We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
This publication is the output of the Helsinki Committee for Human Rights in Serbia’s activity over the third year of the implementation of the project “Prevention of Torture: Support to the Rehabilitation of Victims of Torture” realized with the assistance of the European Commission – European Initiative for Democracy and Human Rights. Apart from the Helsinki Committee for Human Rights in Serbia, this three-year project includes Bulgarian, Hungarian, Macedonian, Polish and Russian Helsinki committees, as well as the International Helsinki Federation. At regional level, the project aims at preventing torture, inhuman or degrading treatment or punishment in detention facilities (police stations, prisons, psychiatric institutions, etc.), encouraging non-governmental organizations to monitor overall conditions in these institutions and at exerting pressure on national governments to make it possible for the nongovernmental sector to conduct these fact-finding missions. [...]
More...
Ovaj Priručnik treba poslužiti svim ženama, naročito aktivistkinjama koje mnogo rade „na terenu“ pružajući podršku ženama. Svi pravni mehanizmi koje smo ovdje istakle su uspostavljeni kako bi nam omogućili suočavanje s konstantnim izazovima i pomogli nam da zaštitimo svoja prava. Ipak, trebamo znati da u svakom momentu ti mehanizmi proizlaze iz životnih situacija i prvenstveno su tu kako bi nam „olakšali život“. Iskreno se nadamo da će Priručnik biti vaš mali pokretač i smjernica za dalje aktivističke poduhvate. Molimo vas da nas obavještavate o vašim malim i velikim aktivističkim borbama, pobjedama i akcijama. Sve naše zajedničke solidarne borbe imaju samo jedan cilj koji je vezan za izgradnju slobodnog i ravnopravnog bh. društva.
More...
Nasilje u Bosni i Hercegovini postaje sve značajniji i prisutniji problem, naročito pojavom digitalnih medija. Internetsko nasilje ili popularno rečeno cyberbullying postaje gorući problem u bh. društvu. Pojava novih medija je nerijetko doprinijela prelasku konvencionalnih - tradicionalnih medija (elektronski, štampani i radio) u online medije, što povećava čitanost prateći nove trendove. Digitalizacijom medija promijenio se način informisanja krajnjih konzumenata/kinja medijskog sadržaja. Ova promjena je posebno uticala na mlade, jer oni najprije prihvataju i pristupaju novim tehnologijama. Dostupnost informacija putem različitih uređaja omogućila je krajnjim korisnicima/ama medijskog sadržaja da i oni/e postanu dijelom akteri/ke imajući mogućnost komentarisanja sadržaja koji se pojavljuje na portalima. Pristup informacijama, međusobna pisana interakcija, neotkrivanje identiteta, kreiranja stranica, blogova, te različitih profila, korisnicima/ama daje mnogo mogućnosti. Pojavom velike količine medijskog sadržaja na jednom mjestu daje se i mogućnost zloupotrebe informacija. Fenomen internetskog nasilja iz dana u dan postaje ozbiljan problem u bh. društvu, a s druge strane sistematsko rješenje u vidu edukacije, informisanja, upoznavanja o načinu konzumacije novih medija ne postoji. Sistem obrazovanja u školi se ne mijenja, te mladi još uvijek uče o značaju i pojavi tradicionalnih medija, ne izučavajući digitalne medije i način njihove upotrebe.
More...
Genocid, genocid, genocid! Tom prividno poznatom riječju imenovani su progoni i ubijanja bosanskih muslimana u Srebrenici 1995. godine. Za to djelo osuđeno je više pojedinaca koji su ga domislili, podstakli i/ili proveli. Tom riječju, koju su izrekli suci, koju potomci i srodnici ubijenih ponavljaju kao molitvenu utjehu, užasnuta i ustrašena većina više je anestezirana negoli utješena. Ali riječi nemaju značenja izvan rečenice. Kada su im nametana korištenja u izdvojenosti, one postaju plastične. Čine se neprijeporno shvatljivim, a ipak su sve dalje od tog što njihovi korisnici hoće u žalosti i patnji, u ljubavi i mržnji te u nastojanjima da prežive i budu sretni. [...]
More...
