zapostavljena. Iako su na snazi mnogi pravni propisi koji garantiraju jednak položaj svih religijskih zajednica, religijske manjine se svakodnevno stavljaju u obespravljen položaj. To je na primjer vidljivo iz činjenica da Ustav Republike Srpske navodi Srpsku pravoslavnu crkvu kao crkvu srpskog naroda i drugih naroda pravoslavne vjere, te da religijske manjine nisu zastupljene u Međureligijskom vijeću BiH. Pored toga, obespravljenost religijskih manjina dolazi do izražaja i u koncepciji religijskog obrazovanja u školama, gdje u većini slučajeva učenici nisu u mogućnosti da pohađaju religijsko obrazovanje po svom izboru, nego zbog konretnih okolnosti moraju konzumirati vjersku pouku većinske religije. Problemi sa legislativom u BiH, kao što su neharmoniziranost te siromašna zakonska zaštita od diskriminacije, samo dodatno doprinose marginalizaciji religijskih manjina u društvu. Zbog pojedinih Ustavnih odredbi koje omogućuju povlašteni položaj određenoj religiji i uske povezanosti religije i politike, BiH sve više postaje polusekularna država, u kojoj se za vođstvo takmiče tri većinske religije. Iz svega navedenog slijedi da bi vlasti BiH trebale poduzeti različite mjere kako bi se religijske manjine zaštitile od diskriminacije. Prvi korak bi predstavljalo ukidanje odredbe Ustava Republike Srpske, kojom se daje povlašteni položaj Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Dalje, religijske manjine treba da budu zastupljene u organima Međureligijskog vijeća u BiH. Aktivnim djelovanjem Međureligijskog vijeća bi se mogao znatno poboljšati položaj religijskih manjina u društvu. Pored toga, vlasti BiH bi trebale poduzeti korake kako bi harmonizirale i ojačale zakone vezane za zaštitu od krivičnog djela poticanja na mržnju. Iako krivična djela počinjena iz mržnje prema religijskim manjinama nisu česta pojava u BiH, ipak stručnjaci za ljudska prava ukazuju na njihovo postojanje. Stoga bi harmonizacija zakonodavstva znatno olakšala sudijama i tužiocima sankcioniranje krivičnog djela poticanje na mržnju, što bi opt doprinijelo ujednačavanju sudske prakse, a time i efektivnijoj zaštiti i prevenciji od sličnih krivičnih djela. Na posljetku, jedna od ključnih stvari za uklanjanje diskriminacije religijskih manjina u BiH jeste izmjena dosadašnjeg načina religijskog obrazovanja u školama. Umjesto vjerske pouke o samo jednoj religiji, učenici treba da se educiraju o različitim kulturama i religijama. Kao što je predhodno navedeno, zbog okolnosti, škole su ograničene u pogledu pružanja vrste religijskog obrazovanja, tako da bi ovakva opcija bila prikladna za učenike svih vjeroispovijesti, kod kojih bi se ujedno i razvijala svijest o važnosti tolerancije i ravnopravnosti u društvu.
More...
S obzirom na značaj prava na slobodu vjere ili uvjerenja kao temeljnog ljudskog prava i potrebu da se osigura ravnopravnost svih građana BiH u pogledu zaštite i uživanja ovog prava, najvažniji pravni standardi koji uređuju položaj vjere u društvu uspostavljeni su na državnom nivou. Ustavni dokumenti BiH i njenih entiteta pružaju opće garancije vjerske slobode uz pozivanje na važnije međunarodne instrumente ljudskih prava ili njihovo izravno inkorporiranje. Ove opće garancije dalje su razrađene kroz Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica i sporazume kojima se pobliže uređuju odnosi između pojedinačnih vjerskih zajednica i države. Općenito, može se kazati da su odredbe o slobodi vjere i njenog manifestiranja usklađene sa normama međunarodnog prava, da su veoma široko postavljene i da omogućavaju i pojedincima i vjerskim kolektivitetima, tj. crkvama i vjerskim zajednicama, da slobodno postupaju i djeluju u skladu sa vjerskim načelima uz uvjet da se time ne krše pozitivni zakonski propisi. Prema važećim pravnim standardima u BiH je sa snazi saradnički ili hibridni model uređenja odnosa između države i vjere. Suština ovog modela može se izraziti dvama načelima: (a) institucionalna i funkcionalna odvojenost države i crkava/ vjerskih zajednica i (b) saradnja države i crkava/ vjerskih zajednica na područjima od zajedničkog interesa koja se reguliše zakonima i posebnim sporazumima. Nedostatak izričitih ustavnih odredbi o odvajanju države i vjere nadomješten je Zakonom o slobodi vjere koji propisuje da niti jedna vjera u BiH ne može biti