4.50 €
We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Despite the fact that more than 60 years have passed since the death of Joseph Stalin, the leader of the USSR from 1922 to 1953, the memory of him remains alive. For several years running Stalin has topped the ranking of the most remarkable figures in Russia’s history. Portraits of him appear at political demonstrations and religious events; new monuments to the dictator are erected. The Kremlin’s official rhetoric increasingly refers to the positive aspects of the Soviet era, in particular to the victory in World War II. Representatives of the state’s administration and the Orthodox Church have been making favourable comments about Stalin.
More...
Kamo lepe sreće da zaista možemo pristupiti anatomiji hrvatsko-srpske mržnje. Jer anatomi – kao oni na Rembrantovom „Času anatomije“ – uglavnom rade na mrtvim telima, na leševima, a mržnja o kojoj mi ovde govorimo živa je, živa i zdrava. I mi koji hoćemo da zasečemo u njeno živo tkivo rizikujemo da se srpsko-hrvatska mržnja okrene protiv nas. Drugim rečima, oni koji na srpskoj i hrvatskoj strani ne hrane ovu mržnju, ili nisu ravnodušni prema njoj nego je dovode u pitanje, analiziraju, seciraju in vivo – bave se, blago rečeno, jednim delikatnim poslom.
More...
Razmišljanja o ličnim i samoobmanama moje generacije, o rađanju i jačanju srpskog fašizma, o raspadu Jugoslavije, o odlascima iz Beograda i strategiji karantina i drugim strategijama u odnosu na zlo, nadahnutih čitanjem knjige Vladimira Arsenijevića Mexico: ratni dnevnik.
More...
Odavno Srbi nisu bili jedinstveniji nego što su se pokazali sada, povodom ruskog napada na Ukrajinu. Poslednji put su bili tako jedinstveni kada je Milošević pokrenuo tenkove na Hrvatsku, i dalje, sve dok svi njegovi ratovi nisu bili izgubljeni. Tek posle poraza na Kosovu on je mogao da izgubi i izbore. Ali dok su ratovi vođeni, naročito dok su vođeni pobedonosno, nacionalno jedinstvo je bilo na zavidnom nivou. Malo je kome smetalo što su ti ratovi bili zločinački, što su ih vodili zločinci, ali i što je celokupno za borbu sposobno stanovništvo Srbije gurano u zločine. Odobravali su ljudi, glasno ili bar prećutno, razaranja Vukovara i Dubrovnika, tri godine bombardovanja Sarajeva, stotine (preciznom snajperskom paljbom, u glavu) pobijene sarajevske dece, pa genocid u muslimanskim enklavama u istočnoj Bosni, pa proterivanje milion stanovnika Kosova u susedne zemlje, pa hiljade prevezenih leševa sa Kosova, među kojima je bilo dece, žena i staraca, zakopanih na poligonu specijalnih jedinica, nadomak srpske prestonice.
More...
Veliki istoričar religije Žan Delimo koji nas je napustio početkom ove godine zasigurno bi bio fasciniran pandemijom korona virusa koja predstavlja svojevrsni odjek njegovih radova posvećenih epidemijama kuge i kolere. U svojoj knjizi „Strah na Zapadu“, objavljenoj 1978. godine, posvetio je posebnu pažnju društvenim posledicama različitih epidemija. Naravno, treba se kloniti svake sumnjive istorijske paralele („stare slike u novim ramovima uvek izgledaju lošije“, govorio je Tokvil), pa ipak, u ovom slučaju postoji dovoljno materijala za razmišljanje, što nije promaklo ni nekim učesnicima razgovora na društvenim mrežama. Ovde objavljujemo nekoliko odlomaka iz ove sjajne knjige, uz ljubaznu dozvolu izdavačke kuće Fajar (Fayard). Međunaslovi su redakcijski.
More...
