4.50 €
We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Despite the fact that more than 60 years have passed since the death of Joseph Stalin, the leader of the USSR from 1922 to 1953, the memory of him remains alive. For several years running Stalin has topped the ranking of the most remarkable figures in Russia’s history. Portraits of him appear at political demonstrations and religious events; new monuments to the dictator are erected. The Kremlin’s official rhetoric increasingly refers to the positive aspects of the Soviet era, in particular to the victory in World War II. Representatives of the state’s administration and the Orthodox Church have been making favourable comments about Stalin.
More...
Kamo lepe sreće da zaista možemo pristupiti anatomiji hrvatsko-srpske mržnje. Jer anatomi – kao oni na Rembrantovom „Času anatomije“ – uglavnom rade na mrtvim telima, na leševima, a mržnja o kojoj mi ovde govorimo živa je, živa i zdrava. I mi koji hoćemo da zasečemo u njeno živo tkivo rizikujemo da se srpsko-hrvatska mržnja okrene protiv nas. Drugim rečima, oni koji na srpskoj i hrvatskoj strani ne hrane ovu mržnju, ili nisu ravnodušni prema njoj nego je dovode u pitanje, analiziraju, seciraju in vivo – bave se, blago rečeno, jednim delikatnim poslom.
More...
1. „Misliti partizanstvo“ by Srećko Pulig; 2. „Komunistički zločini“ by Nikola Vukobratović; 3. „Sjećanje na partizane“ by Gal Kirn; 4. „Partizanska umjetnost“ by Srećko Pulig; 5. „Partizani danas“ by Gal Kirn; 6. „Za “ovu“ Jugoslaviju“ by Ivana Momčilović; 7. „Tigrovi od papira“ by Primož Krašovec
More...
“Ma šta imate vi Slovenci da kukate za Jugoslavijom, kad ste je prvi napustili?” Ovo i slična pitanja morao sam često da slušam kada sam tokom prethodnih godina, baveći se istraživanjem jugonostalgije, u raznim delovima nekadašnje zajedničke zemlje i u inostranstvu, razgovarao s ljudima, sakupljao materijale, tražio kontakte, fotografisao i kupovao antikvitete i suvenire te pratio skupove jugonostalgičara. To su mi govorili sa onom poznatom mešavinom zezanja i ozbiljnosti, sarkazma i ponosa, zajedljivosti i blagonaklonosti, koja je našim ljudima omogućila da prežive sve političke (ne)zgode prošlih decenija.
More...
Izgleda da je 2005. godine suočavanje sa bliskom prošlošću novih balkanskih država pod pritiskom izvana dobilo nove tonove. Zaoštrena je debata oko ratnih zločina unutar i između država. Hrvati grčevito brane dignitet Domovinskog rata, a Srbi nastoje da ublaže neuporedivost genocida u Srebrenici ističući i ostale zločine. Domovinski rat se ne smije kriminalizovati, a Srebrenica je rezultat smišljene propagande – jesu parole kojima se umiruje povređeno vrelo ponosnog nacionalnog osećanja običnog čoveka. Ne manje je upadljiva retorika po kojoj su se svi branili od agresije, a ako je i bilo preterivanja, reč je o ekscesima.
More...
Godine 1498, u vreme intenzivnog razmišljanja o apokalipsi, nemački umetnik Albreht Direr objavio je niz od 15 drvoreza na temu Otkrovenja. Istovremeno gotičko, barokno i renesansno, to delo, koje kao da ne spaja samo stilove već i vekove, sažeto prikazuje najapstraktniju i najzagonetniju knjigu Novog zaveta. Najupečatljiviji i najslavniji drvorez je četvrti, koji prikazuje četiri jahača apokalipse.
More...
The study proposes to draw out the ethno-demographic portray of national minorities from Romania. The analysis has as a start point the statistic dates given by the National Institute of Statistics with which ISPMN concluded a unitive protocol. The dates used for the elaboration of this study can be grouped in two categories: 1. Census dates (between 1930 and 2011) and 2. dates which come from the population dynamics (1994-2011). As concerning the analyzed minorities, it started from the structure of parliamentary representation of the minorities from Romania.
