We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Tema o kojoj kanim pisati u ovome radu nedovoljno je istražena i valorizirana u akaidskoj literaturi na bosanskom jeziku. Pokušat ću na tragu klasične akaidske literature i rukopisa Šejha Juje, bosanskog alima iz 17. stoljeća, ukratko navesti najznačajnije podatke o prednosti vjerovjesnika nad melekima.
More...
Stotinu dvanaesta sura, El-Ihlas - Iskrenost ili Jedinstvo Božije (Karabeg), jedna je od kraćih sura u Kur’anu, sa četiri kratka ajeta. MelodiËna je i lahka, zbog čega se lahko uči i pamti. Nerijetko je naπa djeca nauče prije polaska u mekteb, uz nanu ili dedu. Prijevod ove sure gotovo svi nauËe u mektebu ili školi, zbog znaËaja koji ona ima. I dobro je da je to tako, jer u ovoj suri sadržana je suπtina islamskog vjerovanja - imana.
More...
U islamskom odgoju (terbijet) polazna tačka je vjerovanje (iman), čije sjedište je srce (kalb). Ima mnogo potvrda u riječima Poslanikovih drugova (ashab) vezanih za njihov iman, poput ove...
More...
U osnovi se mogu odrediti dva toka spoznaje. a) Put od čovjeka ka Bitku, Apsolutu, Bogu. Na tom putu čovjek koristi znanja, saznanja, teorije, vizije, praksu, doktrinu, dogmu i intuiciju. b) Spoznaja koja polazi od Apsoluta, Stvoritelja ka čovjeku. Odvija se putem Objave a prihvata je čovjek osjetilima, razumom, umom, sviješću, savješću, intuicijom, srcem, du¹om i ukupnim životom. Koristi od Objave ima u znanju,viziji i praksi.
More...
Tema ovoga natpisa je historijski presjek govora o hutbi kod nas u posljednjem stoljeću. Prikazom dosadašnjih radova o hutbi u našoj periodici, kao i zbirki hutbi, htjeli smo predstaviti ono što su po ovom pitanju rekle i uradile generacije prije nas, kako bi koristili njihova iskustva i prijedloge. Opredijelili smo se za metod hronološkog prikaza radova kako bi mogli lakše pratiti razvoj ovoga pitanja i odgovore naših teoretičara na izazove koje je vrijeme sa sobom nosilo.
More...
Ovu debatu o tome kakve nam hutbe tebaju smatram danas nužno potrebnom i vrlo korisnom. Istina, nije ovo prvi put da se u nas postavlja ovo pitanje - no njegovo ponovno aktualiziranje dokaz je, izmeðu ostalog, da priznajemo i prihvatamo duh promjena koji je u suglasju s jasnom kurÕanskom porukom: Sve ¹to je na njoj - prolazno je, samo lice Uzdržavatelja tvoga ostaje vječno, i u duhu poznatog šerijatskog pravila: Sa promjenom stanja mijenjaju se i propisi.
More...
Hutba nije svakidašnji govor koji govornik upućuje sebi i svojemu slušateljstvu, zato što sadržaj i poruka hutbe, njen saopštavatelj, njeno slušateljstvo i samo mjesto njenog izricanja nisu svakidašnji. Hutba je govor koji nije sam po sebi dovoljan, već mora imati svoje vrijeme, mjesto, ljude, sadržaj.
More...
Prema učenju moderne lingvistike, jezik je kod, tj. utvrðeni i normirani sistem znakova, koji je izgradila i usvojila jedna jezička zajednica i koji postoji u svijesti svakog njenog člana, regulirajuæi njegov konkretni govorni akt normama što vrijede za cijelu tu zajednicu.
More...
Zahvala pripada Bogu, Gospodaru svjetova, Koga razum ne doseže. On je prvi i posljedni, vanjski kao i unutarnji, Koji zna sve nevidljivo i prema Kojem vode znaci svega vidljivog. Poslanica ukazuje na znake Božije, govori o potrebi njihova proučavanja i promatranja. Prouèavanjem znaka postiže se nauka o znaku. Čovjek je jasan znak. Bog je stvorio èovjeka u najljepšem uspravljenju.
More...
U islamu je osnovno učenje o Jednom Bogu, Allahu, dž.š., i izvedeno iz Kur'ana. Allah je Jedan, Jedini na način Jednoga. Ova istina je ugraðena u prvotnu prirodu u kojoj je čovjek stvoren Njemu se ljudi po prirodi u kojoj su stvoreni trebaju pokoravati. Nema niti može biti pored Njega neki drugi Bog ili više bogova.
More...
Kur'an je najljepši i najveći dar i blagodat čovječanstvu. Ko ga je uzeo za svog imama, vodièa u životu on je musliman i on pripada Ummetu, središnjoj (ummeten wesaten) i najboljoj zajednici (hajru ummetin).
More...
