Gerald O’Collins, Catholicism. A Very Short Introduction, Oxford, Oxford University Press, 2017, 168 p.:
This is a book review of:Gerald O’Collins, Catholicism. A Very Short Introduction, Oxford, Oxford University Press, 2017, 168 p.
More...We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
This is a book review of:Gerald O’Collins, Catholicism. A Very Short Introduction, Oxford, Oxford University Press, 2017, 168 p.
More...
Krenuvši na ljetni raspust iz Sarajeva u Skadar razmišljao sam kakvo je to mjesto gdje trebam doći, hoću li se uopće moći snaći, što me tamo zapravo čeka. Istina je da sam već unaprijed istraživao i raspitivao se o misijskoj župi Iballe u koju sam trebao stići, ali znatiželja da se sa svim tim susretnem uživo bila je ogromna.
More...
Demokratska Republika Kongo (bivši Zair) bogata je različitim rudama koje su, nažalost, izvor lakomosti i ratova. Ova zem lja srednje Afrike ima 85 milijuna stanovnika, površina je 2.345.410 km2 i ima 26 županija. Katolička crkva u Kongu ima 41 bis kupiju i 6 nadbiskupija. Ova zemlja bila je belgijska kolonija. Neovisnost je proglašena 30. lipnja 1960. Glavni grad je Kinshasa koji se nazivao Leopoldville prije neovisnosti. Prvi predsjednik koji je vladao nakon proglašenja neovisnosti jest Joseph Kasavubu.
More...
Koncem rujna 2018. Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu pohodio je generalni ministar Reda manje braće fra Michael A. Perry. Potaknuti njegovim dolaskom u kratkom pregledu prisjetit ćemo se značajnijih posjeta generalnih ministara Reda Bosni Srebrenoj te razlozima zbog kojih su došli i važnosti njihovih dolazaka u određenom povijesnom periodu.
More...
U povijesti Franjevačke provincije Bosne Srebrene ima mnogo onih tihih i nenametljivih franjevaca koji su svoj život proživjeli šireći mir i dobro kroz čestitost, jednostavnost, skromnost, poniznost..., a koji danas polagano padaju u zaborav. Jedan od njih je i fra Miroljub Pervan. Ove se godine navršava pedeseta godišnjica njegove smrti i ovo je prilika da se u našem Biltenu sjetimo njegova lika i djela, te ga na taj način makar malo pokušamo otrgnuti od zaborava.
More...
Karl Barth, švicarski protestantski teolog, rođen je 10. svibnja 1886. godine u Baselu. Studij teologije upisao je u Bernu, a nastavlja u Berlinu, Tübingenu i Marburgu gdje sluša najpriznatije njemačke teologe među kojima je bio i Adolf von Harnack. Nakon povratka u Švicarsku Barth je kratko vrijeme bio na službi u Ženevi, a onda je 1911. postao pastorom u malom industrijskom gradiću Safenwilu. Uskoro se oženio talentiranom violinisticom Nelly Hoffman s kojom je imao petero djece.
More...
Za svaki narod velik je događaj prijevod Biblije na materinji jezik, jer osim što Biblija globalno predstavlja spomenik i vrelo vjere, ona je također i spomenik jezika. Biblijska vjera nikako ne može biti odcjepljena od nužnog procesa interpretacije koji ju uzdiže do razine jezika. Ipak, interpretacije koje počinju riječima Bog postoji, tj. izjavama koje pripadaju religijskom, a ne biblijskom diskursu, nužno predmnijevaju teološku razradu teksta.
More...
Franjevačka provincija Bosna Srebrena kroz cijelu svoju povijest borila se za kvalitetno obrazovanje svoga podmlatka. O kvaliteti školstva u velikoj mjeri ovisila je i kvaliteta sveukupne djelatnosti franjevaca u okvirima njihova poslanja.
More...
Biblijske riječi iz 19 psalma: „Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al’ po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu.“ možda najbolje opisuju fra Augustina Augustinovića, samozatajnog bosanskog franjevca. Fra Augustin je cijelim bićem služio Bogu na trima kontinentima te svojim autentičnim svetačkim životom dao hvalevrijedan primjer nasljedovanja Isusa Krista u moderno vrijeme. Godine 2018. navršilo se 20 godina od njegove smrti, a još uvijek malo ljudi u Bosni zna za ovog fratra kojeg je puk u Venezueli odmah nakon preminuća počeo štovati kao sveca. Time potaknut, mjesni je biskup samo pet godina nakon njegove smrti pokrenuo proces beatifikacije.
More...