More...
Prikaz knjige Feride Duraković „Ne lažem, Tita mi!“, Nomad, Sarajevo, 2020. Pre 9 godina izašla je knjiga eseja Feride Duraković Pokret otpora: na koricama se skoro skrivao, na crnoj pozadini, jedan mali crveni mrav. Eseji su se odnosili na razne pojave života koji se pukao 20 godina ranije, i još uvek se raspadao na paramparčad, i svaki je delić još uvek bio mnogo gori i ružniji od prethodnog. U posleratnoj književnosti celokupnog područja, bilo gde da je napisana, još nije bilo takve krvave ironije i ranjenog sarkazma, takve žuči koja peče, takve presude. Malo ih je slutilo šta sve može već svetski poznata pesnikinja, autorka mnogo nagrađivane zbirke Srce tame (1994), prevedene na mnoge jezike, sjajne poezije, proze i drama za decu. I onda je došla još jedna „mravlja“ knjiga ove godine, Ne lažem, Tita mi!. Knjiga je odmah postala „knjiga za uzglavlje“, iz nje se citira, popravlja se raspoloženje, pojačava argument. Ono što je izgledalo kao ljutiti udarac misli i angažovanja u prethodnoj knjizi, ovde postaje nešto sasvim drugo. A opet, postupak, ono što bih želela da učitam kao poetiku Feride Duraković, izgleda slično u oba primera.
More...
O datumu kraja Jugoslavije može se raspravljati. Mnogo je svojevrsnih prekretnica indikativnih za taj raspad. U stvari, mnogo je činjenica koje se mogu objasniti samo dugotrajnim procesima. Na primer, slovenačko zalaganje za minimum zajedničkih funkcija federacije i srpsko nastojanje da se ostvari Jugoslavija sa što manje decentralizacije, dugotrajna su nastojanja (vidljiva još 1962. na sednici politbiroa SKJ). Ali su ona 80-ih godina dospela u širu javnost delatnošću etničkih preduzetnika, različitih političkih mutivoda koji su pecali u jugoslovenskoj krizi. Među njima je bilo raznih primeraka, od automehaničara sa Kosova do sveštenika iz Hercegovine.
More...
Utvara hoda bivšom Jugoslavijom, lupa po dvoru, ne plaši gospodu. Čest simptom društva u kojem je dostignuta gotovo potpuna ideološka hegemonija jeste izvesna naivna fiksacija na okrugle godišnjice.1 Jer kao oblik memorijalizacije takva fiksacija ujedno može biti i subverzivna – kada se primerice memorijalizuju događaji čije je pamćenje „neprijatno“ za dominantne političko-ekonomske strukture – i konstruktivna – kada služi daljoj dubljoj i temeljnijoj stabilizaciji tih struktura.
More...
Trideseta godišnjica tzv. Krvavog Uskrsa na Plitvicama, koji se vodi kao službeni početak nikad proglašenog rata u Hrvatskoj, vlasti su obilježile u sred trećeg vala pandemije. Posve uobičajeno, s par prigodnih govora, s medijima koji su bili puno zainteresiraniji za sukob između predsjednika i premijera oko toga tko će biti na čelu Vrhovnog suda i s dobacivanjem radikalnih nacionalista koji su premijera vrijeđali zbog koalicije s SDSS-om, personificiranim u liku Milorada Pupovca. Istovremeno, dan ranije u Aržanu, rodnom mjestu Josipa Jovića kojeg službena historiografija vodi kao prvog poginulog branitelja svečano je obilježen početak gradnje memorijalnog centra koji će nositi njegovo ime. Josip Jović je, uz sedmoricu ranjenih, bio jedini čovjek koji je poginuo tog Uskrsa na Plitvicama u uniformi specijalne policije MUP-a Hrvatske, dok je s druge strane na strani pobunjenih Srba, poginuo Rajko Vukadinović. Iako kratkotrajan sukob, on se logično obilježava kao početak rata u Hrvatskoj, a u svemu što se oko njega događalo i događa možemo vidjeti kompletnu ratnu i poratnu stvarnost Hrvatske. S jedne strane, miting istine na Plitvicama, odluka da se tamošnji nacionalni park pripoji samoproglašenoj SAO Krajini, upad paravojske u hotele i upravu Nacionalnog parka i to u vrijeme dok se tamo odmaraju turisti, pokušaj hrvatskih vlasti da vrate otuđeni dio teritorija pod svoju kontrolu, balvani na cesti, zasjeda, okršaj i na koncu pobjeda hrvatskih vlasti te uspostava policijske stanice Republike Hrvatske na Plitvicama, sve uz nekoliko ljudi koji će kasnije odigrati bitne uloge u ratu i poraću.