proglašena državnom, niti jedna crkva ili vjerska zajednica ne može uživati povlašten status u odnosu na druge te da su crkve i vjerske zajednice neovisne i samostalne u svom organiziranju i djelovanju. Također, praksa Ustavnog suda BiH potvrdila je da je odvajanje vjere, s jedne strane, i države i njenog pravnog sistema, s druge strane, suštinsko obilježje njihovog odnosa te osporila preferencijalistički tretman kojeg je Ustav RS, prije amandmanskih izmjena, pružao Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Premda su država i crkve odnosno vjerske zajednice suštinski odvojene, to ne isključuje mogućnost njihove saradnje na određenim poljima od zajedničkog interesa, kao što su odgoj i obrazovanje, kultura, socijalna zaštita, zdravstvo i dr. Takva saradnja pobliže se uređuje posebnim sporazumima, zakonima ili podzakonskim pravnim aktima. Dvije crkve, Katolička i Srpska pravoslavna, već su zaključile sporazume o saradnji sa državom, dok je Islamska zajednica na putu prema ostvarenju istog cilja. Da bi ispoštovala zakonske odredbe koje zabranjuju dodjeljivanje privilegovanog tretmana određenim crkvama ili vjerskim zajednicama, država je dužna u budućnosti omogućiti svim zainteresiranim vjerskim zajednicama da pristupe ugovornom reguliranju vlastitog položaja te vjerskih prava i sloboda svojih pripadnika.
More...
Isprepletenost etničke i religijske pripadnosti u BiH se direktno odražava na položaj religijskih manjina u BiH. Zbog takve karakteristične strukture, gdje se svi napori usmjeravaju ka pružanju jednakog tretmana trima većinskim religijama, prava religijskih manjina ostaju zapostavljena. Iako su na snazi mnogi pravni propisi koji garantiraju jednak položaj svih religijskih zajednica, religijske manjine se svakodnevno stavljaju u obespravljen položaj. Na primjer, to je vidljivo iz činjenica da Ustav Republike Srpske navodi Srpsku pravoslavnu crkvu kao crkvu srpskog naroda i drugih naroda pravoslavne vjere, te da religijske manjine nisu zastupljene u Međureligijskom vijeću BiH. Pored toga, obespravljenost religijskih manjina dolazi do izražaja prilikom religijskog obrazovanja u školama, gdje u većini slučajeva učenici nisu u mogućnosti da pohađaju religijsko obrazovanje po svom izboru, nego zbog okolnosti pristaju na vjersku pouku većinske religije. Problemi sa legislativom u BiH, kao što su neharmoniziranost, te siromašna zakonska zaštita od diskriminacije, samo dodatno doprinose marginalizaciji religijskih manjina u društvu. Zbog pojedinih ustavnih odredbi, gdje se povlašteni položaj daje određenoj religiji, te uske povezanosti religije i politike, BiH sve više daje utisak polusekularne države, u kojoj se za vođstvo takmiče tri većinske religije. Iz svega navedenog je očito da bi vlasti BiH trebale poduzeti različite mjere kako bi religijske manjine zaštitile od diskriminacije. Prvi korak ka tome je ukinuti odredbu Ustava Republike Srpske, kojom se daje povlašteni položaj Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Dalje, religijske manjine treba da budu zastupljene u organima Međureligijskog vijeća u BiH. Aktivnim djelovanjem Međureligijskog vijeća mogao bi se znatno poboljšati položaj religijskih manjina u društvu. Pored toga, vlasti BiH bi trebale poduzeti korake kako bi harmonizirali i ojačali zakone vezane za zaštitu od krivičnog djela poticanja na mržnju. Iako krivična djela počinjena iz mržnje prema religijskim manjinama nisu česta pojava u BiH, ipak stručnjaci za ljudska prava su ukazali na njihovo postojanje. Stoga, harmonizacija zakonodavstva bi znatno olakšala sudijama i tužiocima sankcioniranje krivičnog djela poticanje na mržnju, što bi doprinijelo konzinstentnosti sudske prakse, a time i efektivnijoj zaštiti i prevenciji od sličnih zločina. Naposljetku, jedna od ključnih stvari za uklanjanje diskriminacije religijskih manjina u BiH jeste izmjena dosadašnjeg načina religijskog obrazovanja u školama. Umjesto vjerske pouke o samo jednoj vrsti religije, učenici treba da se educiraju o različitim kulturama i religijama. Kao što je prethodno navedeno, zbog okolnosti, škole su ograničene u pogledu pružanja vrste religijskog obrazovanja, tako da bi ovakva opcija bila prikladna za učenike svih vjeroispovijesti, kod kojih bi se ujedno i razvijala svijest o važnosti tolerancije i ravnopravnosti u društvu.