Dieser Aufsatz stellt einen kurzen Überblick über franziskanische Hauptschriften, geschichtliche Ereignisse, Begegnungen und Personen dar, die wichtig für den interreligiösen Dialog der bosnischen Franziskaner sind. Er handelt von der Grundlegung des Franziskaner-Seins, von Franz von Assisi und dessen Beziehung zu den Muslimen, von den bedeutendsten bosnischen Franziskanern, die an geschichtlichen Wendepunkten leben und wirken: fr. Anđeo Zvizdović, fr. Matija Divković, fr. Ivan Franjo Jukić, fr. Josip Markušić. Dabei wird auch Bezug auf einige biblische Persönlichkeiten (Prophet Jeremias), bedeutende Kirchenmänner (Papst Leo den Großen) und Jesu Worte aus dem Evangelium genommen. Historisch-theologische Darlegung der Wirkung der bosnischen Franziskaner ist unvermeidbar für das Verständnis der Identität der bosnischen Katholiken, Kroaten, und als Modell kann er zum heutigen Dilemma „Gehen oder Bleiben“ in Bosnien und Herzegowina einen Beitrag leisten. Der bewährte Grundsatz secundum loca et tempora versucht hier vom neuen das Evangelium und die franziskanische Tradition im interreligiösen Dialog, besonders im Dialog mit den Muslimen, aktualisieren.
More...
Drugi vatikanski koncil u Pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes o Crkvi u suvremenom svijetu na početku prvog poglavlja prvoga dijela u broju 12 progovara o dostojanstvu ljudske osobe: „Prema gotovo jednodušnom uvjerenju vjernika i nevjernika, sve na zemlji treba biti usmjereno prema čovjeku kao svojem središtu i vrhuncu. Ali što je čovjek? On je o sebi iznio i iznosi mnoga mnijenja, različita pa i suprotna, u kojima se često uzvisuje kao apsolutno mjerilo ili se obezvrjeđuje sve do očaja, pa je stoga tjeskoban i smeten. Budući da Crk va duboko proćućuje te tegobe, ona može – poučena Bogom objaviteljem – na njih dati odgovor kojim se ocrtava pravo čovjekovo stanje, objašnjavaju njegove slabosti te se ujedno mogu pravo priznati njegovo dostojanstvo i njegov poziv.“
More...
Ozbiljnost ekološkog problema dolazi na vidjelo zbog značajnih promjena u biosferi, degradacije okoliša, narušavanja zakonitosti u ekosustavu i nesklada u prirodi. Tom se uzročnošću pokušava naglasiti važnost zaštite okoliša na širokom području međudisciplinarne suradnje politike, gospodarstva i raznih znanstvenih disciplina. Udruženim inicijativama, a napose sintezom teologije i ekologije, nastaje eko-teologija kao nova grana praktične znanosti čiji je prvotni cilj: interakcija između ekoloških vrijednosti u održivosti čovjekove dominacije nad prirodom. Ekoteologija polazi od traženja višestrukih uzroka ekoloških problema sagledavajući ih kroz prizmu etičkog i antropološkog problema. U tom se vodi smjernicama bogatog nasljeđa Crkvenog Učiteljstva papinske teologije koje naglašavaju imperativ etičke dimenzije socijalne pravednosti jedne integralne humane ekologije koja ima zadatak međugeneracijske solidarnosti. Na tim se temeljima dalje defi niraju kriteriji kršćanske etike za ophođenje s prirodom, utemeljujući ih na biblijskim postavkama i principima ekoteologije. Objedinjenost ovakvog pristupa nalazimo u snažnom liku sv. Franje Asiškog, zaštitnika ekologije, koji je kršćanima najbolji primjer poštivanja integriteta stvorenoga.
More...
This paper tackles sacred architecture of Ivan Štraus, built in the Franciscan province Bosna Argentina, on two convent sites, Petrićevac and Dubrave. Štraus, acknowledged architect with substantial architectural production of public buildings in pre-war Yugoslavia and abroad, in last decades of career was engaged in projects for two convent churches, on sites of previously damaged and demolished churches. Paper shows previous layers of architecture of both projects, while the architecture of built churches is analytically and critically reviewed in context of surrounding, sacred function and general aesthetic principles. Shown projects are documented with original project documentation. Architectural approach and valorisation of these achievements are shown in context of general properties of Štraus’s architecture.
More...