More...
Iako je Drugi svjetski rat, pun užasa i do tada nezamislivih zločina, službeno počeo 1.9.1939. na dan kad je Njemačka napala Poljsku, mi ga računamo od 6. aprila 1941. i napada na Jugoslaviju. No, on je zapravo počeo par dana ranije, odnosno 27. marta 1941., kad je nakon masovnih beogradskih demonstracija koje su se proširile po zemlji, izvršen vojni udar u kojem su s vlasti srušeni potpisnici Trojnog pakta. Taj izazov je za Hitlera bio previše, zbog čega je unatoč nastojanjima nove vlade da to spriječi, odlučio napasti i Jugoslaviju. Čitav niz knjiga je napisan o 27. martu, o ulozi britanskih tajnih službi u čitavoj priči, o tome u kolikoj mjeri su komunisti obilježili demonstracije, što je bila službena istina u SFRJ i o raznim zakulisnim igrama.
More...
Nemam želju da se uključujem u raspravu o tome je li Beograd varoš ili velegrad. Ima zaista smisla sagledati ulogu tog grada u svemu što se događalo poslednjih četrdesetak godina. Ja nisam istoričar, ali je to grad u kojem sam živeo kada je izabrao da igra glavnu ulogu u tragediji. Operativna reč je izabrao. Cela priča, kako je ja vidim, složenija je i istovremeno ružnija. Najpre o složenosti.
More...
Estonia is the only one of the three Baltic states to have recorded stable population growth in recent years. The main reason for this has been the increasingly positive rates of immigration and re-remigration, which have enabled Estonia to compensate for its negative birth rate. Despite Tallinn’s cautious migration policy, the continuation of these trends will postpone a future demographic crisis, and also enable the state and society to better prepare for population-related challenges in the future.
More...
My journey of business peacemaking began in 1973. At that time, we had a private company despite never being members of the Communist Party. During that era, lacking party endorsement meant nearly all the doors were closed, and business opportunities were exclusively granted to companies whose leaders held party membership. Consequently, our generations-old clergy family found itself destined for failure, left with no option but to survive and prosper. My father served as a peacemaker, reconciler, a mediator among feuding families in Kosovo - a role that extends through my grandfather and ancestors. As a family of priests, we were always there for all neighbors and fellow citizens grappling with problems, such as, for example, blood feuds. In such situations, both Serbs and Albanians would always reach out to us. My ancestors consistently played a role in mediation and reconciliation, passing down this gift to me. Thus, by respecting and cherishing my family and continuing its traditions, I am committed to actively fostering reconciliation among Serbian families in Kosovo, Albanian families in Kosovo, and, most challenging of all, reconciliation between Serbian and Albanian families. I believe that the ability for successful mediation is a gift from God, inherited from my family.
More...
