We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
С интерфона ce зачуо метални мамин глас. „Не сједи ту, Самане! Одмах да си устала!", рекла je. Скренула сам поглед с неба које ce видјело у дну улице, устала сам и успела се у кућу. Мама ми прстима пређе преко обрва, рече да морају бити уредне као њене. Руке су joj мирисале на наранчу. Питала сам је зашто је тако?Она ми рече да ce истуширам прије него ce она врати и да не излазим напоље.
More...
Snajperisti su, skriveni na krovovima i iza poneke fasade iznad velike pješačke zone u centru Starog grada, tamo gdje je koncentracija trgovina luksuznom robom, banaka i otmjenih restorana najveća, od jutros u osam sati počeli nasumce pucati po prolaznicima. Teroristi su dodatno uzeli taoce, te su se s njima zabarikadirali u obližnjim trgovinama, lokalima i hotelima.
More...
I svijet se okreće i okreće dalje i tamo gdje nema ničega, tamo ni nema ničega, i negdje drugdje prije svega ima dovoljno i još ponešto, o čemu se mora govoriti i svijet je velik kao i Bog i svijet je okrugao, a ništa manje ni lopta, i sve ima svoje tačno određenje i svako neki plan i život uvijek pronađe put i tako dalje.
More...
Domovina je užasan prevodilački problem. Jer je njemački u riječ upisao neprevodivost tako da me prevoditeljice i prevodioci mojih teatarskih komada u očaju stalno nanovo ispituju šta se tačno misli pod tim, mojom domovinom. Postoji, naime, ova ili ona riječ koja bi došla u obzir za opis značenja, ali likovi u komadima koji tu riječ uzimaju u usta, kao da govore o mnogim riječima u isto vrijeme.
More...
- U snu sam vidjela jednog čarobnog ježa! S mekim bodljama! I mene je dočarao! govorila je četverogodišnja djevojčica oduševljeno dok se budila. Može se sanjati biće koje tebe dočarava, koje tebe usniva. Ona je čarolijom smještena u krevet, u zbilju, i ja se kotrljam iz pokrivača da bih je slijedio, u jutro proljetnog dana.
More...
Radio je u realnom socijalizmu imao posebnu vrijednost. Bio je jedini uređaj s kojim se mogao uspostaviti direktan kontakt sa zapadom. Da bi se, dakle, mogao imati osjećaj da je čovjek disident, nije bilo potrebno ništa drugo osim dobrog radija podešenog na frekvenciju radioemisije „Slobodna Europa" ili „The Voice od America".
More...
Fritz Hebelstreit je po prvi put u svom životu bio u stvarno dobrom hotelu, u okviru usavršavanja saradnika u Štajerskoj. Hotel za seminare, vjerovatno. Sa spa-centrom, wellnessom i čokoladom na jastuku. Prve noći, Hebelstreit je - nakon kratkog pića sa kolegama sa Odjela za štete na autu - legao da spava na tepih svoje sobe. Mislio je da mu je krevet već zauzet jer je na njemu ležala čokoladica.
More...
Jag je tu ženu vidio samo jednom. Bio je na pijaci, mjerkao svježu ribu koja je upravo izvađena iz rijeke i dvoumio se da sebi priušti obilniju večeru. Živio je sam, a prihodi su mu bili skromni, pa je pazio i od usta odvajao da preživi. Tada je naišla ona. Pratnja je razgonila prosti svijet da joj načini mjesta. Prošla je blizu, da je pružio ruku mogao je dotaknuti. Pogledala je u njegovom smjeru, ali ga nije vidjela, bio je siguran da nije. Nisu lagali oni koji su govorili o njenoj ljepoti, ustvari, lagali su, jer to što je čuo nije bilo ni približno onome štoje toga dana vidio. Jedva je mogao disati.
More...
Tih ratnih mjeseci često sam prolazio pored Muzičke akademije, a prevrtljivo i utješno sjećanje u uho mi stavlja neku nepoznatu klavirsku melodiju kojom odzvanja pusta i granatama razrovana ulica. Malo dalje, na zgradi u čijem se prizemlju nalazila kuhinja, među staračkim figurama koje sa plastičnim posudama čekaju svoj obrok, nazire se ploča sa koje pamtim dvije riječi - Srca Isusova. Pognute glave, u maskirnoj uniformi čije nesavršenstvo ne dopušta da nestanem, da se mimikrijom stopim sa zidom u Ulici Josipa Štadlera, koračam do obdaništa u kojemje smještena moja četa, Vojna policija Armije BiH.