More...
S obzirom na značaj prava na slobodu vjere ili uvjerenja kao temeljnog ljudskog prava i potrebu da se osigura ravnopravnost svih građana BiH u pogledu zaštite i uživanja ovog prava, najvažniji pravni standardi koji uređuju položaj vjere u društvu uspostavljeni su na državnom nivou. Ustavni dokumenti BiH i njenih entiteta pružaju opće garancije vjerske slobode uz pozivanje na važnije međunarodne instrumente ljudskih prava ili njihovo izravno inkorporiranje. Ove opće garancije dalje su razrađene kroz Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica i sporazume kojima se pobliže uređuju odnosi između pojedinačnih vjerskih zajednica i države. Općenito, može se kazati da su odredbe o slobodi vjere i njenog manifestiranja usklađene sa normama međunarodnog prava, da su veoma široko postavljene i da omogućavaju i pojedincima i vjerskim kolektivitetima, tj. crkvama i vjerskim zajednicama, da slobodno postupaju i djeluju u skladu sa vjerskim načelima uz uvjet da se time ne krše pozitivni zakonski propisi. Prema važećim pravnim standardima u BiH je sa snazi saradnički ili hibridni model uređenja odnosa između države i vjere. Suština ovog modela može se izraziti dvama načelima: (a) institucionalna i funkcionalna odvojenost države i crkava/vjerskih zajednica i (b) saradnja države i crkava/vjerskih zajednica na područjima od zajedničkog interesa koja se reguliše zakonima i posebnim sporazumima. Nedostatak izričitih ustavnih odredbi o odvajanju države i vjere nadomješten je Zakonom o slobodi vjere koji propisuje da niti jedna vjera u BiH ne može biti proglašena državnom, niti jedna crkva ili vjerska zajednica ne može uživati povlašten status u odnosu na druge te da su crkve i vjerske zajednice neovisne i samostalne u svom organiziranju i djelovanju. Također, praksa Ustavnog suda BiH potvrdila je da je odvajanje vjere, s jedne strane, i države i njenog pravnog sistema, s druge strane, suštinsko obilježje njihovog odnosa te osporila preferencijalistički tretman kojeg je Ustav RS, prije amandmanskih izmjena, pružao Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Premda su država i crkve, odnosno vjerske zajednice suštinski odvojene, to ne isključuje mogućnost njihove saradnje na određenim poljima od zajedničkog interesa, kao što su odgoj i obrazovanje, kultura, socijalna zaštita, zdravstvo i dr. Takva saradnja pobliže se uređuje posebnim sporazumima, zakonima ili podzakonskim pravnim aktima. Dvije crkve, Katolička i Srpska pravoslavna, već su zaključile sporazume o saradnji sa državom, dok je Islamska zajednica na putu prema ostvarenju istog cilja. Da bi ispoštovala zakonske odredbe koje zabranjuju dodjeljivanje privilegovanog tretmana određenim crkvama ili vjerskim zajednicama, država je dužna u budućnosti omogućiti svim zainteresiranim vjerskim zajednicama da pristupe ugovornom reguliranju vlastitog položaja te vjerskih prava i sloboda svojih pripadnika.
More...
The reports in the "Euromonitor" series aim at independent and objective monitoring of the implementation process of the Republic of Moldova - European Union Action Plan. The actions adopted and implemented by both signatories of the Plan will be monitored quarterly. The action plan is a complex document, structured in 7 chapters, which provides for the implementation of about 300 actions, some defined more or less precisely, others very ambiguous. Unable to monitor such a complex document, the authors of "Euromonitor" focused on priority actions, identified in the Action Plan itself.
More...
This volume includes the summaries of the articles presented at Conference Education in the Perspective of Values, 2022. Within the conference, an important space was allocated to the presentation of research that brought new data on topics of general pedagogy, psychology of Education, didactics, including the design and implementation of didactic activities carried out online. The research presented this year represented scientific fields such as: educational sciences, psychology, theology, philology, philosophy, history, sociology, engineering, music and mathematics, as well as a number of interdisciplinary fields.
More...
This volume includes the summaries of the articles presented at Conference Education in the Perspective of Values, 2023. Within the conference, an important space was allocated to the presentation of research that brought new data on topics of general pedagogy, psychology of Education, didactics, including the design and implementation of didactic activities carried out online. The research presented this year represented scientific fields such as: educational sciences, psychology, theology, philology, philosophy, history, sociology, engineering, computer science, arts, music and mathematics, as well as a number of interdisciplinary fields.
More...