Rad na jednostavan i pregledan način kritički razmatra u nauci odbačeno uvjerenje da su Crkva bosanska i njeni sljedbenici doktrinalno i organizacijski pripadali dualističkoj sekti bogomilstva. Istraživanje je vršeno uporednom analizom osnovnih dualističkih postulata gnosticizma, manihejstva i bogumilstva sa jedne strane i dostupnih domaćih izvora Crkve bosanske sa druge. Važnost rada se ogleda u konciznoj i detaljnoj naučnoj argumentaciji koja ide u prilog razbijanja mita o „bogumilskoj Crkvi bosanskoj‟, istovremeno nudeći jednu novu naučnu tezu o vjersko-doktrinološkoj pripadnosti bosanske vjere i bosanskih kr’stjana. U prvom djelu, rad se bavi problematikom oštrog i umjerenog dualizma, sa posebnim osvrtom na neognostičke, neomanihejske i bogomilske zajednice na Balkanu. U drugom dijelu daju se osnovne premise krš ćanskog misticizma, te se nastoji ukazati na njegovu fi - lozofsko-teološku kompatibilnost sa učenjima Crkve bosanske, gdje se po prvi put objašnjava fenomen imena „kr’stjani‟ analizom istog u odnosu na mističnu uniju („unio mystica‟).
More...
O župama u Bosni i vjerskom životu i prilikama u njima, naročito kroz period otomanske vladavine, najviše doznajemo iz izvještaja biskupā i apostolskih vikara, koje su oni, nakon obavljenih kanonskih pohoda, sastavljali i slali u Rim, Kongregaciji za širenje vjere. Više tih izvještaja, pisanih na latinskom jeziku, objavljeno je, a na temelju njihova proučavanja, te djelomice i župnih matičnih knjiga, ovdje ćemo prikazati stanje i prilike u župama Vodičevo i Volar u Bosanskoj Krajini. Bit će riječi o tome od kada postoji župa Vodičevo, koji je teritorij pokrivala i koliko je vjernika imala, tko je u njoj vršio dušobrižništvo, i kada je prestala postojati. Zatim će biti prikazana župa Volar, nasljednica župe Vodičevo, i govorit će se o njezinu području i broju vjernika, o sjedištima župe, crkvama i grobljima, te o župnicima i svećeničkim zvanjima s područja župe.
More...
Review of: Jadranka Rebeka Anić – Irena Sever Globan, Marija Magdalena: od Isusove učenice do filmske bludnice, Teološko-kulturalna analiza, Biblioteka Studije – Knjiga 38, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb 2018, 478 str. Reviewed by Anto Popović; Božidar Mrakovčić, Biblijska pitanja, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Krčka biskupija – Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2018, 432 str. Reviewed by Stipo Kljajić; Fra Ante Marić, Tako je dobro s Tobom križ nositi – Razmatranja uz Put Križa, Ogranak Matice hrvatske Široki Brijeg, Široki Brijeg 2019, 176 str. Reviewed by Pavao Knezović; Stipo Kljajić, Utjeha mesijanske nade, Krš ćanska sadašnjost – Franjevački samostan Sv. Luke, Zagreb – Jajce 2019, 216 str. Reviewed by Hrvoje Žabić; Igor Fisković, Secundum morem patriae. Identitet crkava propovjedničkih redova u jadranskoj Hrvatskoj, Studije DPUH-a, knjiga II (Zagreb: Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, 2016), 262 str. Reviewed by Matko Matija Marušić; Milan Pelc, Minijature u misalima zagrebačkoga biskupa Jurja od Topuskog, Institut za povijest umjetnosti Zagreb, Sisačka biskupija Sisak, Zagreb 2018, 219 str. Reviewed by Aida Smailbegović. Dominika Prejdová, Marijin dvor, Svjetlo riječi, Sarajevo 2018, 88 str. Reviewed by Antonio Gašić; Nova riječ, časopis za književnost i umjetnost, god. VI, br. 1-2, 2018, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica, NIU „Hrvatska riječ“, Subotica, 357 str. Reviewed by Marko Cvitković; Nikola Šimić Tonin, Olujna obijest, Matica hrvatska Ogranak Zadar, Zadar 2019, 73 str. Reviewed by Marina Kljajo-Radić; Luka Marković, Muke po fra Marku, Despot infinitus, Zagreb 2018. Reviewed by Mato Nedić; Amir Duranović, Snažan eho brionski: odjeci Brionskog plenuma u Bosni i Hercegovini 1966. godine, Udruženje za modernu historiju, Sarajevo, 2017, 182 str. Reviewed by Alen Borić; Dalibor Ballian, Polja i visoravni Bosne i Hercegovine, Franjevački medijski centar Svjetlo riječi, Sarajevo 2018, 231 str. Reviewed by Zoran Topalović; Naseljavanje muhadžira iz Srbije u Bosnu – Zbornik radova sa okruglog stola „150 godina od naseljavanja muhadžira iz Srbije u Bosnu“, (ur.) Aladin Husić, Orijentalni institut u Sarajevu – Institut za istoriju Sarajevo, Sarajevo 2012, 199 str. Reviewed by Amer Maslo.
