Holokaust/Nakba kao izraelski/palestinski zavičaj
Traganje za zavičajem, pa čak i razmišljanje o zavičaju, nikad nije na svome. U onom trenutku u kom zavičaj uđe u jezički prostor i dobije svoj “glas” on je već gotovo izgubljen, već je dalek ili na rubu izgnanstva u odnosu na ono što treba da bude zavičaj. Upuštanje u jezik zavičaja, potraga za zavičajem ili prevazilaženje prognanosti iz zavičaja kakav jeste ili kakav bi trebalo da bade znači ulazak u platonovsku pećinu u kojoj se stvara kolektiv ili domen onoga što se podrazumeva i što je isto. Zavičaj stvaraju sile koje znaju kako da prikriju svoje manipulacije u ime onog kolektiva koji stvaraju, aktiviraju, reprezentuju i viktimizuju. Upravo dubine neospornog sopstva, orijentacija, kriterijumi i ciljevi pojedinca koji se u svom “zavičaju” oseća na svome svedoče o tome koliko je on viktimizovan i koliko je izgubio sebe. U tom smislu jezik zavičaja (Heimat), kako nam pokazuje njegova istorija, može da utre put i novim mogućnostima za prevazilaženje hegemoniiskog sistema.
More...