Many and from many angles have discussed the history of the Transylvanian Jewry. Yet the matter has not lost its topicality, and the possibilities of interpretation continue to be there. The paper deals with the history of the Transylvanian Jews as a history of integration, and creates a synthesis of the body of knowledge gathered until the present day in the light of that point of view, as a function of identity/ies and loyalty/ies. It covers a large time frame from the first Jews settled in the Transylvanian territory to the present-day situation. The author describes and analyses the most important events like the 1623 Edict of Prince Gabriel Bethlen (1613-1629), or the issue of the assimilation in the 19th century. The paper deals with the modern anti-Semitism, Holocaust, identity problems and with the Sionism as well. The paper makes an attempt to create a synthesis that can provide orientation in the matter for a larger audience, with only a sporadic knowledge about Transylvanian Jewry, as well as for the professionals of the field.
More...
Trideseta godišnjica tzv. Krvavog Uskrsa na Plitvicama, koji se vodi kao službeni početak nikad proglašenog rata u Hrvatskoj, vlasti su obilježile u sred trećeg vala pandemije. Posve uobičajeno, s par prigodnih govora, s medijima koji su bili puno zainteresiraniji za sukob između predsjednika i premijera oko toga tko će biti na čelu Vrhovnog suda i s dobacivanjem radikalnih nacionalista koji su premijera vrijeđali zbog koalicije s SDSS-om, personificiranim u liku Milorada Pupovca. Istovremeno, dan ranije u Aržanu, rodnom mjestu Josipa Jovića kojeg službena historiografija vodi kao prvog poginulog branitelja svečano je obilježen početak gradnje memorijalnog centra koji će nositi njegovo ime. Josip Jović je, uz sedmoricu ranjenih, bio jedini čovjek koji je poginuo tog Uskrsa na Plitvicama u uniformi specijalne policije MUP-a Hrvatske, dok je s druge strane na strani pobunjenih Srba, poginuo Rajko Vukadinović. Iako kratkotrajan sukob, on se logično obilježava kao početak rata u Hrvatskoj, a u svemu što se oko njega događalo i događa možemo vidjeti kompletnu ratnu i poratnu stvarnost Hrvatske. S jedne strane, miting istine na Plitvicama, odluka da se tamošnji nacionalni park pripoji samoproglašenoj SAO Krajini, upad paravojske u hotele i upravu Nacionalnog parka i to u vrijeme dok se tamo odmaraju turisti, pokušaj hrvatskih vlasti da vrate otuđeni dio teritorija pod svoju kontrolu, balvani na cesti, zasjeda, okršaj i na koncu pobjeda hrvatskih vlasti te uspostava policijske stanice Republike Hrvatske na Plitvicama, sve uz nekoliko ljudi koji će kasnije odigrati bitne uloge u ratu i poraću.
More...
Iako je Drugi svjetski rat, pun užasa i do tada nezamislivih zločina, službeno počeo 1.9.1939. na dan kad je Njemačka napala Poljsku, mi ga računamo od 6. aprila 1941. i napada na Jugoslaviju. No, on je zapravo počeo par dana ranije, odnosno 27. marta 1941., kad je nakon masovnih beogradskih demonstracija koje su se proširile po zemlji, izvršen vojni udar u kojem su s vlasti srušeni potpisnici Trojnog pakta. Taj izazov je za Hitlera bio previše, zbog čega je unatoč nastojanjima nove vlade da to spriječi, odlučio napasti i Jugoslaviju. Čitav niz knjiga je napisan o 27. martu, o ulozi britanskih tajnih službi u čitavoj priči, o tome u kolikoj mjeri su komunisti obilježili demonstracije, što je bila službena istina u SFRJ i o raznim zakulisnim igrama.
More...
Nemam želju da se uključujem u raspravu o tome je li Beograd varoš ili velegrad. Ima zaista smisla sagledati ulogu tog grada u svemu što se događalo poslednjih četrdesetak godina. Ja nisam istoričar, ali je to grad u kojem sam živeo kada je izabrao da igra glavnu ulogu u tragediji. Operativna reč je izabrao. Cela priča, kako je ja vidim, složenija je i istovremeno ružnija. Najpre o složenosti.
More...
