Stručno mišljenje za raspravu u predmetu U-3/13 (ocjena ustavnosti članova 2.b] i 3.b] Zakona o praznicima Republike Srpske)
Professional opinion for the discussion in the case of U-3/13 (assessment of the constitutionality of Article 2.b and 3.b of the Law on Holidays of Republika Srpska)

Author(s): Dino Abazović
Subject(s): Law, Constitution, Jurisprudence, Constitutional Law, Public Law, Evaluation research
Published by: Fondacija Centar za javno pravo
Keywords: Public law; constitution; Constitutional Court; BiH; RS; Law on Holidays; constitutionality; expert opinion;
Summary/Abstract: Ostavio sam po strani dva apsekta, također izuzetno važna. Oni se ne odnose izravno na ovaj predmet, nego na stručnjake, posebno teologe, koji inače ne bi trebali biti zaobiđeni u ovoj ili u sličnim raspravama. Prvi aspekt se odnosi na vjersko-teološko značenje Prvomučenika Stefana, naime na pitanja od koga je, zašto i kako nastradao, koja egzegeza i heremeneutika stoje iza tumačenja novozavjetnoga teksta o njegovom mučeništvu, te koje se praktične, dakle društvenopravne implikacije, primjereno egzegezi toga teksta, mogu i smiju danas iz njegova mučeništva izvoditi kao poopćive vrijednosti i primjenjivati u pluralnom društvu. Ovo pitanje je važno zbog razumijevanja dileme, da li sa ovom slavom ulazimo u području teološko-interpretacijskog voluntarizma koji zadobija javnopravna obilježja?! Drugi aspekt odgovara mojoj temeljnoj postavci o nužnosti razdvajanja crkve i države, politike i religije. Riječ je o historijsko-teološkom i crkveno-disciplinarnom razvoju koji se može pratiti od 19. vijeka. Naime, od Hilandara i drugih manastira do pravoslavnih fakulteta u Beogradu i Foči nikada ni jedna relevantna crkvena pravoslavna institucija nije ozbiljno razmatrala, ni u praksi osudila, (etno)filetizam – crkveni nacionalizam, što ga je Sabor pravoslavnih patrijarha osudio u Carigradu još 1872. kao herezu i grijeh. Dakle, i crkveno-teološki gledano uzimanje krsne slave za službeni praznik jednog entiteta, koji je po svojoj ustavnoj definiciji vjerski i etnički pluralan, označava povratak u stanje koje prethodi ili izlazi iz okvira moderne pravne države, odnosno u stanje koje etnofiletizam uzima kao javnu obavezu. Danas nije moguće demokratsku i pravnu državu u uslovima multireligijskog društva i konkurencije vjerskih vrijednosti razumijevati izvan principa sekularnosti koji zahtijeva postojanje vjerski neutralne sfere. U njoj se osigurava jednak status svim vjerskim zajednicama, a građanin se pozicionira tako da se može poistovijetiti sa državnim institucijama neovisno o vlastitom religioznom ili areligioznom opredjeljenju. Drugim riječima, pravna država podrazumijeva neutralnost u vjerskim pitanjima u smislu zabrane uvezivanja državnih institucija sa religijskim autoritetima kako bi se isključilo da država artikulira i štiti svjetonazore jedne, isključujući svjetnazore druge vjere. Takvim isključivanjem i privilegiranjem bi se kršio princip sekularnosti. To me navodi na zaključak da je Republika Srpska gore opisanom praksom povrijedila princip pravne i demokratske države iz člana I/2 Ustava BiH. Na opisani način se, osim toga, krši i član 9 u vezi sa članom 14 Evropske konvencije za ljudska prava zato što se u nepovoljan položaj bez prihvatljivog opravdanja stavljaju svi ne-Srbi. Na takav zaključak navodi činjenica da se stavljanjem svjetovnog entitetskog praznika u funkciju pravoslavlja Srbi pravoslavci dovode u privilegovan položaj. Ustavni sud BiH je u četvrtoj djelimičnoj odluci u predmetu U-5/98 (stav 17) utvrdio, ne samo da isključenje, već i preferencija predstavlja diskriminaciju. To slijedi iz definicije člana 1 stav 1 Međunarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, koja se, prema Aneksu I Ustava BiH, direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Stav 4 spomenutog člana 1 Međunarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije dozvoljava preferencije „samo s ciljem osiguranja adekvatnog unapređenja određene rasne ili etničke grupe ili pojedinaca kojima je takva zaštita neophodna radi osiguranja jednakog uživanja ili vršenja ljudskih prava i osnovnih sloboda za te grupe ili pojedince“. S obzirom da ne postoje razumni razlozi koji bi upućivali na zaključak da se pravoslavni Srbi, kao većinski narod u RS, na bilo koji način ugrožavaju, oni nemaju pravo na preferencijalni režim. Mišljenja sam da se, s obzirom na takvu konstelaciju dodatno krši član II/4 Ustava BiH u vezi sa članom 2 stav 1 a) Međunarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije.

• Details
• Contents