In order to territorially expand and create a homogeneous demographic picture, “ethnic cleansing” and genocide against the non-Serb population of Podrinje was prepared first in academic, then in military circles, in our neighboring country of Serbia. The goal was to ethnically cleanse (brutally remove) the Bosniak population in every possible way from an area that covers at least fifty kilometers from the Drina River to the central part of Bosnu i Hercegovinu. The “ethnic cleansing” of that area from non-Serbs also had the intention of a “final showdown” with the undesirable, unpopular element, the remnants of the Turkish conqueror, as they labeled the Bosniak corps. Thus, the first aggressor strikes began on the eastern border and during April 1992, the entire Podrinje area was occupied, with great destruction, expulsions, imprisonment, terrorism and the cruelest crimes that reached their peak with the Srebrenica genocide. Permanent crimes and complete “ethnic cleansing” throughout the war period completely devastated the prewar demographic picture of the entire Bosnian Podrinje area. In this paper, we will analyze the causes, extent and consequences of the devastated demographic picture in 10 Podrinje municipalities, comparing the post-war census from 2013 with the pre-war census from 1991. Comparative analysis will show that war destruction, crimes, “ethnic cleansing” and genocide against Bosniaks in Srebrenica and other Podrinje municipalities caused large demographic, quantitative and qualitative changes in ethnic structure, gender, age, working age, education, culture and all other segments of life.
More...
Moralno-pravna i politička obaveza svijeta Evropske unije i Bosne i Hercegovine jeste ne samo spriječiti buduće, civilizacijski katastrofične i neprihvatljive zločine poput genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i oko nje nego, i prije svega, spriječiti njegovo planski aktivno i političko, medijsko, kvazinaučno, sistematsko poricanje i negiranje, kakvome svjedočimo danas i svih poratnih godina u Bosni i Hercegovini i njenom susjedstvu. Tačnije Srbiji, koja je imala “političko mentorstvo” nad genocidom, uporno pokušavajući izbjeći ono neizbježno – svoju vlastitu odgovornost za plansko, praktično učešće i političko i vojno saučesništvo koga je potpuno svjesna. [...]
More...
Slošilo mi se od druge vakcine Moderne, kao što sam i očekivala. U toj kratkotrajnoj, 24-časovnoj epizodi osetila sam kako izgleda kad se imunski sistem uzbuni. Neizmerno sam zahvalna na prilici da izbegnem pravu zarazu i na životu u doba kada nauka može da smisli 95% delotvornu vakcinu za rekordno vreme.
More...
Reč je o stopi umrlih (broj umrlih na 1.000 stanovnika). Podaci su Zavoda za statistiku Srbije. Ako se uzme prosek za period od 2015. do 2019, stopa umrlih je 14,6. Ako se izračuna stopa smrtnosti na osnovu broja umrlih i procenjenog broja stanovnika u 2020, to daje stopu umrlih od 16,6. Što su dve osobe više na hiljadu stanovnika, a to je oko 14.000 umrlih više od petogodišnjeg proseka. Prema izvornim podacima o broju umrlih, prošle godine je umrlo gotovo 12.700 više ljudi od petogodišnjeg proseka. U odnosu samo na pretprošlu godinu, to je prema statističkom zavodu 13.991 osoba. Verovatno nema smisla uzeti prosek za duži period zbog demografskih promena. Stanovništvo Srbije ubrzano stari, što bi moglo da bude razlog što se stopa umrlih postepeno povećava. No, ona je bilo stabilna u petogodišnjem periodu pre 2020, pa je, sva je prilika, to najprikladniji prosek.
More...
Sudija Apelacionog suda Miodrag Miša Majić pre neki dan je izjavio da možemo da krenemo ka promeni sadašnjeg načina upravljanja Srbijom tako što će svako obavljati svoju dužnost (javnu funkciju) u skladu sa zakonom, odnosno u skladu sa opštim interesima građana. Kako to jednostavno zvuči: radi svoj (javni) posao kako treba da se radi da bi taj posao ispunio svoju društvenu namenu. Ako bi svako obavljao javne poslove tako da suprotstavi svoj integritet u odnosu na spoljašnju moć i nedozvoljene uticaje, uzurpacija moći bi bila pobeđena. Zvuči tako jednostavno, ali u životu nije tako.
More...