More...
Вопреки требованию христианской церкви и её предпочтению имён библейских и святых, предки южных славян сохранили значительное количество личных имён славянского происхождени. С самого начала исламизации части южных славян от них потребовали в обязательном порядке, чтобы они во первых приняли имена из восточных языков (арабского, персидского, турецкого и древнееврейского). Всё же у мусульманского населения Боснии и Герцеговины сохранилось некоторое количество славянских имён. Вначале 20. столетия Мусульманы в этих областях старых предрассудков религиозных и патриархальных. Они всё больше бывают охвачены организов энным просвещением, что явно отразилось и в их антропонимике. Количество личных имён невосточного происхождения постепенно увеличивается и за счёт славянских имён. Настоящая экспансия личных имён невосточного происхождения имела место сразу же после окончания второй мировой войны и осовобождения нашей страны. Причины этому процессу автор видит в новых политических и культурно-общественных условиях, в каких живут народы и народности социалистической Югославии. Правда, всё ещо не стала статистически славянской, по своему происхождению она от этого стала ещё более разнородной. Но количество личных имён невосточного происхождения всё увеличивается и процесе этот ещё не завершён. На конце своего изложения автор разделил имена невосточного происхождения на 4 группы, а в отношении времени он различает 3 этапы.
More...
We analyze practices of communication which were formed within the official Evangelical communities in the late USSR. Representatives of various Protestant denominations were forced to become members of the communities. Such religious heterogeneity was related to the Soviet policy, which brought similar, but theologically different denominations to coexist in a single religious and organizational space. Both compromise and conflict practices of communication were typical for either of the denominations. For example, the Pentecostals could refuse ecstatic prayer practices and participate in joint religious services, or they might consider a joint service as an opportunity to preach among the Baptists. The latter could also allow the Pentecostals to participate in the worship or to deny them such opportunity, though formally they were members of the community. The case under consideration is interesting because it shows conflict communication at the grassroots level (at the level of one church, one community) between the two “religious rivals”: the Baptists and the Pentecostals. They both perceived their coexistence in a single religious space as a forced one. Moreover, the Pentecostals, as seen by the Baptists, were a potential threat to the unity of the community because of their religious practices of baptism with the Holy Spirit and glossolalia. In addition, the Pentecostals undermined the system of official authority with their religious practices, claiming that the words of those who received the baptism of the Holy Spirit had an advantage over the statements of the senior elders and the church leaders. In turn, the Pentecostals considered the Baptists as already prepared to perceive Pentecostal ideas, and they “proselytized” among them. Moreover, so, the conflict became the most vivid form of their communication. We approach the issue of why co-existence was so difficult for the Baptists and the Pentecostals; how believers of different denominations treated each other; who initiated conflicts, what the ways to resolve a conflict were, what part religious leaders and activists played in resolution or escalation of a conflict. The primary way to resolve a conflict was a rupture of relations and secession of the Pentecostals from an officially registered Baptist community. Another way was a punishment (sometimes, exclusion from the Church membership) of certain believers who adhered to the Pentecostal creeds. At the same time, the state, which destroyed mechanisms of legal change of leadership in a religious community, performed a certain role in that situation. Of course, there were communities where the believers had no conflicts, as they managed to find an opportunity to come to a compromise, maintaining their religious identities. However, they were much less than those communities which had tensions in one way or another. Ego documents (letters and memoirs) and interviews gathered according to the Oral history method are the main sources for the analysis.
More...
Following Latvia’s military occupation in 1940 by the Soviet Union, the destruction of the Latvian State and Army, the nation’s last remaining resistance structure was the National Partisan movement, that waged a guerrilla warfare against the Soviet regime in 1941 and 1944–1956, along with non-violent dissidents and the Church, the latter two groups being active up until the demise of the occupation regime. The Communist regime’s attitude towards the Church during the occupation of Latvia is precisely characterised by the words of the Latvian Soviet Socialist Republic’s chief atheist ideologist Zigmunds Balevics (1933–1987): “in a developed socialist society, religion is the only legal and yet, still rather influential form of ideological opposition”.
More...
The author considers the process of sacralization of topoi in the individual memory and translation of images from the individual memory into the cultural memory, introduces the concept of “landscape worlds of biography”. The content of this concept is related to the concepts of the topoi, “image”, “landscape”. Sacralization of topoi in individual memory is most overtly manifested on the historical and/or cultural “border”, in situations of “reconsidering/processing of the past”.
More...