Pred vama je vodič po Zagrebu kojim želimo olakšati upoznavanje nekih ključnih mjesta stradanja i otpora u Drugom svjetskom ratu. Sažeti opisi povezuju povijesna istraživanja, odabrane ulomke iz književnih djela, dnevnika i osobnih sjećanja. U trenutku kad polako odlazi generacija koja je preživjela vrijeme najgoreg terora u povijesti grada nastojali smo stvoriti što više prostora za riječi i zapise svjedoka vremena i protagoniste povijesnih događanja. Razvoj ove publikacije podržalo je Veleposlanstvo Sjedinjenih Američkih Država u Republici Hrvatskoj, u sklopu programa "Osporavana povijest: novi pristupi obrazovanju o holokaustu". Documenta se pitanjem prezentacije ključnih događaja 20. Stoljeća bavi od svog osnivanja, tražeći najbolje načine približavanja prošlosti novim generacijama. Neki dosadašnji poduhvati uključuju obilazak mjesta sjećanja, počevši od 2010. i dokumentarnog filma Documenta Memoriae – Zagreb, redateljice Dijane Mlađenović dostupnog online na ovoj poveznici. U sagledavanju mjesta sjećanja i otkrivanju novih mogućnosti komemoriranja žrtava, posebno nas je poticao Saša Šimpraga, autor koncepta Virtualnog muzeja Dotrščina, s kojim od 2012. Sudjelujemo u organiziranju godišnjih memorijalnih intervencija dostupnim na poveznici www.dotrscina.hr. Paralelno s događanjima u prostoru parka, u javnom prostoru Trga bana Jelačića u rujnu 2012. mogao se razgledati prvi postav Virtualnog muzeja Dotrščina na temu Pisci I publicisti ubijeni na Dotrščini čija je autorica bila Nataša Mataušić, muzejska savjetnica Hrvatskog povijesnog muzeja.
More...
Estonia is the only one of the three Baltic states to have recorded stable population growth in recent years. The main reason for this has been the increasingly positive rates of immigration and re-remigration, which have enabled Estonia to compensate for its negative birth rate. Despite Tallinn’s cautious migration policy, the continuation of these trends will postpone a future demographic crisis, and also enable the state and society to better prepare for population-related challenges in the future.
More...
My journey of business peacemaking began in 1973. At that time, we had a private company despite never being members of the Communist Party. During that era, lacking party endorsement meant nearly all the doors were closed, and business opportunities were exclusively granted to companies whose leaders held party membership. Consequently, our generations-old clergy family found itself destined for failure, left with no option but to survive and prosper. My father served as a peacemaker, reconciler, a mediator among feuding families in Kosovo - a role that extends through my grandfather and ancestors. As a family of priests, we were always there for all neighbors and fellow citizens grappling with problems, such as, for example, blood feuds. In such situations, both Serbs and Albanians would always reach out to us. My ancestors consistently played a role in mediation and reconciliation, passing down this gift to me. Thus, by respecting and cherishing my family and continuing its traditions, I am committed to actively fostering reconciliation among Serbian families in Kosovo, Albanian families in Kosovo, and, most challenging of all, reconciliation between Serbian and Albanian families. I believe that the ability for successful mediation is a gift from God, inherited from my family.
More...
Articles, pictures and interviews can be reprinted only with the consent of the publisher.
More...