„Врзино коло, н. Србљи приповиједају, да неки ђаци, кад науче дванаест школа, отиду (њи 12 мора бити) на врзино коло (да доврше са свим и да се закуну. А ђе је то врзино коло? и шта је? Бог би га знао). И ондје некакву особиту књигу чатећи нестане једнога од њи дванаест (однесу га дјаволи или виле), но они не могу познати кога је нестало. (Тај је био на врзину колу – говори се за човека који је млого учио.) Такови ђаци се послије зову Грабанцијаши, и иду са ђаволима и са вилама, и воде облаке у вријеме грмљаве, олује и туче“. Вук Стефановић Караџић, „Српски рјечник” из 1818.
More...
Ovako je tehnički ministar zdravlja Zlatibor Lončar odgovorio novinarki Jeleni Obućina na njeno pitanje kako se zamišlja očuvanje poverenja u Krizni štab, posle javno objavljenih podataka njenog člana dr Kona o tome da je u Beogradu do juna meseca bilo tri puta više umrlih od korone nego što je zvanično objavljeno. Ministar, stručnjak za smrt, koji se predstavlja kao prvoborac života uprkos nadimku pod kojim je poznat, nije propustio da podvuče liderstvo Srbije (u svetu, regionu?), njeno visoko mesto u borbi sa pandemijom, ali, razume se, nije otkrio na čemu zasniva ocenu o tom liderstvu – na stvarnim ili fingiranim podacima.
More...
U petak, 25. septembra, Republički zavod za statistiku objavio je podatke o živorođenim i umrlim ljudima u Srbiji u avgustu 2020. godine. S obzirom da nam je zvanični sistem izveštavanja o stanju epidemije Covid-19 odavno kompromitovan, ukupne brojke umrlih mogle bi biti jedan od retkih pokazatelja pravog stanja, to jest: kakve su posledice epidemije, zaista?
More...
Stupanjem na snagu izmjena i dopuna Zakona o zabrani diskriminacije, prvi put će se otvoriti mogućnost specifične interne zaštite u slučajevima diskriminisanja. Analiza je usmjerena na domašaje nove odredbe, kao i na razvijanje ideje o njenoj implementaciji. Svoje mjesto u analizi našli su i potencijalni problemi, odnosno nedorečenosti novog zakonodavstva koji bi mogli da stvore probleme u praksi i dovedu do neujednačene primjene.
More...
Pored toga što predstavlja povredu principa jednakosti i dostojanstva svih ljudi, diskriminacija predstavlja i prepreku razvoju otvorenog, inkluzivnog društva, koje omogućava svim pojedincima da ostvare svoje potencijale. Diskriminacija zaista košta. Ukidanjem rasne diskriminacije, na primjer, u Sjedinjenim Državama mogao bi se ostvariti rast BDP-a za 20%. Rodna diskriminacija i neuravnoteženo učešće žena u ekonomiji uzrokuje gubitke prihoda od 10% u Evropi, i čak 27% na Bliskom istoku. Dakle, nije teško dokazati da se diskriminacija zaista ne isplati. Ipak, i dalje je sveprisutna u svakodnevnom životu. I ma kako da je svijest o pogrešnosti diskriminacije raširena i razvijena, malo je alata koje možemo da koristimo u nastojanju da je iskorijenimo. Mogu se organizovati kampanje, edukacije, razmjene iskustava, različiti oblici zagovaranja i podizanja svijesti. Ali rijetka su sredstva koja mogu da daju opipljive rezultate i da obezbijede konkretnu zaštitu. Kao jedan od tih konkretnih alata u borbi protiv diskriminacije, strateško parničenje je u posljednjih nekoliko godina dobilo na popularnosti i u Bosni i Hercegovini, barem na nivou stručnih rasprava. Ako shvatimo strategiju kao plan djelovanja koji vodi do ostvarenja nekog dugoročnog cilja, a parničenje u širem smislu kao pokretanje bilo kojeg zakonom ili međunarodnim aktom predviđenog postupka, onda strateško parničenje kao pristup predstavlja primjenu induktivnog metoda u ostvarenju društvene promjene. Naime, u iniciranju promjene od pojedinačnog ka opštem, jedan predmet će, pažljivim biranjem klijenta, argumenata i organa pred kojima će se postupak voditi, u dugoročnom periodu dovesti do željene transformacije u društvu. Shvaćeno kao legitimno sredstvo za postizanje legitimnih ciljeva, strateško parničenje se razvilo u anglosaksonskoj pravnoj tradiciji kao odgovor na velike izazove društva 20-og vijeka: diskriminaciju i zaštitu životne sredine. I mada je u anglosaksonskoj pravnoj tradiciji, u kojoj je presuda sama po sebi izvor prava, lakše bilo postići da se standardi iz jedne presude