Metak u srcu sv. Augustina
Nije mi smjela dozvoliti da je dodirujem te noći: moji su se prsti škakljivo kretali po njezinoj koži, ali ona ih nije osjećala, kao što ni kuća ne osjeća mačje šuljanje po krovu. I ona je znala da je sve uzalud, ali nisam mogao prestati; pokušavao sam doseći užitak, ali pješčani se sat preokrenuo; sa zrncima se umjesto blaženstava sipalo prokletstvo, znoj mi se cijedio niz čelo i kapao na njezine sklopljene oči; zarivala je nokte u moja leđa, ali dosezao sam samo mrak umjesto svjetla i užas umjesto opuštanja; još prije nego je navrlo moje sjeme, ledeno i crno poput katrana, znao sam da je samo jedno gore od rata i da upravo prolazimo kroz to, zajedno, dva sleđena srca u jednom tijelu. [...]
More...