More...
Sve i kad bih tako glasno vikao, i čuo me neki među četama anđela, i privinuo na grudi, zar ne bih uminuo od njegovog jačeg bivstva. Jer ljepota nije drugo do početak užasa...
More...
U sali je bilo mračno i sva svjetla upaljena, ali po pauzi, iza devet i trideset, sinulo je snažno sunce i mi smo se raskravili. Ima nade za nomade, rekao sam piscu-crnoglavcu što sjedi do mene, a on me je tužno pogledao, pokupio stvari i prešao s druge, plave strane stola, tamo gdje sjede Šveđani - stoji zapisano na prvoj stranici prtenoga rokovnika, pod datumom od 23. 11. 1997. godine. Tačan naziv kursa glasi: Književnici, Projekt & publik, kontakt osoba Inga E. Rusmenko. Među kolegama, ako sam ih dobro razumio, polovina nema objavljene knjige. Niko s nikim ne govori; ambiciozni polutani.
More...
Već sam zaboravio kako je to biti na selu, da osjetim miris zemlje, đubreta, ovčijih brabonjaka. Doduše, ovaca je u zadnje vrijeme sve manje; i one nestaju kao i ljudi. To selo je nizinsko, no samo je ravno oko tebe, tamo u daljini, raspoznaju se brda i planine. Vrijeme je lijepo, vazduh je svjež, zdrav, a miris duhana me povremeno udari u nos. Tada šmrknem, kihnem, obrišem se i produžim da radim ono što sam radio.
More...
Jedan je čovjek otišao na duže vrijeme u inozemstvo. I to baš u Njemačku. O kojoj je do tada čuo mnogo toga lošeg. I šta mislite - dopala se ona njemu, jako mu se dopala - svom ju je dušom zavolio, i ekonomičnost njenih stanovnika i urednost svega naokolo - tako ju je jako zavolio, tako mu je prirasla za srce, oči i dušu - uopće. Zaljubio se u nju. I čak je ženu Njemicu tamo našao sebi, čuvaricu ognjišta...
More...
Zemlja u kojoj se rodio moj otac, bila je već pala, u kasno ljeto, dvije godine ranije, kada je na Badnju večer četrdeset prve, stojeći nezaštićen na tenku, u svom dogledu vidio crkvene kupole grada Moskve. Pri tome, svijenih lakata, s čašom pred očima, rukavi gornjeg dijela njegove uniforme kliznuli su malo naniže, prišiveni gajtani njemačkog narednika Waffen-SS-a, otkrivajući vunene grijače pulsa na njegovim podlakticama koje je moja baka za njega isplela u Reichenbachu u Vogtlandu.
More...
Halima, koja je te godine napunila trideset i petu, bila je uvjerena da je neplodna. Zahvaljivala je Allahu što je muž nije napustio i pretvarala se da ne vidi šta radi i da ne čuje kako ga žene ogovaraju, lako je od nje bio stariji koju godinu, njegovo ponašanje je smatrala tek nesmotrenošću: dobro je sve dok ne razmišlja da se ponovo oženi ili da joj uskrati seks, koji su ponekad imali i po nekoliko puta sedmično.
More...
Žuti listovi kao iz herbarija, tek malo uvrnuti ka spolja ili ka unutra, još neoštećeni, ujednačeno osušeni. Nije to, još, lišće smrvljeno i pomiješano u vlažnu masu u kojoj samo ponekad zašušti korak. Sjećam se... U Krakovu park i kroz njega fijuče jesenji vjetar, a ja pridržavam šešir jednom, a prikupljeni šal i okovratnik mantila drugom rukom, u neravnopravnoj borbi.
More...
Kaljanci su oko stola prepunog delicija: pečena janjetina, šiš-ćevap, dinstane gljive, burek, feta sir, namaz s lukom i pavlakom, baklava. Scena je s proslave prvog rođendana Tarika Kaljanca 17. marta 1992. godine. Sve je na videotraci. Kada smo skoro tri godine kasnije gledali taj snimak, Kaljanci su servirali ručak skrpljen od humanitarne pomoći.
More...