uvedu u pravni poredak kao pravilo koje valja primijeniti u svim sljedećim sličnim slučajevima, sama ideja je prenesena u kontinentalnu Evropu sa dosta uspjeha. Ne treba ići daleko da bi se identifikovali predmeti strateške litigacije u kontinentalnoj tradiciji. U mnogim evropskim zemljama, poput, na primjer, Njemačke, brojne su presude u kojima se utvrđuje diskriminacija nad ženama ili etničkim manjinama. Kod prve grupe obično se radi o pravima iz radnog odnosa, a kod druge o oblasti stanovanja. Praksa Evropskog suda za ljudska prava obiluje strateškim predmetima kojima se potvrđuju prava lica sa invaliditetom, žena, nacionalnih manjina. Vrlo svjež primjer strateške litigacije je i presuda koja je potvrdila da i u Hrvatskoj, koja je nejednakost istopolnih partnera referendumom uvela u Ustav, istopolni partneri, premda nemaju pravo na brak, imaju pravo na porodični život. Ovom uspjehu je prilično doprinijela i činjenica da je Evropski sud za ljudska prava, kao vrhovni autoritet u tumačenju evropskih ljudskih prava, začet na načelima precedenta i da, bar u teoriji, presuda donesena u jednom predmetu protiv bilo koje od 47 članica, ima da se, mutatis mutandis, prenese i primijeni u svih preostalih 46 država. Naravno, za stranke koje su uključene u postupak, svaka je parnica strateška. Ipak, sama gola suma strategije i parnice ne čini parničenje strateškim. Neophodno je u računicu dodati i elemenat opšteg dobra, odnosno zajedničkog cilja kojem teži određena društvena snaga. Tako shvaćena strateška parnica je donijela značajne uspjehe u posljednjih nekoliko decenija. Presudom u predmetu Brown protiv Odbora obrazovanja, ukinuta je rasna segregacija u američkim školama, Erin Brockowich je zaustavila zagađenje vode u Hinkleyu, a u Bugarskoj je pokrenuta promjena pravnog sistema starateljstva i lišenja poslovne sposobnosti kao posljedica presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Stanev protiv Bugarske. Ipak, čini se da su prepreke za uspjeh strateškog parničenja brojne, a nevjerne Tome će reći čak i nepremostive. Što je veće društveno zlo protiv kojeg se borimo, na primjer podređenost žena u društvu, biće potreban veći društveni pokret da ga iskorijeni. A kako je zlo protiv kojeg je borba usmjerena toliko ukorijenjeno, mnogima postaje nevidljivo i “normalizovano”, te borba protiv njega za mnoge postaje ne samo nepotrebna, nego i opasna po postojeće vrijednosti. Druga prepreka je u lingvističkim ograničenjima. Naime, i kad parničenje dovede do naoko dobrog rezultata, često je na drugima da tumače izreku suda. A ti drugi su skloni da tumačenjem rezultat razvodne do beskorisnosti. U skladu s tim, postavlja se pitanje da li je entuzijazam s kojim se u Bosni i Hercegovini prišlo strateškom parničenju opravdan.
More...
Sveobuhvatni zakonski okvir za zaštitu od diskriminacije u BiH, usvojen 2009. godine, donio je uglavnom sve ključne inovacije specifičnog parničnog postupka za zaštitu od diskriminacije koje su predviđene evropskim antidiskriminacijskim pravom. Novi instituti kakvi su prebacivanje tereta dokazivanja na tuženu stranu ukoliko tužilac uspije da demonstrira pretpostavku diskriminacije, mogućnost učešća trećih lica kao umješača u postupku na strani tuženog, te kolektivna tužba koju udruženja, ustanove i druge organizacije koje imaju opravdan interes ili se bave zaštitom ljudskih prava mogu podnijeti u situacijama kada je postupanjem tuženog u pogledu više osoba povrijeđeno pravo na jednak tretman, svakako imaju značajan potencijal da unaprijede efektivnost sudske zaštite od diskriminacije i u Bosni i Hercegovini. No, prema dostupnim informacijama o broju sudskih postupaka povodom diskriminacije, taj potencijal nije iskorišten u dovoljnoj mjeri, imajući u vidu da se još uvijek tek manji broj žrtava odlučuje da potraži sudsku zaštitu. Na sličan način žrtve diskriminacije oklijevaju da se obrate i Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH. Takva situacija uslovljena je čitavim nizom faktora, među kojima značajno mjesto svakako zauzima zakonski okvir, čija pojedina rješenja nisu u najboljem interesu žrtava diskriminacije.
