RAZMEĐA SLOBODE
BOUNDARIES OF FREEDOM

Summary/Abstract: Prije generički zadata nego egzistencijalno data, sloboda pripada onima što se bore za nju, a ostaje nepoznata onima koji je kao dar posjeduju, odnosno nedostupna onima što je traže izvan objektivnih mogućnosti. Njeno traženje mimo tih mogućnosti spada u formu ljudskih zabluda koje pripadaju onima koji se ne razumiju u njenu prirodu. Poput vremena kao “prostora za ljudski razvoj” i slobodu valja tražiti na relaciji čovjek - svijet, tj. u aktivnostima ljudi koji mijenjanjem postojećih uspostavljaju nova stanja i odnose. Spoznaja njene biti analogna je spoznaji zdravlja, a oboma je zajedničko da ih cijenimo tek kada smo ih izgubili ili se za njih izborili. Zato se njihove blagodati mogu osjetiti samo otkrivanjem mogućnosti čija realizacija implicira vrijeme djelovanja kao forme bivstvovanja slobode. Zapravo, podmirivanje ljudskih potreba i interesa nije uvijek korelativno realizaciji mogućnosti pa spoznaja i ostvarivanje mogućnosti ulaze u sadržaj slobode koja postaje dokaz njihova djelovanja. U međusobnoj zavisnosti mogućnosti i slobode treba prepoznati dijalektičnost svijeta i čovjeka te razumjeti ljudsku praksu kao kriterij istinitosti mišljenja i smislenosti odnosno besmislenosti djelovanja. U njihovoj procesualnosti objektiviraju se mogućnosti koje je otkrila spoznaja bez koje ne bi bilo odnosa spram budućnosti za koju se ljudi bore, budući da ono što ne poznajemo za nas ne postoji, a da bismo ga učinili svojim, moramo se za njega boriti.

• Details
• Contents