Prevazilaženje rodnih stereotipa, uspješnije korištenje rodno senzibilnog jezika, smanjenje seksističkih razmišljanja, izvještavanja, smanjenje diskriminacije žena u medijima, prezentiranje političarke kao subjekta a ne kao objekta političkih kampanja, lekcije su koje će, čini se, bosanskohercegovačko društvo morati učiti još dugo. Mediji korigiraju pristup navedenoj problematici, ali je to i dalje daleko od željenog i potrebnog kako bi se političarke afirmirale na adekvatan način u Bosni i Hercegovini. Nastavlja se promoviranje poznatih političkih lica naslovnica, dok se istovremeno ostavlja malo ili nimalo prostora za promoviranje kandidatkinja. O tome svjedoči podatak u ovom istraživanju, tijekom kojega je u periodu monitoringa na naslovnicama dnevnih novina i magazina/časopisa identificirano sedam fotografija kandidata, a niti jedna kandidatkinje. Jednostavno i formalno poštivanje kvota na izbornim listama, pristup medija pri traženju stručnih političkih mišljenja ostavlja dubok trag kroz očito prisutan patrijarhalni stav o podijeljenim ulogama muškarca i žene, što se i dalje odražava na političku scenu u BiH. Takav pristup najbolje je vidljiv ako se analiziraju kanali kojima se političke stranke obraćaju glasačkom tijelu, a to su upravo političari (u kategoriji "izbori" citirane osobe u 74% slučajeva) dajući ženi sekundarnu ulogu osobe koja postaje samo broj na glasačkoj listi (u kategoriji "izbori" političarke su citirane osobe u 14% slučajeva). Da političari vode glavnu riječ na više načina potvrđuje i podatak o fotografijama na kojima se pojavljuju tijekom predizborne kampanje u rubrici Izbori. Fotografije političara zauzimaju ukupno 57% prostora predviđenog za fotografije u rubrici Izbori, političarkama pripada 10% fotografija, a stranačke kolege i kolegice pojavljuju se zajedno u 33% slučajeva. Ovi lokalni izbori u bosanskohercegovačkoj javnosti ostat će zapamćeni i po specifičnom načinu naglašavanja i isticanja fizičkog izgleda na fotografijama političarki kroz inicijativu medija da se organizira "Miss Lokalnih izbora 2012" te na taj način postali "... samo dio političkog cirkusa u kojem trebamo birati...". Međutim, ohrabruje činjenica da analiza fotografija koje su pratile kandidate/ kandidatkinje u rubrikama koje se tiču Lokalnih izbora 2012. nije zabilježila postojanje fotografija koje eksplicitno naglašavaju fizički izgled političarki. Stereotipne priče dio su svakodnevnice i gotovo je nemoguće otvoriti dnevne novine, sedmične ili mjesečne časopise i ne pronaći jednu takvu. Obećavajući podatak je da su u rubrici Izbori istraživači identificirali samo jednu priču o stereotipu (manje od 1%) te 259 priča (99%) za koje je utvrđeno da ne sadrže nikakvu priču o stereotipu. U "ostalim političkim" rubrikama pronađeno je 4.565 tekstova koji nisu ni na koji način u vezi sa stereotipima te 17 tekstova koji su priča o stereotipu/ima. Dok političke stranke u prvi plan nastavljaju postavljati političare (u kategoriji "izbori" muškarci su citirani u 74% slučajeva) mediji, svjesno ili nesvjesno, korigiraju tako nešto kroz korištenje rodno senzibilnog jezika tijekom izvještavanja (u kategoriji "izbori" zabilježena su 33 rodno senzibilno napisana teksta). Stvaranje začaranog kruga nastavlja se promoviranjem većeg broja političkih kandidata nego političkih kandidatkinja. Opća situacija u bosanskohercegovačkoj politici i medijskom prostoru tijekom predizborne kampanje potvrđuje zabrinjavajuću činjenicu da smo i dalje većim dijelom patrijarhalno društvo koje ne može ili ne želi priznati da političarka vrijedi jednako kao i političar, a da država može i mora pokušati ženu uključiti u aktivne političke tokove, a ne kao političku marionetu.
More...
Sada kada Bosna i Hercegovina ulazi u treću deceniju od završetka ratnog sukoba, određene problematike iz društvene sfere koje se nisu pravilno adresirale u postkonfliktnom periodu ostavljaju traga i na feminističke aspekte razvoja društva, posebno u sferi tranzicijske pravde. S druge strane, sa različitim geopolitičkim dešavanjima širom Evrope i svijeta, Bosna i Hercegovina se našla u poziciji u kojoj konflikti iz drugih zemalja ostavljaju trag na naše društvo – da li kroz učešće sigurnosnih snaga iz BiH u mirovnim misijama ili kroz primanje izbjeglica, migranata i migrantica i tražitelja i tražiteljica azila iz konfliktnih i drugih zemalja svijeta.
More...