More...
I ako se o nasilju nad ženama i seksualnom nasilju sve više istražuje, piše i raspravlja u sociološkoj, kriminološkoj i pravnoj literaturi, femicid kao rodno utemeljeno ubistvo žena je u velikoj mjeri marginalizan u javnom diskursu u Bosni i Hercegovini, ali i u prentivnim aktivnostima. Diskusije o femicidu su uglavnom rezervirane za međunarodna istraživanja te rad nevladinih organizacija koje se bave nasiljem nad ženama, ali rjeđe za akademske ili medijske diskusije. Situacija u BiH podsjeća na ovu koju opisuje Weil za europski kontekst općenito, odnosno moglo bi se reći da smo još uvijek u situaciji da je femicid nevidljiv iako postoji velika potreba da se učini što vidljivijim: “Iako se femicid u prošlosti nije u potpunosti ignorirao, do sada je oznaka imala različita rodno neutralna ili čak muško-centrirana značenja, kao što su 'smrtonosna ubistva žena', 'ubistvo žena', 'viktimizacija ženskog ubistva' ili čak 'ubistvo iz nehata'. U međuvremenu, srodne teme, kao što su nasilje u porodici i nasilje od intimnog partnera, proučavane su bez obzira na femicid sam po sebi. Tako je femicid uvršten u kategoriju 'ubistva', dok su se specifični oblici femicida nazivali 'ubojstvom iz časti', 'ubojstvom supruge' ili 'uksoricidom'. Sve dok se femicid smatrao ekstremnim oblikom nasilja u porodici, posebne rodno povezane karakteristike ovog društvenog, rodnog fenomena bile su zamagljene. Femicid je bio 'nevidljiv' i morao se učiniti 'vidljivim'.”
More...
The study focuses on the concentration camp Loborgrad for women and children in Northwest-Croatia from the time of its erection in October 1941, till the deportation of nearly all of its internees to Auschwitz in August 1942. Its about 1500 mostly Jewish prisoners came from Bosnia (Sarajevo) and Nor-thern Croatia, apart from them were some Jewish refugees, among these many from Vienna, plus approximately 200 Serbian women. Before the deportations the latter were sent to Serbia or to Germany in order to perform forced labor. Apparently the camp was under the supervision of the ”Jews Department” of the Ustaša police, however the commander in chief Karlo Heger and the gu-ards belonged to the ethnic German group. Physical abuses are reported from the camp, during epidemics in 1941/42 up to 200 inmates died.
More...
Forced labour in Serbia, in the first postwar years, appeared in specific situations and affected various social groups, and it was carried out in the conditions of revolutionary political change. During the time of liberation and immediately afterward “mobilization” appeared as a specific form of required labour, while in the later period work referred to as “required service” or “required work” received special significance. Failure to comply with these orders carried sanctions in terms or criminal or administrative penalties. Specific social categories, the war prisoners and Volksdeutsche (ethnic Germans), who li-ved in camps were employed as forced labour and their freedom was restricted as a whole; other social categories were required to work through judgments of the courts and these sentences could be applied in jails or in freedom; a third type of required labour, which affected groups such as pensioners, occurred due to a lack experts, requiring them to accept various jobs in order to maintain their pensions. Regardless of the type of category, forced labour was in fact mobilized free labour, which was employed in numerous construction sites, mines, or other objects in fulfillment of the first Five Year Plan.
More...
The duration and intensity of warfare in Yugoslavia and the Independent State of Croatia, the presence of significant occupation forces of the German Reich, Italy, and Hungary, and the activities of NDH Army, the Yugoslav Army in the Homeland (the Chetniks), and the People’s Liberation Army and the Partisan Detachments of Yugoslavia / Yugoslav Army resulted in direct conflicts between the warring parties, which led to severe human losses among the soldiers and civilians alike. The irreconcilable ideologies and political and military interests in the armed conflict and the civil war multiplied the casulaties.
More...