Prevazilaženje rodnih stereotipa, uspješnije korištenje rodno senzibilnog jezika, smanjenje seksističkih razmišljanja, izvještavanja, smanjenje diskriminacije žena u medijima, prezentiranje političarke kao subjekta a ne kao objekta političkih kampanja, lekcije su koje će, čini se, bosanskohercegovačko društvo morati učiti još dugo. Mediji korigiraju pristup navedenoj problematici, ali je to i dalje daleko od željenog i potrebnog kako bi se političarke afirmirale na adekvatan način u Bosni i Hercegovini. Nastavlja se promoviranje poznatih političkih lica naslovnica, dok se istovremeno ostavlja malo ili nimalo prostora za promoviranje kandidatkinja. O tome svjedoči podatak u ovom istraživanju, tijekom kojega je u periodu monitoringa na naslovnicama dnevnih novina i magazina/časopisa identificirano sedam fotografija kandidata, a niti jedna kandidatkinje. Jednostavno i formalno poštivanje kvota na izbornim listama, pristup medija pri traženju stručnih političkih mišljenja ostavlja dubok trag kroz očito prisutan patrijarhalni stav o podijeljenim ulogama muškarca i žene, što se i dalje odražava na političku scenu u BiH. Takav pristup najbolje je vidljiv ako se analiziraju kanali kojima se političke stranke obraćaju glasačkom tijelu, a to su upravo političari (u kategoriji "izbori" citirane osobe u 74% slučajeva) dajući ženi sekundarnu ulogu osobe koja postaje samo broj na glasačkoj listi (u kategoriji "izbori" političarke su citirane osobe u 14% slučajeva). Da političari vode glavnu riječ na više načina potvrđuje i podatak o fotografijama na kojima se pojavljuju tijekom predizborne kampanje u rubrici Izbori. Fotografije političara zauzimaju ukupno 57% prostora predviđenog za fotografije u rubrici Izbori, političarkama pripada 10% fotografija, a stranačke kolege i kolegice pojavljuju se zajedno u 33% slučajeva. Ovi lokalni izbori u bosanskohercegovačkoj javnosti ostat će zapamćeni i po specifičnom načinu naglašavanja i isticanja fizičkog izgleda na fotografijama političarki kroz inicijativu medija da se organizira "Miss Lokalnih izbora 2012" te na taj način postali "... samo dio političkog cirkusa u kojem trebamo birati...". Međutim, ohrabruje činjenica da analiza fotografija koje su pratile kandidate/ kandidatkinje u rubrikama koje se tiču Lokalnih izbora 2012. nije zabilježila postojanje fotografija koje eksplicitno naglašavaju fizički izgled političarki. Stereotipne priče dio su svakodnevnice i gotovo je nemoguće otvoriti dnevne novine, sedmične ili mjesečne časopise i ne pronaći jednu takvu. Obećavajući podatak je da su u rubrici Izbori istraživači identificirali samo jednu priču o stereotipu (manje od 1%) te 259 priča (99%) za koje je utvrđeno da ne sadrže nikakvu priču o stereotipu. U "ostalim političkim" rubrikama pronađeno je 4.565 tekstova koji nisu ni na koji način u vezi sa stereotipima te 17 tekstova koji su priča o stereotipu/ima. Dok političke stranke u prvi plan nastavljaju postavljati političare (u kategoriji "izbori" muškarci su citirani u 74% slučajeva) mediji, svjesno ili nesvjesno, korigiraju tako nešto kroz korištenje rodno senzibilnog jezika tijekom izvještavanja (u kategoriji "izbori" zabilježena su 33 rodno senzibilno napisana teksta). Stvaranje začaranog kruga nastavlja se promoviranjem većeg broja političkih kandidata nego političkih kandidatkinja. Opća situacija u bosanskohercegovačkoj politici i medijskom prostoru tijekom predizborne kampanje potvrđuje zabrinjavajuću činjenicu da smo i dalje većim dijelom patrijarhalno društvo koje ne može ili ne želi priznati da političarka vrijedi jednako kao i političar, a da država može i mora pokušati ženu uključiti u aktivne političke tokove, a ne kao političku marionetu.
More...
Sada kada Bosna i Hercegovina ulazi u treću deceniju od završetka ratnog sukoba, određene problematike iz društvene sfere koje se nisu pravilno adresirale u postkonfliktnom periodu ostavljaju traga i na feminističke aspekte razvoja društva, posebno u sferi tranzicijske pravde. S druge strane, sa različitim geopolitičkim dešavanjima širom Evrope i svijeta, Bosna i Hercegovina se našla u poziciji u kojoj konflikti iz drugih zemalja ostavljaju trag na naše društvo – da li kroz učešće sigurnosnih snaga iz BiH u mirovnim misijama ili kroz primanje izbjeglica, migranata i migrantica i tražitelja i tražiteljica azila iz konfliktnih i drugih zemalja svijeta.
More...