Revolucija i/ili politologija? Dvojba iz povijesti hrvatske politologije
Kad su se 2002. godine pojavile prve sustavnije studije (Knežević i Ravlić, 2002; Prpić, 2002) povijesti hrvatske politologije, bilo je jasno da smo se pridružili globalnom trendu istraživanja povijesti discipline, koji je počeo još prije pedesetak godina. Studije te vrste općenito su namijenjene prikazu povijesnog razvoja discipline i davanju nekih umjerenih preporuka za njezin budući razvoj. Takvo je stanje, s jedne strane, znak sazrijevanja politologije općenito, pa tako i hrvatske, a s druge je strane to možda i znak krize identiteta. Kriza identiteta politologije obično se može definirati na osnovi “boljki” većine društvenih znanosti. John G. Gunnell, američki politolog i jedan od vodećih promicatelja povijesti discipline kao “žanra”, kaže da su posrijedi dvojbe o spoznajnim kapacitetima discipline, nejasne granice prema drugim disciplinama, dramatične promjene u predmetnom području. Sve su se te krize obično odmah preobražavale u “sporenja o budućem usmjerenju, greškama i postignućama u prošlosti i uvijek su imale povijesnu dimenziju” (Gunnell, 2002, 341). U tom smislu vjerojatno imaju pravo Dryzek i Leonard kad kažu da se povijesne rekonstrukcije u našoj disciplini “koriste za legitimiranje određene perspektive, a delegitimiranje konkurentskih pristupa” (Dryzek i Leonard, 1988, 1247).
More...