Ljudska prava u oružanim snagama Bosne i Hercegovine
Human Rights In The Armed Forces Of Bosnia And Herzegovina

Author(s): Denis Hadžović, Lada Sadiković
Subject(s): History of Law, Human Rights and Humanitarian Law, Military history, Security and defense, Military policy, Transformation Period (1990 - 2010)
Published by: Centar za Sigurnosne Studije
Keywords: BiH; military; armed forces; human rights; 2010;
Summary/Abstract: Ratifikacijom Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava 12. Jula 2002. godine država Bosna i Hercegovina se obavezala da će svim licima pod njenom jurisdikcijom osigurati sva ljudska prava i osnovne slobode sadržane u Konvenciji i protokolima uz nju. Ova obaveza države Bosne i Hercegovine podrazumijeva naravno i zaštitu ljudskih prava za sve pojedince pod njenom jurisdikcijom, bez obzira na to kojim društvenim sferama ili oblicima organiziranja pripadaju. To znači da pored svih onih ljudskih prava koja se jednako odnose na sve pojedince pripadnike bosanskohercegovačkog društva postoje i oblasti djelovanja koje po svojoj prirodi ne omogućavaju takvu jedinstvenu primjenu i zaštitu ljudskih prava. Jedna od takvih kategorija svakako su ljudska prava u oružanim snagama. Naime, pojedinci pripadnici oružanih snaga imaju sa jedne strane sva prava i osnovne slobode iz Evropske konvencije ali, sa druge strane, usljed specifične prirode i karaktera profesije koju obavljaju nužno imaju i brojna ograničenja tih ljudskih prava. Normalno je predpostaviti da se u Oružanim snagama BiH, s obzirom na visok stepen subordinacije i centralizacije te funkcije, neće moći osigurati sva ona ljudska prava koja su karakteristična za pripadnike u različitim oblicima civilnih djelatnosti. Delikatnost našeg zadatka upravo je u tome da se na skladan način pomire i sintetiziraju ljudska prava koja pripadaju svim pojedincima i obaveza njihove restrikcije koja proizlazi iz karaktera vojne djelatnosti. Sukladno praksi savremenih evropskih država postoji potreba da se za pojedince i u toj sferi društvenog djelovanja osiguraju ona ljudska prava koja je moguće u tim uvjetima ostvariti a da se istovremeno, ni na koji način ne naprave zapreke uspješnom djelovanju oružanih snaga u ostvarivanju njihove odbrambene funkcije. Polazeći od navedenog, cilj istraživanja je da se u Bosni i Hercegovini takođe istraži odnos između slobode pojedinca – pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine i potrebe da se uspješno ostvaruje osnovna zadaća Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Ovaj zadatak posebno je suptilan zbog toga, što se prvi put u Bosni i Hercegovini uveo princip profesionalnih oružanih snaga umjesto ranije klasične vojne obaveze. Ovom prilikom svakako, imat će mo u vidu iskustva razvijenih demokratskih zemalja Evrope, koje su i u ovom smislu postigle već određene rezultate i izvršile određena istraživanja u uvjetima postojanja oružanih snaga i ljudskih prava za pojedince koji vrše tu funkciju. To znači, da će biti tretirane uglavnom one oblasti ljudskih prava koje su već istražene u evropskim državama u namjeri da se ukaže na specifičnosti i posebnosti naše situacije. Najmarkantnija specifičnost naše situacije u ovoj oblasti jeste da se oružane snage ne spominju u Ustavu Bosne i Hercegovine (Aneks 4 Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH) nego u Aneksu 2 tog Sporazuma. Svakako da će predstojeće ustavne promjene dovesti i do ustavnog normiranja oružanih snaga. Međutim, ovo istraživanje bit će usmjereno na sadašnje stanje, bez obzira na okolnost što se u Daytonskom mirovnom sporazumu razdvaja implementacija vojnog dijela mirovnog sporazuma od tzv. civilne implementacije toga Sporazuma i postojanja Visokog predstavnika međunarodne zajednice koji je zadužen za tu oblast prema Aneksu 10 Daytonskog mirovnog sporazuma.

• Details
• Contents