Znanje i traganje za njim u islamu imaju centralnu poziciju. Mnogo je toga što svjedoči u prilog ovoj tvrdnji. I prve riječi objavljene u Kur’anu upravo su bile: “Uči u ime svoga Gospodara koji stvara!” To je i logično, jer bilo kojoj čovjekovoj aktivnosti mora prethoditi znanje. Mnogobrojni su i hadisi koji podstiču na traganje za znanjem. Muslimani su od ranog doba, vođeni kur’anskim i hadiskim podsticajima, sticali i prenosili znanja, razvijajući mnoštvo naučnih disciplina, ali i kompleksnu metodologiju i mehanizme transmisije. Jedan od tih mehanizama jeste i sistem tzv. idžâzeta.
More...
Saopštenje na simpozijumu Život i djelo Gračanlije Muhameda Seida Mašića, održanom 23.5.1997. godine u organizaciji Gračaničkog glasnika, a u okviru promocije njegovog trećeg broja.
More...
The two greatest muhaddis in history, Bukhari and Muslim, had an outstanding memory, precise criteria for accepting and transmitting Hadith and, above all, subtle piousness and godliness. These characteristics made their two collections most renowned and most accepted among all Hadith works. By consensus of Islamic scholars their two collections, known as sahih, are, after the Noble Qur’an, the most authentic Books on the planet Earth. It is their precise criteria, which they set up in these most authentic Hadith collections, that constituted impenetrable rampart for weak and apocryphal traditions and their infiltration into the field of Hadith science and tradition of Muslims.
More...
Ehli-sunni methodology of aquida themes is distinguished by certain characteristics which made this method most proper and closest to the truth. Crucial characteristics are: • Unity of source, • Being founded only on evidence from Qur’an and Sunna, • Avoiding discussion and disputes about religion, • Agreement on aquida questions and, • Central method, always being between two extremities.
More...
Although Sayyid Jamaluddin al-Afghani (1254-1314/1838-1897) hadn’t written his own tafseer, with his works and association with others he had greatly influenced the mufassirs, whose interpretation of the Qur’an had, in many ways, marked the 14th according to hijra / 20lh century. Namely, those mufassir, in the first place, include Shaikh Muhammad Abduhua and his disciple Muhammed Rida and, indirectly, Shaikh Sayyid Qutb. The fact that Afghani was one of the forerunners of Islamic revival, reawakening and the rebirth of the modern age is indisputable. In this work Afghani’s influential figure, his life and his ideas have been presented, so that we could be reminded of the significance and the role that this great champion played in the development of the liberation and reformist thought, hoping that he will remain a stimulus for the Bosniaks in their struggle for survival and human dignity.
More...
I c jāz al-Qur’ān , selon c Abd al-Jabbār (m. 1024), présente un cas d’étude de l’inimitabilité du Coran à traiter sous trois angles: rhétorique, théologique et épistémologique. Sous l’angle rhétorique, il affiche sa préférence pour le ḍamm , l’éloquence et la jonction des mots qui font la distinction du texte coranique. Au niveau théologique, il distingue l’essence divine des attributs suivant la doctrine mu c tazilite sur la négation des attributs et la création du Coran. L’essence et les attributs en théologie seraient l’équivalent des mots et des sens en rhétorique. Le lien épistémologique entre les deux couples réside dans le bayān , la distinction et l’élucidation selon la séquence Fondement-Branche ( aṣl-far c ). Ainsi, c Abd al-Jabbār limite le champ d’interprétation à l’usage hérité de la langue arabe.
More...
The most basic eschatological conceptions of Islam are found already in the Qur’ān. The expansion of the Qur’ānic picture in the ḥadīth includes new materials and conceptions and it reflects various religious, social and political processes in Muslim society in the first centuries to the hijra . This article offers explanations for some matters that seem to represent the migration of apocalyptic issues from non-Muslim sources into the ḥadīth . It seems that the interpretation of Muslim apocalyptic traditions often requires a search of the parallel Jewish and Christian literatures, and the issues chosen here might serve as a methodological model to demonstrate this. We see here (as in other studies) that the Muslim apocalyptic traditions and the Jewish and Christian apocalypses evince similarity in basic ideas, perceptions, attitudes, terminology, structures, and other features of the genre; still, the Arabic traditions already reflect the Islamic system of values; they were created against the background of social, religious and political settings of early Muslim society. This also attests to a certain similar cultural background of Jews, Christians and Muslims, to similar responses and interpretations they gave (in form and content) to their fears, agonies and hopes, in time of crisis, political disorder, military confrontations or civil wars.
More...
The article proposes a brief overview of the main Islamic doctrinal themes and religious rules. It examines the fundamental themes that define the essence of the Islamic faith (aqīdah) and, accordingly, religious sciences developed around them. It also analyzes the key aspects of Muslim ethos, managed mostly by what is called Sharī'a and which are incorporates in two main categories of norms and obligations: those which regard the cult (ibadāt) and those which establish the human condition within society (mu’āmalāt). Finally, the paper provides an overview of issue of religious authority in Islam, topic that generated countless doctrinal, ideological, political disputes inside the Muslim societies, until today.
More...
